Monokotiledone u suvremenoj filogenetskoj klasifikaciji angiospermi Klasifikacija APG III (2009) ili filogenetske klasifikacije je treća verzija botaničke klasifikacije cvjetnica koju utvrđuje međunarodnaAngiospermPhyilogenyGroup. To je najvažnija botanička klasifikacija danas, koja počiva na promjenjenom APG II sistemu klasifikacije (2003.) i dopunama filogenetske klasifikacije APG IV (2016.).
Najveća porodica monokotiledonih biljaka jeOrchidaceae (orhideje), kojoj su svojstveni vrlo kompleksnicvjetovi, kojeinsektioprašuju na osoben način. Druga po veličini je porodicaPoaceae iliGramineae (prave trave), koja je evoluirala u drugom pravcu i postala specijalizirana za oprašivanje vjetromanamofilnost). Trave proizvode male cvjetove koji se mogu skupiti u vrlo uočljivim grupama (klasovimametlicama i sl.)
Glavna obilježavajuća svojstva monokotiledona su
Klica (sjemenka) je sa jednim klicinim listom (kotiledonom).
Klicin korjenčić brzo ugiba, pa ne izrasta u glavni korijen, već ga, u drugom dijelu stabljike, zamjenjuju sekundarni korijeni.
Razbacani zatvoreni provodni sudovi u stabljici, sastavljeni su od unutrašnjegksilema i vanjskogfloema.
U stabljici nemakambijskoga prstena, zbog čega izostaje sekundarni rast u debljinu, a kora, drvo i srčika disu jasno odvojeni (kao u dikotiledona).
Listovi su obično poredani naizmjenično, najčešće dvoredni ili troredni, rijetko nasuprotni ili u pršljenu. Obično su sjedeći, rjeđe na peteljkama, pretežno su jednostavni, linearni ili jajoliki.
Pazušni (bočni, aksilarni) pupovi imaju samo jedan predlistić s leđne strane.
Raspored lisne "nervature" (provodnih sudova) je linearnan i obično paralelan; rijetke su vrste sa mrežastom nervaturom.
Građacvijeta je na osnovu broja 3 ili njegovih linearnih umnožaka (3, 6, 9,...).
Svi dijelovi tipskog cvijeta nalaze se su u pet pršljenova (pentaciklični), po tri člana u pršljenu (trimerni), rijetko četiri (tetramerni). Kod primitivnijih grupa (podrazredAlismatidae) pojavljuje se veći broj plodnih listova koji su raspoređenih spiralno, dok su u evolucijski viših skupina pojedini dijelovi cvijeta reducirani.
Osim brojakotiledona, između monokotiledona idvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona i dikotiledonske grupeeudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkogfilogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacaniprovodni snopići, trodijelnecvjetovi i stari (predački) tippolena.[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežastalisna „nertvatura“ provodnih sudova[2]
Taksonomi imaju znatnu širinu u imenovanju ove grupe, čak i kao da su monokotiledone grupa odmak iznadtaksonomskog rangaporodice. Član 16ICBN dozvoljava da se opisni naziv ili ime formiraju iz imena jednne od pripadajućih porodica.
Do usponafilogenetskog APG sistema, bilo je široko prihvaćeno da sucvjetnice uredno podijeljeno između monokotiledona i dikotiledona, što se ogleda u gotovo svim sistemima.Kladistički pristup cvjetajuće biljke dijeli na različite grupe (beztaksonomskog ranga, posebnoMagnoliophyta i drevne loze poznate kaobazne cvjetnice joje spadaju izvan ove dihotomije. Svaki od ovih sistema koristi svoju internu taksonomiju za svaku grupu. Monokotiledone su poznate kao grupa koja je izuzetno stabilna u vanjskim granicama (to je dobro definirana, koherentna grupa), dok je u internim taksonomijama izuzetno nestabilna (historijski nema dva autoritativna sistema su se međusobno slažu o tome kako su monokotiledona su međusobno povezane).
Molekulske studije su potvrdile monofiletsko (zajedničko) porijeklo svih monokortiledona i pomogle u rasvijetljavanju odnosa unutar ove grupe.APG III sistem ne daje imtaksonomski rang, a, umjesto toga, monokotiledonama daje rangkladusa. Međutim, dalje su ostale neke dileme u pogledu tačnog odnosa između glavnih loza, uz brojne konkurentske modele (uključujući APG).
Dikotiledone obuhvataju oko 65 porodica sa više od 2.350 rodova i ukuno više od 40.000 vrsta. Najbogatiji specijski diverzitet je u porodici porodice orhideja ili kaćuna (oko 20. 000), slijede trave (oko 6.000) i šaševi (oko 3.000).
