Miris je osjećaj kojeg uzrokuju jedan ili više isparljivihhemijskih spojeva koji se obično nalaze u niskim koncentracijama koje ljudi i životinje mogu opaziti prema njihovomosjećajuolfaktornog doživljaja. Miris se naziva i "miris" ili "aroma", što se može odnositi na ugodan ili neugodan miris.
Iako se "miris" može odnositi na ugodne i neprijatne mirise, izrazi "miris"i "aroma" obično su rezervirani za ugodne mirise i često se koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji za opisivanjecvjetnih mirisa ili se odnosi naparfeme.
U Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim državamaKomonvelta, država koje govore engleski, "miris" se odnosi na mirise općenito – bez pozitivnih ili negativnih konotacija; ali u Sjedinjenim Državama, i za mnoge strane govornike engleskog jezika širom svijeta, "miris" uglavnom ima negativnu konotaciju kao sinonim za "smrad".[1] Neugodan miris može se opisati i kao "smrad" ili nazvati "smrdljivim mirisom".
Percepciju mirisa ili čula mirisa posredujemirisni nerv. Ćelije njušnog receptora (OR) suneuroni prisutni uolfaktornom epitelu, koji je mali komadić tkiva sa stražnje stranenosne šupljine. Postoje milioni neurona njušnih receptora koji djeluju kao senzorno signalne ćelije. Svaki neuron imatreplju u direktnom kontaktu sa zrakom. Otrovne molekule vežu se za proteine receptora koji se protežu od cilija i djeluju kao hemijski stimulus, inicirajući električne signale koji putuju dužaksona mirisnog živca do mozga.[2]
Kada električni signal dostigne prag, neuron se aktivira i šalje signal koji putuje duž aksona domirisnog bulbusa, dielalimbnog sistema mozga. Tu počinje interpretacija mirisa, povezujući ga sa prošlim iskustvima i u odnosu na inhaliranu supstancu . Olfaktorni bulbus djeluje kao relejna stanica koja povezujenos s olfaktornom korteksom u mozgu. Olfaktorne informacije se dalje obrađuju i prosljeđujucentralnom nervnom sistemu (CNS), koji kontroliraemocije iponašanje, kao i osnovne procese razmišljanja.
Osjećaj mirisa obično ovisi o koncentraciji (broju molekula) dostupnoj mirisnim receptorima. Mnogi receptori obično prepoznaju jedan odorant. Kombinacije receptora prepoznaju različite mirise. Obrasci neuronskih signala pomažu u prepoznavanju mirisa. Olfaktorni sistem ne tumači niti jedan spoj, već cijelu mirisnu smjesu. To ne odgovara koncentraciji ili intenzitetu bilo kojeg pojedinačnog sastojka.[3][4]
Većina mirisa emitira se izorganskih spojeva, iako su i neki jednostavni spojevi koji ne sadržeugljik, poputsumporovodik a iamonijaka, takođe mirisi. Percepcija efekta mirisa proces je u dva koraka. Prvo, tu je fiziološki dio: otkrivanjepodražaja pomoću receptora unosu. Podražaji se prepoznaju u području ljudskog mozga koje upravlja mirisom. Zbog toga je cilj ianalitička mjera mirisa nemoguća. Iako su osjećaji mirisa osobnepercepcija, pojedinačne reakcije su obično povezane. Oni se odnose na stvari kao što suspol, starost, zdravstveno stanje i lična historija.
