Mecoptera (grčki:mecos) - dugo i (grčki:ptera - krila) je jedan od redovarazredaInsecta,nadredEndopterygota. Uključuje oko 600 vrsta u devetporodica insekata, koji su rasprostranjeni širom svijeta. Ponekad ih zovu škorpionske muhe, prem njihovoj najvećoj porodici,Panorpidae, u kojoj mužjaci imaju proširene genitalije koje izgledaju slično žilimaškorpija, sa dugim kljunomrostrumom.Bittacidae ili viseće muhe su druga istaknuta porodica, poznata su po složenim ritualima parenja u kojima ženke biraju parnjake na temelju kvalitete darovnog plijena koji im nude mužjaci. Manja grupa su snježne škorpije, porodicaBoreidae, od kojih odrasli ponekad budu viđeni kako hodaju po snježnim poljima. Suprotno tome, većina vrsta ovog reda naseljava vlažne sredine u tropskom pojasu.
Mekoptera je usko povezana saSiphonaptera (buhe), a malo je udaljenija odDiptera (pravih muha). Izgledaju pomalo kao prave muhe, mali do srednje veliki insekti, s dugim vitkim tijelima i uskim membranskim krilima. Većina se razmnožava u vlažnim okruženjima kao što su slojevi lišća ili mahovine, a jaja se neće izleći dok ne dođe vlažna sezona. Larve su poput gusjenica i uglavnom se hrane biljnom materijom, a lutke koje ne hrane mogu proći kroz dijapauzu sve dok vremenski uslovi nisu povoljni.
Mekoptere su možda imale važnu ulogu u oprašivanju izumrlih vrstagolosjemenjača prije evolucije drugih insekata –oprašivača, poputpčela. Odrasli modernih vrsta su pretežno grabljivice ili konzumenti mrtvih organizama; oni su prvi insekti koji prvi stignulešina, što ih čini korisnim uforenzičkoj entomologiji.
Mekotere i se razlikuju po dužini, od 2 do 35 mm. Poznato je oko šest stotina postojećih vrsta, podeljenih u trideset četirirodova iz devet porodica. Većina vrsta nalazi se u porodicamaPanorpidae iBittacidae. Pored toga, postoji oko četiri stotine poznatih fosilnih vrsta u oko osamdeset i sedam rodova, koje su raznovrsnije od živih članova reda.[9] Grupa se ponekad naziva škorpijomuhe, zbog zaokrenutog "repa" muških genitalija u porodiciPanorpidae.
B–D. Mužjakov genitalni bulbus i gonostili B –Dorzalno C –Ventralno D –Bočno ep – epandrij gcx – gonokoksil gs – gonostil hv – hipovalva hyp – hipandrij
Mjerna skala: 3 mm u A, 1 mm u B–D
Distribucija mekopte je širom svijeta; najveća raznolikost na nivou vrsta postoji u afrotropskoj palearktičkoj oblasti, ali u neotropskoj i australskoj. Nema ih nMadagaskaru i mnogim otocima i ostrvskim grupama. Ovo može ukazivati da je njihova sposobnost biološkog širenja niska, naprimjer premaTrinidadu,Tajvanu iJapanu, gde su pronađen samoi oni koji su imali nedavne mostove do najbližih kontinentalnih kopnenih masa.
Ženka odlaže jajašca u bliskom kontaktu s vlagom, a jaja obično apsorbiraju vodu i povećavaju veličine nakon polaganja. U vrstama koje žive u vrućim područjima, jaja se ne mogu izlijegati nekoliko mjeseci, a larve se pojavljuju tek kada se završi sušna sezona. Tipske se, međutim, izlegu nakon relativno kratkog vremenskog perioda. Larve su obično prilično sličnegusjenica, kratkih, kandžastih, pravih nogu i velikim brojem trbuških pronogu. Imaju sklerozirane glave s mandibulatnim ustima. Latve imaju složene oči, koje su jedinstvene među insektima poholometabolnom razvoju.[10] Deseti trbušni segment ima ili usisni disk, ili ređe, par kuka.
