Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Idi na sadržaj
WikipediaSlobodna enciklopedija
Pretraga

LUC7L

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
LUC7L
Identifikatori
AliasiLUC7L
Vanjski ID-jeviOMIM:607782MGI:1914228HomoloGene:100558GeneCards:LUC7L
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 16 (čovjek)
Hrom.Hromosom 16 (čovjek)[1]
Hromosom 16 (čovjek)
Genomska lokacija za LUC7L
Genomska lokacija za LUC7L
Bend16p13.3Početak188,969bp[1]
Kraj229,463bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 17 (miš)
Hrom.Hromosom 17 (miš)[2]
Hromosom 17 (miš)
Genomska lokacija za LUC7L
Genomska lokacija za LUC7L
Bend17 A3.3|17 13.09 cMPočetak26,471,870bp[2]
Kraj26,504,478bp[2]
ObrazacRNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcijaRS domain binding
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
mRNA binding
vezivanje identičnih proteina
Ćelijska komponentaU1 snRNP
U2-type prespliceosome
jedro
Biološki procesmRNA splice site selection
negative regulation of striated muscle tissue development
Izvori:Amigo /QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez

55692

66978

Ensembl

ENSG00000007392

ENSMUSG00000024188

UniProt

Q9NQ29
Q1W6G4

Q9CYI4

RefSeq (mRNK)

NM_018032
NM_201412
NM_001320226
NM_001330420

NM_025881
NM_028190

RefSeq (bjelančevina)
NP_001307155
NP_001317349
NP_060502
NP_958815
NP_060502.1

NP_001307155.1

NP_080157
NP_082466

Lokacija (UCSC)Chr 16: 0.19 – 0.23 MbChr 17: 26.47 – 26.5 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Navodni RK-vezujući protein Luc7-oliki 1 jeprotein koji je kodljudikodrangenomLUC7L.[5]

Gen LUC7L može predstavljatiheterohromatinski gen sisara, koji kodira navodniRNK-vezujući protein sličan podjedinici kvaščevog kompleksa Luc7p za spajanje U1 snRNP koji je obično potreban za izbor mjesta zapet spojeva.[5]

Mapiranje

[uredi |uredi izvor]

Analizomgenomske sekvence, Tufarelli et al. (2001) mapirali su gen LUC7L na centromernu stranu klastera alfa-globina, na hromosomu 16, regija p13.3. LUC7L se transkribuje prematelomerama u suprotnoj orijentaciji od gena alfa-globina. Interspecifičnom hibridnom analizom i analizom genomske sekvence mapirali su mišji Luc7l na hromosomu 17, odvojeno od klastera mišjih alfa-globina, na hromozomu 11.[6]

Aminokiselinska sekvenca

[uredi |uredi izvor]

Dužinapolipeptidnog lanca je 371aminokiselinu, amolekulska težina 43.728Da.[7].

1020304050
MSAQAQMRALLDQLMGTARDGDETRQRVKFTDDRVCKSHLLDCCPHDILA
GTRMDLGECTKIHDLALRADYEIASKERDLFFELDAMDHLESFIAECDRR
TELAKKRLAETQEEISAEVSAKAEKVHELNEEIGKLLAKAEQLGAEGNVD
ESQKILMEVEKVRAKKKEAEEEYRNSMPASSFQQQKLRVCEVCSAYLGLH
DNDRRLADHFGGKLHLGFIQIREKLDQLRKTVAEKQEKRNQDRLRRREER
EREERLSRRSGSRTRDRRRSRSRDRRRRRSRSTSRERRKLSRSRSRDRHR
RHRSRSRSHSRGHRRASRDRSAKYKFSRERASREESWESGRSERGPPDWR
LESSNGKMASRRSEEKEAGEI
Simboli

C:Cistein
D:Asparaginska kiselina
E:Glutaminska kiselina
F:Fenilalanin
G:Glicin
H:Histidin
I:Izoleucin
K:Lizin
L:Leucin
M:Metionin
N:Asparagin
P:Prolin
Q:Glutamin
R:Arginin
S:Serin
T:Treonin
V:Valin
W:Triptofan
Y:Tirozin

Kloniranje i ekspresija

[uredi |uredi izvor]

Koristeći nekoliko tehnika, Tufarelli et al. (2001) klonirali su LUC7L, koristeći ukupnuRNK iz ćelijske linije eritroleukemije. Identifikovali su nekolikoalternativno prerađenih varijanti. Najduži protein sadrži 371 aminokiselinu ihomologan je proteinu Luc7S. cerevisiae. LUC7L imaN-terminalnu konzerviranu regiju praćenu C3Hcinkovim prstom, domenomupredene zavojnice, cinkovim prstom koji veže R2 za C2H2, dva preklapajuća bipartitna signala jedarne lokalizacije iC-terminalni RS/RE (bogatargininom-serinom) i motiv bogatargininom-glutamatom). Northern blot analiza, u svim ispitivanim tkivima otkrila je po dva prevladavajuća transkripta od oko 3,5 i 2,5 kb. Otkriveno je nekoliko dodatnih transkripata od 1,4 do 1,6 kb. Relativne ekspresija prerađenih izoformi varirals je unutar i između tkiva.