Sposobnost prepoznavanja mirisa razlikuje se među ljudima i smanjuje se s godinama. Studije pokazuju da postoje razlike u spolu urazlikovanju mirisa, a žene obično nadmašuju muškarce.[5]
Trudnice imaju povećanu osjetljivost na miris, što ponekad rezultira abnormalnim okusom i percepcijom mirisa, što dovodi dožudnje za hranom ili odbojnosti.[6] Sposobnost čula okusa također se smanjuje s godinama jer njuh ima tendenciju da dominira nad okusom. Problemi s hroničnim mirisom prijavljeni su u malom broju za one u srednjim dvadesetim godinama, s brojevima koji se neprestano povećavaju, a ukupna osjetljivost počinje opadati u drugoj deceniji života, a zatim se znatno pogoršava kako se starost povećava, posebno nakon 70 godina.[7]
Za većinu neobučenih osoba čin mirisa dobiva malo podataka o određenim sastojcima mirisa. Njihova percepcija mirisa prvenstveno nudi informacije koje izazivaju emocionalni odgovor. Iskusni pojedinci, poputflavorista idegustatora mogu prepoznati diskretne hemikalije u kompleksu mješavine koje koriste samo osjet mirisa.
Percepcija mirisa je primarni evolucijskismisao.Čulo mirisa može izazvati zadovoljstvo ili podsvjesno upozoriti na opasnost, što može, naprimjer, pomoći u pronalaženju partnera, hrane ili otkrivanjupredatora. Ljudi imaju neobično dobar njuh s obzirom da imaju samo 350 funkcionalnih gena za njušni receptor, u poređenju sa 1.300 pronađenih kodmiševa, naprimjer. To je uprkos očitom evolucijskom padu značaja čula mirisa[8][9] Ljudski njuh je uporediv sa mnogim životinjama, koje mogu razlikovati raznolik raspon mirisa. Studije su izvijestile da ljudi u regiji mogu razlikovati jedan bilion jedinstvenih aroma.[10][11]
Mirisi na koje je osoba navikla, poput vlastitogtjelesnog mirisa, manje su uočljivi od neuobičajenih mirisa. To je zbognavikavanja. Nakon kontinuiranog izlaganja mirisu, njuh se umori, ali se oporavi ako se podražaj ukloni na neko vrijeme (adaptacija čula) .[12] Odors can change due to environmental conditions: for example, odors tend to be more distinguishable in cool dry air.[13]
Navikavanje utiče na sposobnost razlikovanja mirisa nakon kontinuiranog izlaganja. Osjetljivost i sposobnost razlikovanja mirisa smanjuju se s izlaganjem, a mozak nastoji ignorirati kontinuirani podražaj i usredotočiti se na razlike i promjene u određenom osjećaju. Kada se mirišljave supstance miješaju, uobičajeni odorant se blokira. To ovisi o jačini mirisa u smjesi, što može promijeniti percepciju i obradu mirisa. Ovaj postupak pomaže u klasifikaciji sličnih mirisa, kao i u prilagođavanju osjetljivosti na razlike u složenim podražajima.[14]
Gordon Shepherd predložio je da je retronosni put njuha (odortanti koji se u njušnu sluznicu unose kroz usnu šupljinu često kao hrana) djelomično odgovoran za razvoj oštrine olfaktornih sposobnosti čovjeka. Sugerirao je da suevolucijski pritisak diverzifikacije izvora hrane i povećana složenost pripreme hrane predstavili ljudima širi spektar mirisa, što je na kraju dovelo do "bogatijeg repertoara mirisa". Životinje poputpasa pokazuju veću osjetljivost na mirise od ljudi, posebno u studijama koje koriste spojeve kratkih lanaca. Viši kognitivni mehanizmi mozga i olfaktornija područja mozga omogućavaju ljudima da bolje razlikuju mirise od ostalih sisara, uprkos manjegena začulo mirisa.[15]
^Salthammer, Tunga; Bahadir, Müfit (2009). "Occurrence, Dynamics and Reactions of Organic Pollutants in the Indoor Environment".CLEAN – Soil, Air, Water.37 (6): 417–35.doi:10.1002/clen.200900015.
^Devriese, S; Winters, W; Stegen, K; Diest, I Van; Veulemans, H; Nemery, B; Eelen, P (2000). "Generalization of acquired somatic symptoms in response to odors: a pavlovian perspective on multiple chemical sensitivity".Psychosom. Med.62 (6): 751–59.doi:10.1097/00006842-200011000-00003.PMID11138993.
.jpg)
