Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Idi na sadržaj
WikipediaSlobodna enciklopedija
Pretraga

Maroko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevina Maroko
المملكة المغربية
(Al-Mamlakâ l-Maġribīyâ)
Zastava MarokaGrb Maroka
ZastavaGrb
Uzrečica"الله، الوطن، الملك"
"Allāh, al Waṭan, al Malik"
(bs: Allah - domovina - kralj)
HimnaHimna Maroka

Položaj Maroka na karti
Tamno zelena: Međunarodno priznata teritorija Maroka.
Svjetlija zelena:Zapadna Sahara, ne dekolonizovana teritorija za koju Maroko tvrdi da jeJužna provincija.
Glavni gradRabat
34°02′N06°50′W / 34.033°N 6.833°W /34.033; -6.833
Najveći gradCasablanca
Službeni jezikarapski,berberski
Etničke grupe 68%Arapi
25,6%Berberi
3,6%Saharci
2,7% ostali
Državno uređenjeUstavna monarhija
• Kralj
Muhamed VI (محمد السادس, ⵎⵓⵃⵎⵎⴷ ⵡⵉⵙⵙ ⵚⴹⵉⵚ)
Aziz Akhannouch (عزيز أخنوش, ⵄⴰⵣⵉⵣ ⴰⵅⵏⵓⵛ)
Zakonodavstvo
Nezavisnost
• Priznato
OdFrancuske 2. marta 1956.
OdŠpanije 7. aprila 1956. 
Površina
• Ukupno
446.300 km2 (57)
• Vode (%)
0,056
Stanovništvo
• Ukupno (2014)
33.848.242 (39)
73,1/km2 
BDP (PKM)2022
• Ukupno
359,6 miljardi $ 
9.808 $ 
Gini (2015)40,3 (srednji)
HDI (2021) 0,683 (srednji
Valutadirham (MAD)
Vremenska zonaUTC+1
Topografija
Jbel Toubkal
4.165m
Pozivni broj+212
Internetska domena.ma

Maroko (المغرب),Kraljevina Maroko (naarapskom,المملكة المغربية,al-mamlakâ l-maġribīyâ) jestkraljevina u sjeverozapadnojAfrici. Izlazi naAtlantski okean iSredozemno more, a odEvrope je odvojenaGibraltarskim moreuzom. Graniči na istoku sAlžirom i na sjeveru sašpanskimenklavamaPlaza de soberanía. Južna granica Maroka, zbog sukoba uZapadnoj Sahari, do održavanja referenduma o pripadnostiDemokratske Arapske Republike Sahare nije međunarodno potvrđena.

Glavni grad jeRabat, dok je najveći gradCasablanca.

Etimologija

[uredi |uredi izvor]

Puno arapsko imeal-mamlakâ l-maġribīyâ (المملكة المغربية) najbolje se može prevesti kao „Kraljevstvo Zapada“, iako je „Zapad“ na arapskom jeziku الغربal-Gharb. Ime se također može prevesti kao "kraljevstvo večeri". Srednjovjekovni arapski povjesničari i geografi ponekad su Maroko nazivalial-Maghrib al-Aqṣá (المغرب الأقصى - što znači 'najudaljeniji zapad') kako bi ga razlikovali od susjednih regija koje su se tada zvaleal-Maghrib al-Awsaṭ (المغرب الأوسط - što znači 'bliski zapad') ial-Maghrib al-Adná (المغرب الأدنى, što znači - 'najbliži zapad').[1]

Riječ Maroko izvedena je iz imena gradaMarrakech (Marakeš), koji je bio njegova prijestolnica poddinastijom Almoravida iAlmohadskim kalifatom.[2] Porijeklo imena Marakeš osporava se,[3] ali najvjerojatnije dolazi odberberskih riječiamur (n) akush (ⴰⵎⵓⵔ ⵏ ⴰⴽⵓⵛ), što znači „Božija zemlja“.[4] Moderno berbersko ime za Marakeš jeMṛṛakc (na berberskom latiničnom pismu). Naturskom jeziku Maroko je poznat kaoFas, ime izvedeno iz njegove drevne prijestolniceFes. Međutim, u drugim dijelovima islamskog svijeta, na primjer u egipatskoj i bliskoistočnoj arapskoj literaturi prije sredine 20. vijeka, naziv koji se često koristio za označavanje Maroka bio je Marakeš (مراكش).[5]

To se ime i danas koristi za naciju na nekim jezicima, uključujućiperzijski,urdu ipandžapski. Engleski nazivMorocco predstavljaanglicizacijušpanskog naziva države,Marruecos. To špansko ime bilo je i osnova za starutoskansku riječ za zemlju,Morrocco, odakle je izvedena modernaitalijanska riječ za zemlju,Marocco.