Funkcija gena

[uredi |uredi izvor]

Nasljedni ljudskigenetički poremećaji obično su uzrokovani mutacijama koje remetekodirajuće sekvence gena ili njegove konzervirane, lokalne cis-djelujuće sekvence, uključujući promotore ili signale za obraduiRNK. Mnogo rjeđe se ekspresija gena reguliše nasljednimdelecijama udaljenih regulatornih elemenata koji se mogu nalaziti i do 100 kb uzvodno ili nizvodno od gena kojima oni kontroliraju (Kleinjan i van Heyningen, 1998). Tufarelli et al. (2003) opisali su novi mehanizam ljudske nasljedne bolesti.[8][9]U slučaju alfa-talasemije otkrili su da je jedinstvenom delecijom uklonjeni gen HBA1 i gen HBQ1 i postavljeni u susjedstvo regiji koja je obično približno 18 kb nizvodno od klastera ljudskog alfa-globina strukturno normalnog gena alfa-2-globina odraslih (HBA2). Delecija kod ovog pacijenta sa alfa (–) -talasemijom, označena kao ZF, nije uklonila nijednu pozitivnu cis-djelujuću sekvencu (Barbour et al., 2000), ali je ekspresija strukturno netaknutog gena alfa-globina stabilno utihnula tokom razvoja , a njegovo ostrvo CpG bilo je gusto metilirano i neosjetljivo na endonukleaze, u području od približno 2 kb.[10]

Oveepigenetičke promjene nisu povezane s bilo kakvim promjenama u vremenu replikacije ili nuklearnom kompartmentalizacijom abnormalnogalela. Delecija nije uticala na ostala CpG ostrva povezana sa genima koji prate bok klasteru alfa-globina. Tufarelli et al. (2003) pokazali su da je kod pogođene osobe, u transgenom modelu i u diferencijacijiembrionskih matičnih ćelija, transkripcija antisens RNK posredovana utišavanjem i metilacijom povezanog ostrva CpG. Gen LUC7L transkribira se iz suprotnog lanca u alfa-globinske gene. Transkripti antisens RNK bili su upleteni u utišavanje i metilaciju CpG ostrva povezana s nekim preko majki utisnutim genima i sa Xist (314670), koji je uključen uinaktivaciju X-hromosoma.

Reference

[uredi |uredi izvor]
  1. ^abcGRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000007392 -Ensembl, maj 2017
  2. ^abcGRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000024188 -Ensembl, maj 2017
  3. ^"Human PubMed Reference:".National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^"Mouse PubMed Reference:".National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ab"Entrez Gene: LUC7L LUC7-like (S. cerevisiae)".
  6. ^Tufarelli, C., Frischauf, A.-M., Hardison, R., Flint, J., Higgs, D. R. Characterization of a widely expressed gene (LUC7-LIKE; LUC7L) defining the centromeric boundary of the human alpha-globin domain. Genomics 71: 307-314, 2001. [PubMed: 11170747
  7. ^"UniProt, Q9NQ29". Pristupljeno 7. 7. 2021.
  8. ^Kleinjan, D.-J., van Heyningen, V. Position effect in human genetic disease. Hum. Molec. Genet. 7: 1611-1618, 1998. [PubMed: 9735382
  9. ^Tufarelli, C., Stanley, J. A. S., Garrick, D., Sharpe, J. A., Ayyub, H., Wood, W. G., Higgs, D. R. Transcription of antisense RNA leading to gene silencing and methylation as a novel cause of human genetic disease. Nature Genet. 34: 157-165, 2003. [PubMed]: 12730694
  10. ^Barbour, V. M., Tufarelli, C., Sharpe, J. A., Smith, Z. E., Ayyub, H., Heinlein, C. A., Sloane-Stanley, J., Indrak, K., Wood, W. G., Higgs, D. R. Alpha-thalassemia resulting from a negative chromosomal position effect. Blood 96: 800-807, 2000.PubMed: 10910890

Dopunska literatura

[uredi |uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=LUC7L&oldid=3331409"
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp