Microsoft je 20. novembra 1985. predstaviooperativnu okolinu nazvanuWindows kao grafičku ljusku operativnog sistema zaMS-DOS, kao odgovor na rastući interes zagrafičkim korisničkim okruženjem (GUI).[2] Microsoft Windows je postaodominantan na svjetskom tržištuosobnih računara sa preko 90% tržišnog udjela, prestižućiMac OS, koji je predstavljen 1984. godine. Ipak, na tržištu pametnih telefona i tableta, Windows je prestigao operativni sistemAndroid.[3][4][5]
Microsoft, razvojnik Windowsa, registrirao je nekoliko marki od je svaka opisuje porodicu operativnog sistema Windows koji je namijenjen za specifični sektor računarske industrije. Od 2014, sljedeće porodice Windowsa se aktivno razvijaju:
Windows NT: Počela kao porodica operativnih sistema sa verzijomWindows NT 3.1, operativni sistem zaserverske računare iradne stanice. Sada se sastoji od tri podporodice operativnih sistema koje su izdate skoro istovremeno i dijele isto jezgro (kernel).
Windows: Operativni sistem za uobičajeneosobne računare. Zadnja verzija jeWindows 8.1. Skoro je nemoguće za nekoga neupućenog da identificira članove ove porodice po imenu jer se oni ne razlikuju po nekom posebnom pravilu; npr.Windows Vista,Windows 7 iWindows RT su članovi ove porodice, ali ne iWindows 3.1. Glavni konkurent ove porodice jemacOS od kompanijeApple Inc.
Windows Server: Operativni sistem za serverske računare. Zadnja verzija jeWindows Server 2012 R2. Za razliku od klijentskih sistema, primjenjuje snažnu imensku šemu. Glavni konkurent ove porodice jeLinux.
Windows PE: Lahka verzija Windowsa s težnjom da operiraLive OS–om, korištenim za instaliranje Windowsa na računarima (posebno na više računara istovremeno), za oporavak ili u svrhe rješavanja problema. Posljednja verzija je Windows PE 5.1.
Windows 9x: Operativni sistem koji je ciljao korisničko tržište. Obustavljen zbog suboptimalnih performansi (PC World je zadnju verziju ove porodice,Windows ME, nazvao jednim od najlošijih proizvoda svih vremena.)[7] Microsoft sada učestvuje na korisničkom tržištu sa Windowsom NT.
PojamWindows kolektivno opisuje bilo koji proizvod ili sve generacije proizvoda operativnih sistema odMicrosofta. Ovi proizvodi su generalno kategorizirani na sljedeći način:
Historija Windows datira unazad od septembra 1981, kada je Chase Bishop, računarski naučnik, dizajnirao prvi model elektronskog uređaja, te započeo projekt "Interface Manager". Objavljen je u novembru 1983. (poslijeApple Lisa, ali prijeMacintosha) pod imenom "Windows", madaWindows 1.0 nije izdat prije novembra 1985.[8] Windows 1.0 je konkurirao saAppleovim operativnim sistemima, ali je dobio slabu popularnost. Windows 1.0 nije potpun operativni sistem, nego proširenje zaMS-DOS. Ljuska Windowsa 1.0 jeste program poznat kaoMS-DOS Executive. Komponente su uključivaleCalculator, Calendar,Cardfile,Clipboard prikazivač, Clock,Control Panel,Notepad,Paint,Reversi,Terminal iWrite. Windows 1.0 ne dopušta preklapanje prozora. Umjesto toga svi prozori su pozicijski uređeni. Samo se dijaloške kutije mogu pojaviti preko drugih prozora.
Windows 2.0 je izdat u decembru 1987. i bio je popularniji nego njegov prethodnik. Isticao je nekoliko poboljšanja korisničkog interfejsa i upravljanja memorijom. Windows 2.03 je izmijenio operativno okruženje sa "ikonskih prozora" na "preklapajuće prozore". Rezultat ove izmjene doveo je do toga daApple Computer tuži Microsoft zbog kršenja autorskih prava Applea.[9][10] Windows 2.0 je također predstavio sofisticiranijeprečice tastature i mogao je koristiti raširenu memoriju.
U dodatku sa potpunim Windows paketima, postojale suruntime–isključivo verzije koje su lansirane sa ranijim Windowsovim softverom od strane trećih lica i pokretanje njihovog softvera je postalo moguće za Windows na MS-DOS–u čak i bez potpunog sklopa mogućnosti Windowsa.
Ranije verzije Windowsa se često smatraju grafičkim ljuskama, najviše zbog toga što se pokreću na temeljima MS-DOS–a i koriste njegove uslugesistema datoteka.[11] Ipak su čak i najranije verzije Windowsa već pretpostavljale većinu tipičnih funkcija operativnog sistema; zapazivo, imajući svoj vlastitiizvršni format datoteka i omogućavajući svoje vlastite drajvere uređaja (štoperica, grafika, printer, miš, tastatura i zvuk). Za razliku od MS-DOS–a, Windows je dopuštao korisnicima pokretanje više grafičkih aplikacija istovremeno, prekokooperativnog multitaskinga. Windows je implementirao elaborativnu, softversku virtualno–memorijsku šemu zasnovanu na segmentima, koja dopušta pokretanje aplikacija većih od dozvoljene memorije: kodni segmenti iresursi su očišćeni i ukinuti kada memorija postane deficitarna; podatkovni segmeni pomjereni u memoriji kada je data aplikacija ustupila procesorsku kontrolu.
Windows 3.0, izdat 1990, popravio je dizajn, najviše zbogvirtualne memorije i učitljivih virtualnih drajvera uređaja (VxD–ovi) koji dopuštaju Windowsu dijeljenje proizvoljnih uređaja među višeprogramskim DOS aplikacijama. Aplikacije za Windows 3.0 mogu se pokretati uzaštićenom režim rada, što im daje pristup prema nekolikomegabajta memorije bez obaveze učestvovanja u softverskoj virtualno–memorijskoj šemi. Oni se pokreću unutar istog adresnog prostora, gdje segmentirana memorija omogućava stepen zaštite. Windows 3.0 je također isticao poboljšanjakorisničkog interfejsa. Microsoft je prepisao kritične operacije izC–a uasembler. Windows 3.0 je prva verzija Microsoft Windowsa zaslužna za postizanje većeg komercijalnog uspjeha, a prodata je u 2 miliona kopija u prvih šest mjeseci.[12][13]
Windows 3.1, napravljengeneralno dostupan 1. marta 1992, isticao jefacelift. U augustu 1993,Windows for Workgroups je izdat, posebna verzija sa integriranimpeer-to-peer umrežavanjem i verzijskim brojem 3.11. Prodat je zajedno sa Windowsom 3.1. Podrška za Windows 3.1 istekla je 31. decembra 2001.[14]
Sljedeće veće korisnički–orijentirano izdanje Windowsa,Windows 95, izdato je 24. augusta 1995. Dok je još bio zasnovan na MS-DOS-u, Windows 95 je predstavio podršku za nativne32-bitne aplikacije,uštekaj i igraj (engleski:Plug and Play)hardver, multitasking po privilegijama,duga imena datoteka do 255 simbola, te omogućavao povećanu stabilnost u odnosu na prethodnike. Windows 95 je također predstavio redizajnirani,objektno orijentirani korisnički interfejs, zamjenjujući prethodniupravitelj programa sa izbornikomStart meni,taskbarom iWindows Explorerljuskom. Windows 95 je bio veliki komercijalni uspjeh za Microsoft; Ina Fried izCNET–a istakla je da "je vremenom, Windows 95 konačno uveo van tržišta u 2001. godini, postao je "dio pribora" na računarskim ekranima širom svijeta."[15] Microsoft je objavio četiri OEM servisna izdanja (OSR) Windowsa 95, od kojih je svaki ugrubo ekvivalentservisnom paketu. Prva OSR verzija Windowsa 95 također je bila prva verzija Windowsa opremljena Microsoftoviminternetskim preglednikom,Internet Explorerom.[16] Uobičajena podrška za Windows 95 okončana je 31. decembra 2000, dok je proširena podrška okončana godinu dana kasnije.[17]