Historija

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Historija Maroka

Antičko doba

[uredi |uredi izvor]

Berberski narodi su već između 8000. i 2000. godine p. n. e. naseljavali Sjevernu Afriku. Od 1100. godine p. n. e. nastaju prvafenička trgovačka naselja, koja od sedmog stoljeća p. n. e. bivaju preuzeta odKartage, koja je oformila svoja sjedišta na teritoriji današnjeg Maroka. U četvrtom stoljeću u unutrašnjosti zemlje stvara seKraljevstvo Mauritanija, nastalo spajanjem više berberskih plemena.[6]

Nakon pada Kartage 146. godine p. n. e. utrećem punskom ratu, konačnu vlast na obali, kao i u unutrašnjosti nad Mauritanijom, preuzimaRimsko carstvo, a 33. godine p. n. e., ovo područje pada pod rimski protektorat. 42. godine postaju rimske provincije kaoMauretania Tingitana sa glavnim gradomTingisom (danasTanger) iMauretania Caesariensis sa glavnim gradomCaesarea (danasCherchell uAlžiru). Kao zaštitu od berberskih plemena iz Sahare, rimski vladari grade zidLimes na jugu provincije.

Srednji vijek

[uredi |uredi izvor]

429. godine prodiruVandali u Sjevernu Afriku i ostaju do 477. godine uTangeru iCeuti. Pod caremJustinijanom I trupeIstočnog rimskog carstva dolaze doGibraltarskog moreuza. Oko 700. godineArapi prodiru prema zapadu i islamiziraju berbersko stanovništvo, koje i dalje ostaje autonomno. Iz tog vremena potiče ime regijeMagrib od arapske riječi za zapad ili zalazak sunca, što je današnje zvanično ime Maroka (Al-Maghrib). 711. godine islamizirani berberTarik ibn Zijad, sa svojim konjanicima, osvaja dijeloveGotskog carstva područja današnjeŠpanije. Po njemu mjesto prelaza moreuza nosi ime Gibraltar (ar.:Jabal Tariq). Arapi nisu mogli slomiti otpor stanovništva u Sjevernoj Africi, pa se protivkalifove vlasti dižu oko 750. godine česti ustanci. 789. osniva Mulay Idris kaoIdris I. izdinastijeIdrisa osniva arapsko-islamsku dinastiju Maroka sa glavnim gradomFesom koja je bila do 10. stoljeća centar islama u Sjevernoj Africi. Dinastija Idrisa vlada do 902. godine, kada vlast preuzima dinastijaOmajada. Od 1062. do 1147. godine vladajuAlmoravidi, pripadnici jedne berberske sekte, premještajući glavni grad uMarrakech. Sljedeća dinastija suAlmohadi od 1147. do 1269., kojima je Maroko centar njihovog carstva, koje se proteže odSicilije na istoku, prekoAtlasa sve do Španije. Od 1269 do 1465. godine vladajuMerinidi. Za njihove vlasti Fes biva centrom nauke i umjetnosti. Nakon dinastije Merinida, vlast osvaja dinastijaBeni Ouatas, sve do 1548., kada na vlast dolazeSaadieri do 1669.[6]

Novi vijek

[uredi |uredi izvor]

