Ksenobiotik je supstanca koja je prisutna uorganizmu, ali se u njemu ne proizvodi niti se očekuje da bude prisutna. U ksenobiotike se mogu svrstati i supstance koje su prisutne u mnogo većoj koncentraciji od uobičajene.Lijekovi, kao npr.antibiotici, su ksenobiotici za ljude, zbog toga što ih ljudsko tijelo ne proizvodi i nisu dio uobičajeneishrane.
Prirodne supstance također mogu postati ksenobiotici, ako ih unese drugi organizam. Npr.ribe, u riječnim tokovima nizvodno od ispusta postrojenja za tretman otpada, unose u organizam ljudskehormone ili supstance koje drugi organizmi koriste kao hemijsko sredstvo odbrane.
Izraz “ksenobiotik” se često koristi i zapolutante, npr.dioksine ipolihlorirane bifenile i njihov utjecaj nabiotu, jer se ksenobioticima smatraju supstance koje su strane cijelom biološkom sistemu, npr. vještačkesupstance, koje ne postoje uprirodi.Izraz ksenobiotik je izveden iz grčke riječi ξένος (xenos) = stranac i βίος (bios, vios) = život.
Tijelo eliminiše ksenobiotike putem ksenobiotičkog metabolizma. On se sastoji od deaktivacije i izlučivanja ksenobiotika i odvija se uglavnom ujetri. Putevi izlučivanja suurin,feces,dah iznoj.Enzimi jetre su odgovorni zametabolizam ksenobiotika, tako što ih najprije deaktiviraju (oksidacija,redukcija,hidroliza i/ili hidriranje ksenobiotika), a zatim dolazi do konjugacije sekundarnog metabolita saglukuronskom ili sumpornom kiselinom, ili saglutationom, nakon čega se izlučuje užuč ili urin.Primjer grupe enzima uključenih u ksenobiotički metabolizam je jetrin mikrozomalnicitohrom P450. Ovi enzimi, koji metaboliziraju ksenobiotike, su veoma važni zafarmaceutsku industriju, jer su odgovorni za razlaganje lijekova.
Organizmi mogu evoluirati na način da postanu otporni na ksenobiotike. Primjer je sintezatetrodoksina kod vodenjaka grube kože i evolucija otpornosti na tetrodoksin kod njegovog grabežljivca,zmijeThamnophis sirtalis.Kod ovog para grabežljivac-plijen došlo je do sinteze visoke koncentracije toksina kod vodenjaka i odgovarajućeg visokog nivoa otpornosti kod zmije.[1] Ovaj evolucioni odgovor je baziran na stvaranju modificiranih oblikaionskih kanala na koje djelujetoksin kod zmije, tako da su postale rezistentne.[2]
Ksenobiotici su supstance koje postaju sve veći problem u sistemima za tretman otpada, jer su relativno nove supstance i teško se kategoriziraju. Npr. antibiotici su najprije izvedeni izbiljaka i imitiraju prirodne supstance, što ih čini nemogućim za uklanjanje u postrojenjima za tretman otpadnih voda.Neki ksenobiotici su otporni na degradaciju. Takvi su npr. vještačkiorganohlorni spojevi, (plastika ipesticidi),policiklični aromatski hidrokarboni (PAH) i neke frakcijesirove nafte iuglja. Vjeruje se da sumikroorganizmi sposobni degradirati skoro sve komplesne i rezistentne ksenobiotike naZemlji.[3] Mnogi ksenobiotici proizvode mnoštvo bioloških efekata, što se koristi kod njhove karakterizacije putem biološkog ispitivanja.
Izraz “ksenobiotik” se također može odnositi naorgane transplantirane sa jedne vrste na drugu. Npr. istraživači se nadaju da sesrce i drugi organi mogu transplantirati sasvinja na ljude. Ksenobiotički organi bi morali biti razvijeni na način da ihimuni sistem ne odbacuje.