Postoji mnogo vrsta mikrofona no svi imaju jednu zajedničku stvar. Svi mikrofoni imaju neku vrstu membrane koja hvatazvučne valove i stvara pomjeranje pomoću neke tehnologije koja se koristi u mikrofonu da bi napravila električni signal. Zvučne vibracije uzrokuju vibracije mikrofonove membrane te tako izazivaju električko kretanje.
Dinamički mikrofon radi na principu elektromagnetske indukcije. Zavojnica pričvršćena na vrat membrane titra zajedno s membranom pod utjecajem zvučnog pritiska na membranu. Pri tome se mijenjamagnetski tok kroz zavojnicu jer se ona nalazi u magnetskom polju permanentnogmagneta. Zbog toga se na njenim krajevima inducira napon. Taj napon proporcionalan je brzini kretanja zavojnice odnosno brzini titranja membrane mikrofona, dužini zavojnice i gustoći magnetskog toka magneta.
Kondenzatorski mikrofon je vrsta mikrofona koja ima veliki značaj za tonsko snimanje signala u studiju. Zahvaljujući svojim karakteristikama sninljeni signal ima dobar kvalitet.[1]
Prve značajne rezultate ostvarili su Reisz 1861. iBell 1876. Thomson je već 1863. pojasnio prenos zvuka pomoću dielektrika.Hughes predstavio je 1878. prvi karbonski mikrofon. Nakon što je 1906. otkrivenavakuumska cijev,Wente je 1917 patentirao dielektrični pretvarač.[2]
Pločasti kondenzator, proračun kapaciteta:
Rad mikrofona se zasniva naelektrostatičkom prinicipu. Mikrofon sa sastoji od pločastogkondenzatora povezanog selektričnim otpornikom od nekolikoMΩ. Ploča koja vibrira posredtvomzvučnih talasa sastoji se od nekolikoμm debele metalne membrane odnosno plastične folije presvučenemetalom. Na malom odstojanju, oko 50μm nalazi se probušena metalnaelektroda. Posredstvomvibracija, proizvedenih zvukom, mijenja se odstojanje između metalne folije i elektrode čime se mijenja i kapacitet kondenzatora. Električni napon kondenzatora obrnuto je proprocionalan odstojanju između folija.[3]
U novom tipu kondenzatorskog mikrofona jedna je elektroda izrađena od „electret“-materijala. Time vanjski izvor električne struje postaje nepotreban. Primjenjuje se pri profesionalnim tehnikama snimanja (kamera) te pri akustičkim mjerenjima a koristi se i kodtelefona,igračaka itd.[3]
Karbonski mikrofon iliugljeni mikrofon imaugljična zrnca zatvorena umetalnoj kutiji, čvrstojelektrodi, a druga pokretna elektroda pričvršćena je zamembranu. Titranjem membrane vrši sepritisak na ugljena zrnca te se mijenjanjem pritiska mijenja otpor između elektroda, aistosmjerna struja koja protiče između elektroda mijenjajačinu u ritmuzvučnih talasa. Primjenjuje se kodtelefona, te vojnih i mobilnih komunikacija.
Kristalni mikrofon ilipiezoelektrični mikrofon, imakristalne pločice (npr. odSeignettove soli ililitij-sulfata), koje se savijaju pod djelovanjem zvučnih titraja, te se na njihovim izvodima javljaelektrični napon. Napon je proporcionalan pomaku membrane. Osjetljiv je na vlagu i promjenu temperature.
![[icon]](/mt/?noimg=&dark=on&url=https%3a%2f%2fbs.wikipedia.org%2fwiki%2fDatoteka%3aWiki_letter_w_cropped.svg)