Početkom 16. stoljeća Portugalci i Španci počinju graditi uporišta na marokanskoj obali (Rekonkvista). Španci su zauzeliSidi Ifnu iMelillu, a oko 1520. godinePortugal konrolira sve važnije luke u Maroku. Za vrijeme vladavine dinastije Saadira, razvijaju se trgovinske veze sa evropskim državama, aFrancuska otvara svoje konzulate u većim lučkim gradovima. Pod dinastijomAlida oslobađa se većina lučkih gradova od španske i portugalske vlasti, osimCeute, Melille i Sidi Ifne, koji ostaju španski. 1777. godine, Maroko je prva država koja je priznalaSjedinjene Američke Države. Od 1783. godine kada je potpisanMoroccan-American Treaty of Friendship od strane američkih predsjednikaJohna Adamsa iThomasa Jeffersona datiraju najduži neprekinuti prijateljski odnosi SAD-a sa nekom drugom državom. Nakon osvajanjaAlžira 1830. godine, Francuska pokušava proširiti svoje uticaje u Maroku. 1843-44. dolazi do rata, u kom su marokanske trupe poražene.[6] PrekoAlžira 1904. godine, Francuska širi svoj privredni i politički uticaj u Maroku. Kroz planirani protektorat Francuske,Njemačka smatra svoje kolonijalne interese ugroženima, što je uzrokPrve marokanske krize. 1905. godine carWilhelm II posjetio je demonstrativno marokanskog sultana uTangeru. Mogući rat je spriječen na mirovnojKonferenciji u Algecirasu 1906. godine.

Imperijalni motivi Francuske i Njemačkog carstva su centralni problemDruge marokanske krize 1911. godine. Kao prijetnju Njemačka šaljetopovnjačuPanther uAgadir. Konflikt je riješen saDogovorom Maroko-Kongo, kojim je priznat francuski protektorat nad Marokom. 1912. Francuska i Španija dijele Maroko u dvije interesne sfere. Pod špansku upravu dolaze sjeverni dijelovi i područja Ifni iTarfaya. Formalno sultan zadržava vlast. Tanger je 1923. dobio međunarodni status. Od 1930 godine, pod sultanomMuhamedom V raste otpor protiv kolonijalnih vlasti i formira se arapski nacionalni nezavisni pokret. Partija za nezavisnost (Al-hizb al-istiqlal) osniva se 1944. godine.

1953. godine, zbog svoje nacionalističke politike, sultan je protjeran naMadagaskar i francuska uprava postavlja njegovog stricaMuhameda VI. zasultana. Ustanci naroda i međunarodni protesti prisiljavaju Francuze 1955. godine na odricanje kolonijalne vlasti. Muhamed V se vraća u zemlju. 1956. Francuska i Španija priznaju nezavisnost zemlje pod Muhamedom V. Od 1957. godine Maroko je kraljevina. Nakon kraljeve smrti 1961. godine, na prijestolje dolazi njegov sinHasan II 1975. godine, nakon otkrića zaliha fosfata uZapadnoj Sahari, on započinje napad sa 350.000 vojnika na španski dio Sahare, tzv.Zelenim maršom, te najprije pripaja jedan dio, a onda cijelu oblast. Ovaj akt međunarodna zajednica proglašavaaneksijom. Do 1991. godine dolazi do oružanih sukoba saPOLISARIO-m, oslobodilačkom armijom Zapadne Sahare. Nakon protesta naroda protiv autoriterne vlasti, početkom devedestih godina, državne vlasti započinju demokratizaciju zemlje.

Geografija

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Geografija Maroka

Obala Maroka se proteže duž Atlantskog okeana, zatim preko Gibraltara prelazi na Sredozemno more. Maroko graniči sa Španijom na sjeveru (vodena granica duž moreuza i kopnena granica s tri male španske enklave,Ceuta,Melilla iPeñón de Vélez de la Gomera), Alžirom na istoku, iZapadnom Saharom na jugu.

Reljef je uglavnom planinski. Dominira planinaAtlas, s najvišim vrhomTubkal, visine 4170 m. Nizije se nalaze u priobalju. Atlas gorje je smješteno uglavnom u centralnom i južnom dijelu zemlje.Rif gorje je smješteno sjeverno. Oba planinska laanca su naseljena uglavnomBerberima. Sa 446.519 km2 Maroko je 57. zemlja po površini u svijetu (odmah poslijeUzbekistana).

Klima je pustinjska na jugu, u području pustinjeSahara, a sredozemna na sjeveru i umjerena na planinama. Količina padavina varira od 200 mm−1 do 5050mm−1. Rijeke:Sus,Tensfit,Sebu. Glavni grad Maroka jeRabat, dok je najveći grad u zemlji ujedno i najveća luka,Casablanca.

Klima

[uredi |uredi izvor]

Klima Maroka pokazuje na sjeverozapadu uticajemediteranske isaharsko-kontinentalne na jugu i jugoistoku. VisoviAtlasa, koji imaju vlastitu klimu, utiču na klimatsku sliku. Sjeverozapadni dio zemlje ima suha i topla ljeta sa srednjom augustovskom temperaturom od 23 °C ( 26 °CCasablanca und 29 °C (Tanger). Zime su blage (januar 12 °C) i kišne, gdje se količina padavina idući prema jugu smanjuje. U unutrašnjosti opada blagi uticaj mora, tako da u centralnim dijelovima vlada kontinentalna klima, sa ljetnim temperaturama od 29 °C do 45 °C, a zimi se spuštaju do 0 °C. Padavine su ispod 250mm. Zapadni planinski obronci prime i više od 1.000mm godišnje, a iznad 1.000m nadmorske visine u zimskim mjesecima pada i snijeg. Južno od Atlasa, na rubovima Sahare vlada suha i topla klima. Padavine su neravnomjerne i rijetko dostignu 200mm godišnje, pa se zemljoradnja zadržava u područjuoaza. Tokom ljetnih mjeseci pušeširoko, topli vjetar pun pustinjskog pjeska iz Sahare.

Flora i fauna

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Politika

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Politički sistem Maroka
Abbas al-Fassi

Po Ustavu iz 1992. godine, koji je 1996. godine izmjenjen, Maroko jekonstitutivna monarhija, na čelu sa kraljemMuhamedom VI, koji pripada dinastijiAlida. Kralj je ujedno i duhovni vođa marokanskog naroda, kao i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Kralj proglašava predsjednika vlade, kog predlaže najjača politička partija u parlamentu, kao i pojedine ministre i članove vlade. Kralj ima pravo raspuštanja parlamenta i pravo proglašavanja vanrednog stanja. U usporedbi sa monarhijama evropskog tipa, kralj ima veće ovlasti, mada u praksi te ovlasti izvršava predsjednik vlade. Predsjednik vlade od septembra 2007. godine jeAbbas al-Fassi, potomak bogate porodice iz gradaFes, te predsjednik partijeIstiqlal. Vlada je izabrana u koaliciji partija Istiqlal,UNFP,PPS,RNI, iMP

Skupština i senat

[uredi |uredi izvor]

Po Ustavnoj reformi iz 1996. godine Maroko ima skupštinski sistem koji se sastoji od dva doma:Nacionalne skupštine iSenata. Skupština se sastoji od 325 predstavnika koji se svakih pet godina direktno biraju, a od toga je 30 mjesta predviđeno za žene. Nepovjerenje predsjedniku vlade je moguće izglasati sa dvotrećinskom većinom. Pravo glasa imaju svi državljani Maroka stariji od 20 godina. Senat se sastoji od 270 predstavnika, koji se biraju indirektno svakih devet godina. Zakon predloženi od skupštine, moraju se potvrditi odlukom kralja, koji može zakone predložiti na usvajanje izjašnjavanjem naroda,referendumom ili nekim drugim oblikom izjašnjavanja.Zadnjiskupštinski izbori 7. septembra 2007. godine, pokazali su se kao relativno slobodni, ali zbog niskog učešća od samo 37% od upisanih glasača, te ukupno 19 % nevažećih glasova smatraju se prilično neuspjelim. Najjača partija postala je Istiqlal,PJD, MP, RNI iUNFP. Islamski orijentirana partijaPJD, je duga najjača partija u skupštini i najjača opoziciona partija u državi.

Pravni sistem

[uredi |uredi izvor]

Ustav Maroka garantuje nezavisnujudikaturu. Pravo se zasniva na osnovama francuskog prava. U porodičnom i naslijednom pravu vrijedišerijatsko pravo, koja se u izmjenjenom modusu primjenjuje za pripadnike ostalih vjera. Za pripadnikežidovske vjere vrijeditalmudsko pravo. Najviša sudska vlast je Vrhovni sud u Rabatu. Sudije ovog suda postavlja kralj.

Vanjska politika

[uredi |uredi izvor]
[ikona]
Ovaj odlomaknije preveden ili je djelimično preveden.

Maroko je članUjedinjenih naroda,Arapske lige iSvjetske trgovačke organizacija iAfričke unije, Maroko je svoje članstvo u ovoj organizaciji povukao. Maroko je također član sljedećih međunarodnih organizacija:ABEDA,ACCT (pridruženi član),AfDB,AFESD,Arapske lige,AMF,AMU,EBRD,ECA,FAO,G-77,IAEA,IBRD,ICAO,ICCt,ICFTU,ICRM,IDA,IDB,IFAD,IFC, IFRCS,IHO,ILO,IMF,IMO,Intelsat,Interpol,IOC,IOM,ISO,ITU,NAM,OAS (posmatrač),OIC,OPCW,OSCE (partner),UNCTAD,UNESCO,UNHCR,UNIDO,UPU,WCO,WHO,WIPO,WMO,WTO,WTO

Ljudska prava

[uredi |uredi izvor]

Po mišljenjuAmnesty International su prava na slobodu mišljenja, okupljanja i ujedinjavanja vezano s državnom sigurnošću, jako ograničena. Vlada reagira netolerantno na mišljenje i informacije, koje se procjenjuju kao napad na monarhiju. Tako branioci ljudskih prava, novinari ili drugi bivaju zakonom gonjeni, ako kritiziraju korupciju ili državne vlasti.[7] Marokanskim kaznenim zakonom homoseksualci bivaju kažnjavani kaznom zatvora od 6 mjeseci do 3 godine. Zakon se rijetko primjenjuje, ali su racije i hapšenja česti.[7]

Vojska

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Administrativna podjela Maroka

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Administrativna podjela Maroka

Političkom reformom 1997. godine, marokanska administracija je decentralizirana, te je teritorija Maroka podijeljena u 16 administrativnih regija. Svaka administrativna regija se sastoji od određenog broja provincija (ukupno 45) i okruga (26), dok su na najnižem nivou vlasti općine kojih u Maroku ima 1547.

Regije

[uredi |uredi izvor]

Na čelu svake administrativne regije se nalaziwali, guverner kog imenuje kralj, te regionalno vijeće. Maroko je podijeljen u sljedeće administrativne regije:

BrojRegijaGlavni grad 
1Chaouia-OuardighaSettat
Regije Maroka
2Doukkala-AbdaSafi
3Fès-BoulemaneFes
4Gharb-Chrarda-Béni HssenKénitra
5Grand CasablancaCasablanca
6Guelmim-Es SemaraGuelmim
7Laâyoune-Boujdour-Sakia El HamraLaâyoune
8Marrakech-Tensift-El HaouzMarrakech
9Meknès-TafilaletMeknès
10OrientalOujda
11Oued Ed-Dahab-LagouiraDakhla
12Rabat-Salé-Zemmour-ZaerRabat
13Souss-Massa-DraâAgadir
14Tadla-AzilalBéni Mellal
15Tangier-TétouanTangier
16Taza-Al Hoceima-TaounateAl Hoceima

Gradovi

[uredi |uredi izvor]
Najveći gradovi u Maroku
MjestoIme gradaRegijaBroj stanovnikaMjestoIme gradaRegijaBroj stanovnika
Casablanca
Casablanca
Rabat
Rabat
1.CasablancaGrand Casablanca5.399.42811.TétouanTangier-Tétouan207.987Fes
Fes
Marrakech
Marrakech
2.RabatRabat-Salé-Zemmour-Zaer1.183.82212.SafiDoukkala-Abda284.750
3.FesFès-Boulemane1.088.78213.MohammédiaGrand Casablanca188.619
4.MarrakechMarrakech-Tensift-El Haouz1.070.83814.KhouribgaChaouia-Ouardigha172.000
5.TangierTangier-Tétouan709.68515.Beni MellalTadla-Azilal163.286
6.AgadirSouss-Massa-Draâ678.59616.NadorOriental150.000
7.SaléRabat-Salé-Zemmour-Zaer603.48517.El JadidaDoukkala-Abda144.440
8.MeknèsMeknès-Tafilalet536.23218.TazaTaza-Al Hoceima-Taounate139.686
9.OujdaOriental400.73819.LaracheTangier-Tétouan117.000
10.KenitraGharb-Chrarda-Béni Hssen359.14220.SettatChaouia-Ouardigha116.570

Ekonomija

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Ekonomija Maroka

Ekonomija Maroka je relativno liberalna ekonomija, zasnovana na principima ponude i potražnje. Od 1993. godine u zemlji se počela provoditi privatizacija određenih sektora privrede koji su, do tada, bili pod kontrolom vlade[8]. Maroko je najveći svjetski izvoznik (i treći po proizvodnji)fosfora. Kolebanje cijena fosfata na svjetskom tržištu jako utiče i na samu ekonomiju ove afričke države.

Sektor usluga stvara nešto preko polovinebruto domaćeg proizvoda (GDP); dokindustrija (pretežnorudarstvo, građevinarstvo i proizvodnja) stvara dodatnih 25% GDP-a. Sektori koji imaju najbrži rast suturizam, telekomunikacije,informatičke tehnologije i proizvodnjatekstila. Bitan doprinos ekonomiji Maroka daje ipoljoprivreda, koja dosta zavisi od vremenskih prilika u zemlji, naročito padavina. Maroko ima drugi najveći GDP u kategoriji arapskih zemalja koje nisu izvoznicenafte.

Najveći pojedinačni doprinos marokanskoj ekonomiji daju poljoprivreda, turizam, fosfati, kao iribolov. S druge strane problem za zemlju predstavljaju visoke cijene uvoznih dobara, naročito cijene nafte, kao i nestabilnost kišnih padavina, koje dovode ili do suša ili do poplava što pogađa poljoprivredu.

Glavni trgovinski partner, ujedno i najveći investitor, Maroka jeFrancuska.

Službena valuta Maroka jemarokanski dirham. Dirham izdaje Al-Magrib banka, centralna banka Maroka. Ova valuta se također koristi i u Zapadnoj Sahari.

Prirodna bogatstva i energija

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Poljoprivreda

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Industrija

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Ribarstvo

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Uslužne djelatnosti

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Vanjska trgovina

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Državni budžet

[uredi |uredi izvor]
[icon]
Ovaj odlomakpotrebno je proširiti.

Demografija

[uredi |uredi izvor]

Velika većina Marokanaca (oko 80%) je berberskog porijekla, iako danas broj stanovnika koji govori berberski jezik čini manjinu koja se procjenjuje na 30-40%. Arapska beduinska plemena su počela naseljavati marokansku ravnicu od sredine 10. vijeka, a naveći priliv arapskog stanovništva je nastupio u 17. vijeku nakon protjerivanjaArapa izŠpanije i etničkog čišćenja iberijskog poluostrva. Iako malobrojniji,Arapi su s vremenom uspjeli nametnuti svoj jezik i većinskom berberskom stanovništvu. Tako samo oko 20% stanovnika Maroka ima arapsko porijeklo, ali se danasarapskim jezikom kao maternjim služi njih između 60 i 70%. Na sjeveru Maroka (i u staroj prijestolniciFes) žive većinomArapi i arabiziraniBerberi (34% Arapi, 25% arabizirani Berberi), dok je na jugu (kao i u staroj prestoniciMarrakechu) uticaj Berbera mnogo značajniji. Osim starosjedioca, u Maroku živi i oko 60,000 stranaca, najviše Francuza, Španaca, Tunižana i Alžiraca.

Teritorijalna raspodjela stanovništva u Maroku je veoma neravnomjerna. Oko dvije trećine ukupnog broja stanovnika živi na sjeverozapadu i zapadu zemlje, na prostoru koji obuhvata samo jednu desetinu teritorije. Samo nešto više od jedne polovine stanovnika (57,4% po popisu 2003. godine) živi u gradovima. 32,9% stanovnika je mlađe od 15 godina, dok je udio starijih od 65 godina samo 4,4%. Prirodni prirast stanovništva je 2003. godine iznosio 1,6%.

Kultura

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Kultura Maroka

Zbog bogate kulturno-historijske tradicije, osam mjesta u Maroku proglašeno jesvjetskom baštinom. Neke od najpoznatijih su Medine u gradovimaMarrakechu iFesu

Praznici u Maroku

[uredi |uredi izvor]

Nacionalni praznik je18. novembar, Dan nezavisnosti (Eid Al Istiqulal).

Infrastruktura Maroka

[uredi |uredi izvor]

Ceste

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Spisak autoputeva u Maroku

Infrastruktura na sjeverozapadu Maroka je prilično dobra, za razliku od istočnog dijela u predjelimaAtlasa, gdje ceste nisu asfaltirane. Mreža cesta je oko 62.000 km, a polovina od tog je asfaltirana. Preko 500 km su od toga autoputevi. Na područjima većih gradova dolazi do većih gužvi na cestama.

Željeznica

[uredi |uredi izvor]

Željeznički promet je pod upravom državne kompanijeOrganisation National des Chemins de Fer (ONCF). Dužina mreže je oko 1907. km[9]. Željeznica povezuje gradoveOujda na granici s Alžirom te prekoFesa iCasablance ide premaMarrakechu. Preko 1.000 km je elektrificirano, a planirane dvije linije francuskogTGV voza će povezivatiTanger iAgadir, te Casablancu iOujdu, trebale bi biti završene 2030. godine[10] U željezničkom prometu je transport fosfata prema lukama naAtlantskom okeanu veoma važan i iznosi oko 27 miliona tona .[11]

Zračni promet

[uredi |uredi izvor]
Glavni članci:Spisak aerodroma u Maroku iSpisak avionskih kompanija u Maroku

Najveći međunarodni aerodrom je aerodrom uCasablanci. Osim njega postoje aerodromi uTangeru,Rabatu,Tétouanu,Al Hoceïma,Fès,Oujda,Marrakech,Ouarzazate,Aerodrom Essaouira iNador. Turistički najvažniji aerodrom jeAgadir. Maroko ima šest avionskih kompanija od kojih je najvećaRoyal Air Maroc

Brodski promet

[uredi |uredi izvor]

U Tangeru je 2006-07. godine započet veliki lučki projekatTanger-Med uSredozemlju, sa kontejnerskim terminalom.

Obrazovanje u Maroku

[uredi |uredi izvor]

Za djecu od 7 do 13 godina postoji školska obaveza. Usprkos tome, samo 55% djece pohađa školu. Školskoj obavezi se ne odgovara redovito u unutrašnjosti zemlje, među polunomadskim plemenima. Nivo obrazovanja se zato bitno razlikuje u gradu i na selu. 37% muškaraca i 62% žena su nepismeni (podaci iz 2002. godine). Školski sistem je trostepen: na petogodišnju osnovnu školu, nadovezuje se sekundarno obrazovanje - četverogodišnja, a zatim trogodišnja srednja škola. Iako su škole drugog stepena obrazovanja uglavnom u gradovima, stalno se povećava broj đaka. Slijedi visokoškolsko obrazovanje. Primjetan je i rast broja studenata na jedanaest univerziteta u zemlji. Veći univerzitetski centri su:Rabat,Casablanca,Oujda,Marrakech,Ifrane iFes, u kom je i najstariji islamskiuniverzitet Al-Qarawiyin, osnovan 859. godine.[6]

Također pogledajte:Spisak marokanskih univerziteta

Filatelija Maroka

[uredi |uredi izvor]
Flora i fauna na seriji poštanskih maraka iz 1997. godine
Marka Njemačke pošte sa žigom Maroko, korištena u vrijeme od 1899-1919. godine
Glavni članak:Filatelija u Maroku

Prva poštanska marka Maroka izašla je 1. augusta 1914. godine. Korištene su izdanja francuske pošte u Maroku od 1911-17. godine, s utisnutim dvorednim žigom na francuskom jeziku:

PROTECTORAT
FRANCAIS

Marke su snominalnom vrijednošću od 1 centa do 5 peseta. U seriji je ukupno 17 maraka. Nominalna vrijednost je već 1911. godine, safrancuskih franaka promijenjena ušpanske pezete, a naknadni žig utisnut je 1914. godine na arapskom, u plavoj ili crvenoj boji. Neke od markica iz te serije su djelomično bez žiga na arapskom, dok je na nekimaPROTECTORAT FRANCAIS utisnuto jednoredno. Do ovog izdanja na području Maroka su korištene poštanske marke privatnih izdanja, kao i ekspoziture britanskih, francuskih i njemačkih pošta, koje filatelistički, mada na njima stoji oznaka Maroka, pripadaju tim zemljama.

Sljedeća izdanja su u francuskim francima, a 1. septembra 1917. godine izlazi serija od 17 maraka, u nominalnim vrijednostima od 1 centa do 10 franaka. Motivi su gradoviRabat,Fes,Šelah,Meknes,Marakeš iVolubilis. Marke su s oznakom MAROC i oznakom u arapskom pismu. Sve do 1956. godine, vrijednost je u francuskim francima, a podjelom na južnu zonu, pod francuskim uticajem, i sjevernu zonu, pod španskim uticajem, gdje izlazi u isto vrijeme 29 izdanja s nominalnim vrijednostima u španskim pezetama.

