LUC7L | |||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||||||||||||||||||
Aliasi | LUC7L | ||||||||||||||||||||||||
Vanjski ID-jevi | OMIM:607782MGI:1914228HomoloGene:100558GeneCards:LUC7L | ||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
Ortolozi | |||||||||||||||||||||||||
Vrste | Čovjek | Miš | |||||||||||||||||||||||
Entrez | |||||||||||||||||||||||||
Ensembl | |||||||||||||||||||||||||
UniProt | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (mRNK) | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (bjelančevina) |
| ||||||||||||||||||||||||
Lokacija (UCSC) | Chr 16: 0.19 – 0.23 Mb | Chr 17: 26.47 – 26.5 Mb | |||||||||||||||||||||||
PubMed pretraga | [3] | [4] | |||||||||||||||||||||||
Wikipodaci | |||||||||||||||||||||||||
|
Navodni RK-vezujući protein Luc7-oliki 1 jeprotein koji je kodljudikodrangenomLUC7L.[5]
Gen LUC7L može predstavljatiheterohromatinski gen sisara, koji kodira navodniRNK-vezujući protein sličan podjedinici kvaščevog kompleksa Luc7p za spajanje U1 snRNP koji je obično potreban za izbor mjesta zapet spojeva.[5]
Analizomgenomske sekvence, Tufarelli et al. (2001) mapirali su gen LUC7L na centromernu stranu klastera alfa-globina, na hromosomu 16, regija p13.3. LUC7L se transkribuje prematelomerama u suprotnoj orijentaciji od gena alfa-globina. Interspecifičnom hibridnom analizom i analizom genomske sekvence mapirali su mišji Luc7l na hromosomu 17, odvojeno od klastera mišjih alfa-globina, na hromozomu 11.[6]
Dužinapolipeptidnog lanca je 371aminokiselinu, amolekulska težina 43.728Da.[7].
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MSAQAQMRAL | LDQLMGTARD | GDETRQRVKF | TDDRVCKSHL | LDCCPHDILA | ||||
GTRMDLGECT | KIHDLALRAD | YEIASKERDL | FFELDAMDHL | ESFIAECDRR | ||||
TELAKKRLAE | TQEEISAEVS | AKAEKVHELN | EEIGKLLAKA | EQLGAEGNVD | ||||
ESQKILMEVE | KVRAKKKEAE | EEYRNSMPAS | SFQQQKLRVC | EVCSAYLGLH | ||||
DNDRRLADHF | GGKLHLGFIQ | IREKLDQLRK | TVAEKQEKRN | QDRLRRREER | ||||
EREERLSRRS | GSRTRDRRRS | RSRDRRRRRS | RSTSRERRKL | SRSRSRDRHR | ||||
RHRSRSRSHS | RGHRRASRDR | SAKYKFSRER | ASREESWESG | RSERGPPDWR | ||||
LESSNGKMAS | RRSEEKEAGE | I |
C:Cistein
D:Asparaginska kiselina
E:Glutaminska kiselina
F:Fenilalanin
G:Glicin
H:Histidin
I:Izoleucin
K:Lizin
L:Leucin
M:Metionin
N:Asparagin
P:Prolin
Q:Glutamin
R:Arginin
S:Serin
T:Treonin
V:Valin
W:Triptofan
Y:Tirozin
Koristeći nekoliko tehnika, Tufarelli et al. (2001) klonirali su LUC7L, koristeći ukupnuRNK iz ćelijske linije eritroleukemije. Identifikovali su nekolikoalternativno prerađenih varijanti. Najduži protein sadrži 371 aminokiselinu ihomologan je proteinu Luc7S. cerevisiae. LUC7L imaN-terminalnu konzerviranu regiju praćenu C3Hcinkovim prstom, domenomupredene zavojnice, cinkovim prstom koji veže R2 za C2H2, dva preklapajuća bipartitna signala jedarne lokalizacije iC-terminalni RS/RE (bogatargininom-serinom) i motiv bogatargininom-glutamatom). Northern blot analiza, u svim ispitivanim tkivima otkrila je po dva prevladavajuća transkripta od oko 3,5 i 2,5 kb. Otkriveno je nekoliko dodatnih transkripata od 1,4 do 1,6 kb. Relativne ekspresija prerađenih izoformi varirals je unutar i između tkiva.
Nasljedni ljudskigenetički poremećaji obično su uzrokovani mutacijama koje remetekodirajuće sekvence gena ili njegove konzervirane, lokalne cis-djelujuće sekvence, uključujući promotore ili signale za obraduiRNK. Mnogo rjeđe se ekspresija gena reguliše nasljednimdelecijama udaljenih regulatornih elemenata koji se mogu nalaziti i do 100 kb uzvodno ili nizvodno od gena kojima oni kontroliraju (Kleinjan i van Heyningen, 1998). Tufarelli et al. (2003) opisali su novi mehanizam ljudske nasljedne bolesti.[8][9]U slučaju alfa-talasemije otkrili su da je jedinstvenom delecijom uklonjeni gen HBA1 i gen HBQ1 i postavljeni u susjedstvo regiji koja je obično približno 18 kb nizvodno od klastera ljudskog alfa-globina strukturno normalnog gena alfa-2-globina odraslih (HBA2). Delecija kod ovog pacijenta sa alfa (–) -talasemijom, označena kao ZF, nije uklonila nijednu pozitivnu cis-djelujuću sekvencu (Barbour et al., 2000), ali je ekspresija strukturno netaknutog gena alfa-globina stabilno utihnula tokom razvoja , a njegovo ostrvo CpG bilo je gusto metilirano i neosjetljivo na endonukleaze, u području od približno 2 kb.[10]
Oveepigenetičke promjene nisu povezane s bilo kakvim promjenama u vremenu replikacije ili nuklearnom kompartmentalizacijom abnormalnogalela. Delecija nije uticala na ostala CpG ostrva povezana sa genima koji prate bok klasteru alfa-globina. Tufarelli et al. (2003) pokazali su da je kod pogođene osobe, u transgenom modelu i u diferencijacijiembrionskih matičnih ćelija, transkripcija antisens RNK posredovana utišavanjem i metilacijom povezanog ostrva CpG. Gen LUC7L transkribira se iz suprotnog lanca u alfa-globinske gene. Transkripti antisens RNK bili su upleteni u utišavanje i metilaciju CpG ostrva povezana s nekim preko majki utisnutim genima i sa Xist (314670), koji je uključen uinaktivaciju X-hromosoma.