14. septembra 2000, Microsoft je izdaoWindows ME (Millennium Edition), posljednju verziju Windowsa zasnovanu na DOS–u. Windows ME je preuzeo vizualne popravke sa svog kontra–dijela zasnovanog na Windowsu NT,Windows 2000, a imao je kraća vremena učitavanja od prethodnih verzija (koje su, ipak, zahtijevale ukidanje mogućnosti pristupanjarealnom načinu rada DOS okoline, ukidajući kompatibilnost sa nekim starijim programima),[19] proširenu funkcionalnostmultimedije (uključujućiWindows Media Player 7,Windows Movie Maker, kao iWindows Image Acquisition – radnu stanicu za učitavanje slika saskenera i digitalnih kamera), dodatne sistemske alate poputSystem File Protectiona iSystem Restorea, te nadograđene alate za kućno umrežavanje.[20] Ipak, Windows ME se suočio sa kritikama zbog svoje (male) brzine i nestabilnosti, zajedno sa problemima kompatibilnosti hadvera i ukidanja stvarnog načina rada DOS–a.PC World smatra Windows ME jednim od najlošijih oeprativnih sistema koje je Microsoft ikad izdao, te kao 4. najlošiji tehnički proizvod svih vremena.[7]
U novembru 1988, novi razvojni tim Microsofta (koji je uključivao bivše programere firmeDigital Equipment Corporation,Dave Cutlera iMarka Lucovskyja) počeo je raditi na prerađenu verzijiIBM-ovog i Microsoftovog operativnog sistemaOS/2 poznatog pod nazivom "NT OS/2". NT OS/2 je težio biti siguran,višekorisnički operativni sistem saPOSIX kompatibilnosti i modularnim,portabilnimkernelom sa multitasking po privilegijama i podrškom za višestruke procesorske arhitekture. Ipak, prateći uspješno izdavanje sistemaWindows 3.0, razvojni tim za NT odlučio je da preradi projekt za korištenje proširenog32-bitnog ulaza odWindows API–ja poznatog kao Win32, umjesto onih od OS/2. Win32 je održao jednaku strukturu sa onom iz WindowsAPI–ja (dopuštanjem Windows aplikacija da lahko buduprotirane na platformu), ali također je podržavao mogućnosti postojećeg NT kernela. Prateći njegovo odobravanje od strane zaposlenika Microsofta, razvoj je nastavio na onome što je sada bilo poznato kao Windows NT, prva 32-bitna verzija Windowsa. Ipak, IBM se suprotstavljao izmjenama, te ultimativno nastavio razvoj OS/2 na svoju ruku.[21][22]
Prvo izdanje rezultujućeg operativnog sistema,Windows NT 3.1 (nazvan da asocira saWindows 3.1) izdat je u julu 1993. sa verzijama za desktopradne stanice iservere.Windows NT 3.5 je izdat u septembru 1994, usredotočavajući se na poboljšanja performansi i podršku zaNovellovNetWare, te je popraćen sistemomWindows NT 3.51 u maju 1995, koji je uključivao dodatna poboljšanja i podršku zaPowerPC arhitekturu.Windows NT 4.0 je izdat u junu 1996, uvodeći redizajnirani interfejs iz sistemaWindows 95 u NT serije. Na 17. februar 2000, Microsoft je izdaoWindows 2000, sljedbenika sistema NT 4.0. Naziv Windows NT je uklonjen u ovom periodu radi postavljanja većeg naglaska na brend Windows.[22]
Sljedeća veća verzija Windowsa,Windows XP, izdata je 25. oktobra 2001. Uvođenjem Windowsa XP težilo se objediniti korisnički–orijentiranWindows 9x sa arhitekturom predstavljenom u Windowsu NT, kao promjena za koju je Microsoft obećao da će omogućavati bolje performanse u odnosu na prethodnike zasnovane na DOS-u. Windows XP bi također predstavio redizajnirani korisnički interfejs (uključujući ažuriraniStart meni i "orijentiran na zadatke"Windows Explorer), uobičajene multimedijalne i mrežne mogućnosti,Internet Explorer 6, integraciju sa Microsoftovim.NET Passport servisima, modovima koji pomažu osigurati kompatibilnost sa softverom dizajniranim za prethodne verzije Windowsa, te funkcionalnostRemote Assistance.[23]
U maloprodaji, Windows XP je bio reklamiran u dva glavna izdanja: "Home" izdanje bilo je namijenjeno korisnicima, dok je izdanje "Professional" namijenjeno poslovnim okruženjima i power-userima, te uključuje dodatne sigurnosti i mrežne mogućnosti. Home i Professional su kasnije propraćene izdanjem "Media Center" (dizajniranima zahome theater PC–eve, sa naglaskom na podršku zaDVD plejbek,TV karticom,DVR mogućnostima, te udaljenim kontrolama), kao i "Tablet PC" izdanjem (dizajnirano za mobilne uređaje koje imajuosobinetablet računara, sa podrškomstylus unosa olovke i dodatnim aplikacijama na bazi istih).[24][25][26] Uobičajena podrška za Windows XP završila je 14. aprila 2009. Produžena podrška je završila 8. aprila 2014.[27]
Nakon Windowsa 2000, Microsoft je također izmijenio rasporede izdavanja serverskih operativnih sistema; serverski kontra–dio Windowsa XP,Windows Server 2003, izdat je u aprilu 2003.[22] Popraćen je u decembru 2005. sistemom Windows Server 2003 R2.
Nakon dugog razvoja,Windows Vista je izdata 30. novembra 2006. za obimno licenciranje, a 30. januara 2007. za korisnike. Sadržava veći broj novih mogućnosti, od redizajnirane ljuske i korisničkog interfejsa, do značajnih tehničkih izmjena, sa posebnim naglaskom na sigurnost. Bila je dostupna u većem broju različitih izdanja, te je bila predmet kritike. Vistin serverski kontra–dio,Windows Server 2008, izdat je početkom 2008.
22. jula 2009,Windows 7 iWindows Server 2008 R2 su izdati kao RTM (engleski:release to manufacturing), dok je ovaj prvi izdat javno 3 mjeseca kasnije (2. oktobar 2009.). Za razliku od svog prethodnika, Windowsa Viste, koji je uveo veliki broj novih mogućnosti, Windows 7 je težio biti više fokusirana, inkrementalna nadogradnja linije Windowsa, s ciljem očuvanja kompatibilnosti s aplikacijama i hardverom s kojim je Windows Vista već kompatibilna.[28] Windows 7 je dobio podršku zavišestruki dodir, redizajniranu Windows ljusku sa nadograđenimtaskbarom, kućni mrežni sistem zvaniHomeGroup,[29] i poboljšanja performansi.
Windows 8, nasljednik Windowsa 7, generalno je izdat 26. oktobra 2012. Napravljen je veliki broj značajnih izmjena na Windowsu 8, uključujući predstavljanje korisničkog interfejsa zasnovanog na MicrosoftovomMetro dizajnu sa optimizacijama zauređaje na dodir poputtableta i računara bazesve-u–jednom. Ove izmjene uključujuStart ekran koji koristi velike ikone koje su podobnije za interakcije na dodir i dopuštaju prikazivanje kontinualno ažuriranih informacija, kao i novi razred“app“–ova koje su primarno dizajnirane za korištenje na uređajima na dodir. Ostale izmjene uključuju pojačanu integraciju sacloud servisima i ostalim mrežnim platformama (poputdruštvenih mreža i Microsoftovih servisa –SkyDrive iXbox Live),Windows Store servis za distribuiranje softvera, te nova varijanta poznata kaoWindows RT za korištenje na uređajima koji koristeARM arhitekturu.[30][31][32][33][34][35] Nadogradnja za Windows 8, nazvanaWindows 8.1, izdata je 17. novembra 2013, te uključuje mogućnosti poput novih veličina ikona, dubljuSkyDrive integraciju, te više drugih revizija.[36]
30. septembra 2014, Microsoft je objavioWindows 10 kao nasljednika Windowsu 8.1. Windows 10 se izdaje krajem 2015. i adresira mane u korisničkom interfejsu koji je sprva predstavljen sa Windowsom 8. Izmjene uključuju povratak Start menija,virtualni desktop sistem, te mogućnost pokretanja Windows Store aplikacija unutar desktop okruženja umjesto u "preko–cijelog–ekrana" metro načinu rada.[37]
Višejezička podrška također je ugrađena u Windows. Jezik za tastaturu i interfejs može biti izmijenjen preko kontrolne tableRegion and Language. Komponente za sve podržane jezike unosa, kao što suInput Method Editori, automatski su instalirane tokom Windows instalacije (u Windowsu XP i ranijim, datoteke za istočne azijske jezike, poput kineskog, te skripte zdesna–ulijevo, poput arapskog, trebaju biti instalirane zasebno, također iz iste kontrolne ploče). IME–ovi treće strane također mogu biti instalirani ako korisnik smatra da mu je jedan nedovoljan za njegove potrebe.
Jezici interfejsa za operativni sistem su besplatni za preuzimanje, ali su neki jezici ograničeni za određena izdanja Windowsa.Language Interface Pack–ovi (LIP–ovi) redistributabilni su i mogu biti preuzeti sa MicrosoftovogDownload Centera i instalirani za bilo koje izdanje Windowsa (XP i kasnije) – oni prevode većinu Windowsovog interfejsa, ali ne u potpunosti, te zahtjevaju određeni bazni jezik (jezik s kojim je Windows originalno izdat). Ovo se koristi za većinu jezika u nadolazećem tržištu.Full Language Packs, koji potpuno prevode operativni sistem, dostupni su jedino za određena izdanja Windowsa (Ultimate i Enterprise izdanja sistema Windows Vista i 7, te svih izdanja Windowsa 8, 8.1 i RT osimSingle Language). Oni ne zahtjevaju posebni bazni jezik, te se općenito koriste za više popularne jezike poput francuskog i kineskog. Ovi jezici ne mogu biti preuzeti prekoDownload Centera, već su dostupni kao opcionalne nadogradnje kroz servisWindows Update (osim kod Windowsa 8).
Jezik interfejsa instaliranih aplikacija nije obuhvaćen izmjenama u Windowsovom jeziku intefejsa. Dostupnost jezika zvaisi od razvojnika aplikacija.
Windows 8 iWindows Server 2012 predstavljaju novu jezičku kontrolnu ploču gdje jezik interfejsa i jezik unosa mogu biti simultano izmijenjeni, te jezički paket, nezavisno od tipa, može biti preuzet sa centralne lokacije. AplikacijaPC Settings u sistemimaWindows 8.1 iWindows Server 2012 R2 također uključuje kontra–podešenja za ovo. Mijenjanjem jezika interfejsa također se mijenja jezik prethodno instaliranihWindows Store aplikacija (to su Mail, Mape i Vijesti) i određene druge aplikacije koje pravi Microsoft (poput Remote Desktop). Ograničenja iznad za jezičke pakete su ipak jednaka u učinku, osim što potpuni jezički paketi mogu biti instalirani na bilo koje izdanje osimSingle Language, što je namijenjeno nadolazećem tržištu.
Windows NT, koji je uključivao podršku za nekoliko različitih platformi prijex86-baznogosobnog računara, postao je dominantan u poslovnom svijetu.Windows NT 4.0 i njegovi prethodnici podržavali suPowerPC,DEC Alpha iMIPS R4000 (iako neke druge platforme implementiraju64-bitno računarstvo, operativni sistem tretrao ih je kao 32-bitne). Ipak, Windows 2000, nasljednik Windowsa NT 4.0, ukinuo je podršku za sve platforme osim za treću generaciju x86 (poznatu kaoIA-32) ili nove u 32-bitnom načinu. Klijentska linija Windows NT porodice i dalje se pokreće na IA-32, iako je linijaWindows Servera prestala podržavati ovu platformu izdavanjem sistemaWindows Server 2008 R2.
Sa predstavljanjemItanium arhitekture (IA-64), Microsoft je predstavio nove verzije Windowsa radi podržavanja istog. Itanium verzije sistemaWindows XP iWindows Server 2003 su izdate istovremeno kao i njihove x86 kontra–verzije.Windows XP 64-Bit Edition, izdat 2005, zadnji je Windows klijentski operativni sistem koji podržava Itanium. Windows Server linija nastavila je podržavati ovu platformu sve do sistemaWindows Server 2012; Windows Server 2008 R2 je zadnji Windows koji podržava Itanium arhitekturu.
25. aprila 2005, Microsoft je izdaoWindows XP Professional x64 Edition i Windows Server 2003 x64 radi podrške zax86-64 (ili jednostavno x64), osme generacije x86 arhitekture.Windows Vista je bila prva klijentska verzija Windowsa NT koja je izdata simultano u IA-32 i x64 izdanjima. x64 je i dalje podržan.
Izdanje Windowsa 8 poznato kaoWindows RT namjenski je kreirano za računare sa ARM arhitekturom.
Zadnja trenutna verzija sistema Windows CE,Windows Embedded Compact 7, prikazujući koncept korisničkog interfejsa programaMedia Player.
Windows CE (službeno poznat kaoWindows Embedded Compact), verzija je Windowsa koja se pokreće naminimalističnim računarima, kao što su satelitski navigacijski sistemi i neki mobilni uređaji. Windows Embedded Compact je zasnovan na svom vlastitom kernelu, nazvan Windows CE kernel. Microsoft licencira Windows CE zaOEM–ove i proizvođače uređaja. OEM–ovi i proizvođači uređaja mogu modificirati i kreirati vlastite korisničke interfejse i iskustva, sve dok Windows CE omogućava tehničku osnovu da se to uradi.
Xbox OS je neslužbeno ime dato verziji Windowsa koji se pokreće na konzoliXbox One.[38] Specifičnija je implementacija sa naglaskom na virtualizaciju (korištenjemHyper-V) jer istovremeno pokreće tri operativna sistema odjednom, sastojeći se od jezgrenog operativnog sistema, drugog implementiranog za igre te trećeg za "više–kao–Windows" okolinu i aplikacije.[39]
Korisničke verzije Windowsa su originalno dizajnirane za jednostavno korištenje na jednokorisničkom osobnom računaru bez mrežne konekcije, te nemaju sigurnosne mogućnosti ugrađene od samog početka.[45] Ipak, Windows NT i njegovi nasljednici dizajnirani su radi sigurnosti (uključujući one na mreži) i višekorisničkih računara, ali nisu bili isprva dizajnirani sa internetskom sigurnošću, jer kako je prvi računar razvijen u ranim devedesetim – upotreba interneta je bila manje zastupljena.[46]
Ovi problemi dizajna u kombinaciji sa programerskim greškama (npr.buffer overflow), kao i popularnost, znače da je Windows česta metaračunarskih crva ivirusa. U junu 2005,Bruce SchneierovCounterpane Internet Security objavio je da je Windows dočekao preko 1.000 novih virusa i crva u prethodnih šest mjeseci.[47] U 2005,Kaspersky Lab je našao oko 11.000 zlonamjernh programa—virusa, Trojanaca, "stražnjih vrata", te "exploita" napisanih za Windows.[48]
Microsoft izdaje sigrnosne zakrpe kroz svojWindows Update servis otpilike jednom mjesečno (obično svakog drugog utorka u mjesecu), iako su kritične nadogradnje dostupne u kraćim intervalima kad je potrebno.[49] U verzijama Windowsa Windows 2000 SP3 i Windows XP i nakon njih, nadogradnje mogu biti automatski preuzete i instalirane ako korisnik to odabere. Kao rezultat, servisni paket 2 za Windows XP, kao i servisni paket 1 za Windows Server 2003, instalirani su od strane korisnika brže nego što bi drugačije moglo biti.[50]
Dok suWindows 9x serije nudile opciju imavanja profila za višestruke korisnike, nisu imali konceptprivilegije pristupa, te nisu dopuštali konkurentski pristup; te tako nisu bili istinskivišekorisnički operativni sistemi. U dodatku, implementirali su samo djelomičnuzaštitu memorije. Bili su u vezi s tim naširoko kritizirani zbog nedostataka sigurnosti.
SerijeWindows NT operativnih sistema, u kontrastu, istinski su višekorisnički, te implementiraju apsolutnu memorijsku zaštitu. Ipak, dosta višekorisničkih prednosti poništeno je činjenicom da je prvi korisnički račun, prije sistema Windows Vista, koji je pravljen tokom instalacionog procesa, bioadministrator, što je bilo uobičajeno za sve nove račune. IakoWindows XP nije imao ograničene račune, većina kućnih korisnika nije mijenjala prava računa na ona slabija– djelomično zbog broja programa koji su nepotrebno zahtijevali administratorska prava– tako da je većina kućnih korisnika bila na administratorskom računu sve vrijeme.
Windows Vista mijenja ovo[51] uvođenjem sistema privilegija zvanimUser Account Control. Prilikom logiranja kao standardni korisnik, sesija se kreira itokenu su date samo najosnovnije privilegije. Na ovaj način nova sesija ne može praviti izmjene koje bi utjecale na cjelokupni sistem. Prilikom logiranja kao korisnik iz Administratorske grupe, dva odvojena tokena se dodjeljuju. Prvi token sadrži sve privilegije tipično dodijeljene administratoru, a drugi token je ograničen, jednak onom standardnom. Korisničke aplikacije, uključujućiWindows Shell, startuju se sa ograničenim tokenom, rezultirajući u slabijem privilegijskom okružnju čak i pod administratorskim računom. Kada aplikacija zahtijeva veće privilegije, ili kad se pokreću preko "Run as administrator", UAC će postaviti dijaloški okvir upravlja dopuštanjima, te ako se daju validni podaci (uključujući administratorske podatke ako korisnik koji zahtijeva pokretanje nije iz administratorske grupe), pokrenut će se proces korištenjem neograničenog tokena.[52]
Sve verzije Windowsa od Windowsa NT 3 bile su zasnovane na sistemu datoteka sa sistemom dopuštenja koji je označavan kao AGLP (Accounts, Global, Local, Permissions)AGDLP koji u suštini ima dalje druge 'globalne grupe' kao članove gdje su dopuštenja datoteka primijenjena na datoteku/direktorij u obliku 'lokalne grupe'. Ove globalne grupe kasnije drže ostale grupe ili korisnike zavisno od verzije Windowsa koja se koristi. Ovaj sistem varira od ostalih proizvođača kao što suLinux iNetWare zbog 'statičkog' dodjeljivanja koja se primjenjuje na datoteku i direktorij. Ipak, korištenjem ovog procesa, AGLP/AGDLP/AGUDLP dopušta malom broju statički dopuštenja da budu primijenjena i dopušta jednostavne izmjene računskim grupama bez ponovnog primjenjivanja dopuštenja datoteka nad datotekama i direktorijima.
Na 6. januar 2005, Microsoft je izdaobeta verzijuMicrosoft AntiSpyware–a, zasnovan na prethodno izdatomGiant AntiSpyware–u. Na 14. februar 2006, Microsoft AntiSpyware je postaoWindows Defender sa izdavanjem verzije Beta 2. Windows Defender je besplatni program dizajniran za zaštitu protiv spyware–a i ostalog neželjenog softvera. Korisnici Windowsa XP i Windowsa Server 2003 koji imajuistinsku kopiju Microsoft Windowsa mogu besplatno preuzeti program sa stranice Microsofta, a Windows Defender se lansira kao dio operativnih sistema Windows Vista i 7.[53] U Windowsu 8, Windows Defender i Microsoft Security Essentials su kombinirani u jedan program, nazvan, pogađajte, Windows Defender. Zasnovan je naMicrosoft Security Essentialsu, posuđujući njegove mogućnosti i korisnički interfejs. Iako je inače uključen, može se isključiti kako bi se koristilo neko drugo protivvirusno rješenje.[54]Windows Malicious Software Removal Tool i opcionalniMicrosoft Safety Scanner dvije su druge verzije koje nudi Microsoft.
U članku zasnovanom na izvještaju iz Symanteca,[55] internetnews.com je za Microsoft Windows naveo da ima "najmanji broj zakrpa i najkraće vrijeme razvoja zakrpe od pet operativnih sistema koje su nadgledali u zadnjih šest mjeseci godine 2006."[56]
Studija, koju je proveoKevin Mitnick i marketinško–komunikacijska kompanija Avantgarde u 2004, našla je da je nezaštićena i nezakrpljena verzija Windows XP sistema sa SP1 trajala samo 4 minute na internetu prije nego je oštećena, dok nezaštićen i nezakrpljen Windows Server 2003 sistem pada nakon 8 sati provedenih na internetu.[57] Ova studija se ne odnosi na Windows XP sisteme koji imaju SP2 nadogradnju (izdatu kasne 2004.), koja je mnogo unaprijedila sigurnost Windowsa XP. Računar koji je pokretao Windows XP Service Pack 2 nije bio oštećen.AOL–ovaNational Cyber Security Alliance Online Safety Study u oktobru 2004. odredila je da su 80% korisnika Windowsa inficirani barem jednimspyware/adware proizvodom. Dosta je dokumentacije dostupno koja opisuje kako povećati sigurnost proizvoda za MS Windows. Tipične sugestije uključuju pokretanje Microsoft Windowsa iza hardverskog ili softverskogvatrozida, pokretanjeanti-virusa ianti-spyware softvera, te instaliranje zakrpa kada postanu dostupne preko Windows Updatea.[58]
Sa porastom popularnosti operativnog sistema, izdat je veliki broj aplikacija koje teže omogućiti kompatibilnost sa Windows aplikacijama, bilo kaosloj kompatibilnosti za drugi operativni sistem, ili kao samostalni sistem koji može pokretatisoftver zapisan za Windows iz kutije. Ovi uključuju:
Wine –Besplatna implementacija otvorenog–kodaWindows API–ja, dopušta pokretanje većine Windows aplikacija na platformama zasnovanim na x86, uključujućiUNIX,Linux imacOS. Wine razvojnici opisuju ga kao "sloj kompatibilnosti"[59] i koriste API–je u stilu Windowsa da simuliraju Windows okolinu.
CrossOver – Wine paket sa licenciranim fontovima. Njegovi razvojnici su regularni doprinosioci za Wine, te se fokusiraju na Wine koji pokreće službeno podržane aplikacije.
Linux Unified Kernel – Skup zakrpa na Linuxov kernel dopuštajući pokretanje prvorazrednih Windows izvršnih datoteka u Linuxu (koristeći Wine DLL–ove), pokretanje drajvera Windowsa i veću brzinu u odnosu na interpretirani Wine.
ReactOS – operativni sistem otvorenog koda koji teži pokretati isti softver kao i Windows, isprva dizajniran za simulaciju Windowsa NT 4.0, sada teži dobiti kompatibilnost Windowsa 7. U fazi razvoja je od 1996.
Freedows OS– pokušaj kreiranja klona otvorenog koda za Windows platforme x86, koja teži da bude izdata pod licencomGNU GPL. Počevši 1996. od strane Reece K. Sellin, projekt nikad nije završen, dolazeći samo do dijela diskusija o dizajnu koji je isticao veliki broj novih principa, sve dok nije suspendiran 2002.[60][61][62]
↑"Global Web Stats".W3Counter. Awio Web Services. septembar 2014. Pristupljeno 3. 10. 2014.
↑Višekorisnička memorijska zaštita nije uvedena prije Windowsa NT i XP, a računarski uobičajeni korisnik je bio administrator prije Windowsa Viste. Izvor:UACBlog.