Od februara 1958. godine pa do 4. januara 1962. godine, poštanske marke su s vrijednostima u francuskim francima. Proglašavanjem nezavisnosti i uvođenjem dirhama, marke Maroka izlaze s nominalnim vrijednostima u marokanskom dirhamu.[12]

Sport u Maroku

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Sport u Maroku

Sportovi u Maroku bili su tradicionalno vezani za takmičenja u jahanjukonja i varijetete tih takmičenja.Evropski sportovi, poputnogometa,polo-a, plivanja itenisa, došli su do Maroka krajem19. stoljeća. Nogomet je najpopularniji sport u državi.

NaOlimpijskim igrama1984. godine dva marokanska takmičara osvojila su zlatne medalje uatletici, od kojih je jedna,Nawal El Moutawakel, pobijedila u finalnoj utrci na 400 metara s preponama, čime je postala prva žena iz jedne arapske iliislamske zemlje, koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju.Saïd Aouita bio je drugi osvajač zlatne medalje, i to na 5.000 m. Ipak, najbolji i najpoznatiji marokanski atletičar jesteHicham El Guerrouj. On je za svoju zemlju osvojio dvije zlatne medalje naLjetnim olimpijskim igrama2004. godine, te je, pored ostalih uspjeha, i nosioc svjetskog rekorda na jednu milju (1.609 m).

Također,kikboks je veoma popularan sport u Maroku. Jedan od uspjeha marokanskog sporta je osvajanje kontinentalnog prvenstva ukošarci1965.

Također pogledajte

[uredi |uredi izvor]

Reference

[uredi |uredi izvor]
  1. ^Dahiru, Yahya (1981).Morocco in the Sixteenth Century. Longman. str. 18.
  2. ^"Morocco Regions".www.statoids.com. Pristupljeno 25. 6. 2021.
  3. ^Shillington, Kevin (2005).Encyclopedia of African history. London/New York: Fitzroy Dearborn. str. 948.
  4. ^Nanjira, Daniel Don (2010).African Foreign Policy and Diplomacy From Antiquity to the 21st Century. ABC-CLIO. str. 208.
  5. ^Gershovich, Moshe (2000).French military rule in Morocco : colonialism and its consequences. London: F. Cass.ISBN 978-1-136-32580-9.OCLC 816038842.
  6. ^abcdHarenberg Länderlexikon,Harenberg Länderlexikon Verlag, 1998.ISBN3-611-00681-5(de)
  7. ^abAMNESTY REPORT 2010 MAROKKO UND WESTSAHARA
  8. ^Leonard, Thomas M.Encyclopedia of the Developing World (jezik: engleski). Taylor & Francis. str. 1085.ISBN 0-4159-7663-4.Referenca sadrži prazan nepoznati parametars:|origmonth=,|month=,|chapterurl=,|origdate=, i|coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^"web stranica marokanske željeznice ONCF Siehe, "Major Line trains"". Arhivirano soriginala, 27. 9. 2011. Pristupljeno 11. 1. 2011.
  10. ^"L'ONCF à l'heure du TGV"(fr)
  11. ^webstranica marokanske željeznice ONCFArhivirano 23. 1. 2012. naWayback Machine(fr)
  12. ^MICHEL Afrika Katalog 1993 (M-Z), Übersee Band 3: Schwanberg Verlag GmbH - München, NjemačkaISBN3-87858-740-6

Vanjski linkovi

[uredi |uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Morocco na Wikimedia Commonsu.
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu:Maroko
WikiAtlas ima mape na temu:Maroko
Države
Ortografska projekcija Afrike
Teritorije i
nepriznate države
¹ Smatran i dijelomAzije.
Punopravne članice
Suspendovane članice
Posmatrači
Bivše članice
ČlaniceArapske lige
Amblem Arapske lige
Članice izEU
Članice izvan EU
Posmatrači
Članice
Suspendirani
Zemlje s
posmatračkim statusom
Muslimanske organizacije
s posmatračkim statusom
Međunarodne organizacije
s posmatračkim statusom
Regije ispisanekurzivom su dioDemokratske Arapske Republike Sahare.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Maroko&oldid=3570423"
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp