Meduza jedna je od najranijih slikaLeonarda da Vincija u kojoj je predstavioMeduzu, jednu od triGorgone. Ovo djelo do danas nije sačuvano, a prema pisanju historičara umjetnostiGiorgia Vasarija u njegovoj knjizi iz 1550. "Životi najznačajnijih slikara, skulptora i arhitekata" Leonardo je naslikao "Meduzu" u prvim godinama njegovog stvaralaštva.^[1] Postoje dvije verzije njegovog djela koje su naslikaliRubens iCaravaggio, ali nije poznato da li su zaista vidjeli original, koji je davno izgubljen kao što se može vidjeti u kolekcijiFerdinanda I de' Medicija.

U svojoj biografiji sadržanoj u "Životima najboljih slikara, skulptora i arhitekata", Giorgio Vasari opisuje rad vrlo mladog Leonarda koji predstavlja Meduzu sprijeda na drvenom štitu. Vasari ukazuje da je lice bilo naslikano na štitu isječenom odsmokvinog drveta, te da je slika bila toliko realistična da je uplašila Leonardovog oca i druge. Smatralo se da je lik na slici povezan sasmrću i tajno je prodat trgovcima. Historičari umjetnosti danas sumnjaju u istinitost ove priče. Djelo je naručio nepoznati naručilac, a urađeno je kao poklon za vojvodu od Toskane. Vjeruje se da je slika stigla doLudovica Sforze vojvode od Milana koji ju je neko vrijeme držao, a zatim je ponovo prodao za trostruko veći iznos nego što je platio. Godine 1782., Leonardov biograf Luigi Lanzi je tokom istraživanja njegove slike u galeriji Uffizi, otkrio sliku glave Meduze koju je pogrešno pripisao Leonardu, na osnovu Vasarijevog opisa.

Međutim, Leonardov štit inspirisao je mnoge slikare ranog 17. stoljeća. Tako je italijanskibarokni slikarCaravaggio potaknut Leonardom naslikao djelo na ovu temu utondo kružnom obliku. Djelo je nepotpisano, a naručio ga je nepoznati mecena kao poklon velikom vojvodi od Toskane za njegovu umjetničku zbirku Medici (danas dio umjetničke zbirke uGalileo muzeju) uFirenci. Dimenzije su mu 60 × 55 cm, a danas se čuva uGalleria degli Uffizi.^[1][2]Meduza u Caravaggiovoj slici prikazana je u trenutku samopoznavanja. Shvatajući da joj glava i tijelo više nisu jedna cjelina, i da je još uvijek bila svjesna, Caravaggio prikazuje užas u njenim očima. Medusa je odličan primjer u kojem Caravaggio posebnu pažnju obraća na fizionomiju ili izraz lica u svojim slikama. Medusa također pokazuje intenzivan nivo realizma, a umjetnik koristi tamne i lagane kontraste tako učinkovito da Meduza izgleda trodimenzionalno. Kao i u drugim slikarskim djelima Caravaggio je i ovdje koristio tamniju i bogatiju paletuboja.^[3]

Leonardoova "Meduza" utjecala je na mnogerenesansne, barokne, pa čak i na neke slikare iz periodaromantizma da urade kopije ovog djela. Drugu najznačajniju kopiju "Meduze" uradio je anonimniflamanski slikar iz 17. stoljeća.Engleski pjesnikPercy Bysshe Shelley napisao je cijelu pjesmu pod nazivom "Meduza Leonarda da Vincija" prilikom posjete florentinskoj Uffizi galeriji.^[4]