Uglavnom jedu biljnu hranu ili uklanjaju mrtve insekte, mada su poznate i neke larve grabljivice. One puze po tlu ili prodiru u drvo do stvaranja lutke, ne probijaju kokone. Lutke sueksksaratne, što znači da su udovi slobodni od tijela i sposobne su da pokreću mandibule, ali su u protivnom potpuno nepokretni. U sušijim sredinama, mogu provesti nekoliko mjeseci udiapauzi, prije nego što se pojave kao odrasli čim su uvjeti prikladniji.
Škorpijasti mužjak stekao je zloslutnu reputaciju škorpija, iako ne bode.
Među najranije Mecoptera spadajuNannochoristidae iz gornjegpermskog doba. Fosilne mekoptere postaju ucestak i raznolike tokomkrede, naprimjer u Kini,[11] gdje su pronađeni panorpidi poput "Jurassipanorpa", viseće muhe (Bittacidae iCimbrophlebiidae),Orthophlebiidae iCimbrophlebiidae.[12][13]
Izumrle vrste Mecoptera mogle su biti važnioprašivači ranih golosjemenjača (Gymnospermae) tokom kasnog diječa srednjejure do sredine – ranogkrednog perioda prije nego što su se razvile druge oprašivačke skupine, poputpčela. To su bile uglavnom biljke koje se oprašuju vjetrom, ali fosilne mekoptere su imalausni aparat za sifonsku ishranu, koji je mogao oploditi ove rane gimnosperme prilikom uzimnjanektara ipolena. Nedostatak obogaćivanja gvožđem u njihovom fosiliziranomproboscisu, isključuje upotrebu za ispijanjekrvi.
UnutarkladusaAneuretopsychina, identificirano je jedanaest vrsta iz tri porodice,Mesopsychidae,Aneuretopsychidae iPseudopolycentropodidae. Dužina im se kreće od oko 3 mm u Parapolycentropus burmiticus do 28 mm u Lichnomesopsyche gloriae. Proboscis bi mogao biti dugačak oko 10 mm. Pretpostavlja se da su ove mekoptere prenosile polen na dijelovima usnog aparata i površine glave, kao što to rade danas pčelinje muhe i druge, ali tako vezan polen nije pronađeno, čak ni kada su insekti dobo sačuvani ueocenskom baltičkomćilibaru. Vjerojatno su oprašivale biljke poput onih iz porodicaCaytoniaceae,Cheirolepidiaceae i redaGnetales, koje imaju ovulacijske organe koji su neprikladni za oprašivanje vjetrom ili imaju strukture koje bi mogle poduprijeti dugotrajno proboscidno unošenje hranjive tekućine.[14][14][15]
Najraznolikija grupa mekoptera bila je Aneuretopsijahina najnovijem dijeliperma, zauzevši mjestoPermochoristidae, do srednjgtrijasa. Tokom kasnog trijasa i srednjejure, vrste Aneuretopsychina postupno su zamijenjene vrstama iz porodicaParachoristidae iOrthophlebiidae. Moderne porodice mekoptera potiču od taksona Orthophlebiidae.[16]
Mekoptere imaju poseban značaj u evoluciji insekata. Dva najvažnija reda insekata,Lepidoptera (leptiri i moljci) iDiptera (prave muhe), zajedno sTrichoptera (trvrdokrilci), vjerovatno su evoluirali od predaka kojima su pripadali ili su strogo povezani i mekoptere. Dokazi uključuju anatomske i biohemijske sličnosti, kao i tranzicijski fosili, kao što suPermotanyderus iChoristotanyderus, koji se nalaze između Mecoptera i Diptera. Grupa je nekad bila mnogo raširenija i raznovrsnija nego sada, s četiri podreda tokommezozoika.
Mecoptera iSiphonaptera (buhe)dijele obilježja kao što je izrada gumastog materijala zaresilinske kutikule a i panoistske ovariole koje imaju zametne ćelije za formiranje kontinuirane cijevi, umjesto uobičajenih sestrinskih ćelija. Mekoptera su povezane sa drugim redovima insekata kao što je prikazano ukladogramu, zasnovanom na analiziDNK iprotein a iz 2008., 128 taksona buha iz cijelog svijeta. U mnogim nedavnim analizama,Boreidae (snježni škorpioni) susestrini kladus sa Siphonaptera, tako da je Mecoptera, kako se uobičajeno shvata,parafilenska gruoa, iako ostatak reda činikladus.[17][18][19][20][21]
Sve porodice mekoptera ranije su tretirane kao dio jedinstvenog reda. Odnosi između porodica su, međutim, stvar rasprave. Kladogram, prema Cracraftu i Donoghueu 2004.,Nannochoristidae postavlja kao poseban red, sporodicomBoreidae, kao sestrinsku grupu Siphonaptera, također kao posebni red. ZaEomeropidae predlaže se da bude sestrinska grupa za ostale Mecoptere, s tim da je nejasan položaj porodiceBittacidae. Od ostalih porodica,Meropeidae je najosnovnija, a odnosi ostalih nisu potpuno jasni.[19][22]
^Krzemiński, W.; Soszyńska-Maj, A.; Bashkuev, A. S.; Kopeć, K (2015). "Revision of the unique Early Cretaceous Mecoptera from Koonwarra (Australia) with description of a new genus and family".Cretaceous Research.52: 501–506.doi:10.1016/j.cretres.2014.04.004.
^Wang, C.; Shih, C.; Ren, D (2014). "A new fossil hangingfly (Mecoptera: Cimbrophlebiidae) from the Early Cretaceous of China".Acta Geologica Sinica (English Edition).88 (1): 29–34.doi:10.1111/1755-6724.12180.
^Novokshonov, V. G.; Ross, A. J.; Cook, E.; Krzemiński, W.; Soszyńska-Maj, A. (2016). "A new family of scorpionflies (Insecta; Mecoptera) from the Lower Cretaceous of England".Cretaceous Research.62: 44–51.doi:10.1016/j.cretres.2016.01.013.
^Grimaldi, D.; Johnston, M. A. (2014). "The long-tongued Cretaceous scorpionflyParapolycentropus Grimaldi and Rasnitsyn (Mecoptera: Pseudopolycentropodidae): new data and interpretations".American Museum Novitates.3793 (3793): 1–24.doi:10.1206/3793.1.hdl:2246/6466.
^Wang, Chen; Shih, Chungkun; Ren, Dong (2014). "A New Fossil Hangingfly (Mecoptera: Cimbrophlebiidae) from the Early Cretaceous of China".Geologica Sinica.88 (1): 29–34.doi:10.1111/1755-6724.12180.
^Whiting, Michael F.; Whiting, Alison S.; Hastriter, Michael W.; Dittmar, Katharina (2008). "A molecular phylogeny of fleas (Insecta: Siphonaptera): origins and host associations".Cladistics.24 (5): 677–707.Bibcode:2002clad.book.....S.doi:10.1111/j.1096-0031.2008.00211.x.
^Wiegmann, Brian; Yeates, David K. (2012).The Evolutionary Biology of Flies. Columbia University Press. str. 5.ISBN978-0-231-50170-5.Recently, a close affinity between Siphonaptera and Mecoptera has been convincingly demonstrated via morphology (Bilinski et al. 1998) and molecular data (Whiting 2002), rendering Mecoptera paraphyletic, but making the clade including Mecoptera and Siphonaptera monophyletic ... there is a general consensus among entomologists that the relationships described above are relatively well established.
^Bilinski, S. M.; Büning, J.; Mimiczyjew, B. (1998). "The ovaries of Mecoptera: basic similarities and one exception to the rule".Folia Histochem Cytobiol.36 (4): 189–195.PMID10051973.
.jpg)
