Kriza (PL:krize ;ADJ:kritično) je bilo koji događaj ili period koji će (ili bi mogao) dovesti do nestabilne i opasne situacije koja utiče na pojedinca, grupu ili cijelo društvo. Krize su negativne promjene u ljudskim i ekološkim pitanjima, posebno kada se pojave naglo, sa malo ili bez upozorenja. Opuštenije rečeno, kriza je vrijeme testiranja za hitan slučaj.
Engleska riječkrisis je posuđena iz latinskog, koja je pak posuđena izgrčkogκρίσιςkrisis 'diskriminacija, odluka, kriza'.[1] Imenica je izvedena od glagolaκρίνωkrinō, što znači 'razlikovati, izabrati, odlučiti'.[2]
U engleskom jezikukriza je prvi put korištena u medicinskom kontekstu, za vrijeme u razvoju bolesti kada promjena ukazuje na oporavak ili smrt, odnosno prekretnicu. Korištena je i za veliku promjenu u razvoju bolesti.[1] Do sredine sedamnaestog vijeka, poprimila je figurativno značenje "bitno važne ili odlučujuće faze u napretku bilo čega", posebno perioda neizvjesnosti ili poteškoća,[1] bez nužne implikacije na tačke odluke.
Kriza se često povezuje s konceptompsihološkog stresa i koristi se za sugeriranje zastrašujućeg ili iscrpljujućeg iskustva. Općenito, kriza je situacija „složenog sistema“ (porodica, ekonomija, društvo. Imajte na umu da jednostavni sistemi ne ulaze u krizu. Možemo govoriti o krizi moralnih vrijednosti, ekonomskoj ili političkoj krizi, ali ne i motornoj krizi) kada sistem loše funkcioniše (sistem i dalje funkcioniše, ali se ne raspada), neophodna je hitna odluka da se zaustavi dalji raspad. sistema, ali uzroci disfunkcije nisu odmah identifikovani (uzroci su toliko brojni, ili nepoznati, da je nemoguće donijeti racionalnu, informisanu odluku da se situacija preokrene).[3]
Kriza ima nekoliko ključnih karakteristika. Seeger, Sellnow i Ulmer[4] kažu da krize imaju četiri definišuće karakteristike koje su "specifični, neočekivani i nerutinski događaji ili nizovi događaja koji [stvaraju] visok nivo neizvjesnosti i prijetnje ili percipirane prijetnje visokom prioritetu ciljeva organizacije." Dakle, prve tri karakteristike su da događaj jeste
Osim prirodnih kriza koje su inherentno nepredvidive (vulkanske erupcije, cunamiji, itd.), većinu kriza s kojima se suočavamo stvara čovjek. Stoga zahtjevi da budu 'neočekivani' zavise od toga da čovjek propusti da primijeti početak kriznih uslova. Neke od naših nesposobnosti da prepoznamo krize prije nego što postanu opasne su posljedica poricanja i drugih psiholoških reakcija[6] koje pružaju pomoć i zaštitu našim emocijama.
Drugačiji niz razloga zašto ne primjećujemo početak krize je taj što dopuštamo da nas 'prevare' da povjerujemo da nešto radimo iz lažnih razloga. Drugim riječima, radimo pogrešne stvari iz pravih razloga. Na primjer, mogli bismo vjerovati da rješavamo prijetnje klimatskih promjena uključivanjem u privrednu trgovinsku aktivnost koja nema stvarnog utjecaja na klimu. Mitroff i Silvers[7] navode dva razloga za ove greške, koje klasifikuju kao greške tipa 3 (nenamjerne) i tip 4 (namjerne).
Efekat naše nesposobnosti da se posvetimo mogućim rezultatima naših akcija može dovesti do krize.
Iz ove perspektive, mogli bismo korisno naučiti da će nerazumijevanje pravih uzroka naših poteškoća vjerovatno dovesti do ponovljenog nizvodnog 'povratnog udara'. Kada je riječ održavama, Michael Brecher je, na osnovustudija slučaja projektaMeđunarodnog kriznog ponašanja (ICB), predložio drugačiji način definisanja krize jer su uslovi percepcije koje imajudonosioci odluka na najvišem nivou dotičnog aktera:[8] 1prijetnja osnovnim vrijednostima, saistovremenom ili naknadnom 2. velikomvjerovatnoćom umiješanosti uvojna neprijateljstva, i sviješću o 3. ograničenom vremenu za odgovor na spoljnu vrijednosnu prijetnju.
Često se u zapadnom motivacionom govoru kaže da se kineska riječ za "krizu" sastoji od dva kineska slova koja označavaju "opasnost" i "prilika". To, međutim, lingvisti smatraju pogrešnom percepcijom.[9]
Također pogledati:Ustavna kriza
Ekonomska kriza je oštar prelaz urecesiju. Vidi na primjerekonomsku krizu iz 1994. u Meksiku,argentinsku ekonomsku krizu (1999–2002),ekonomsku krizu Južne Amerike iz 2002.,Ekonomsku krizu Kameruna.Teorija krize je centralno dostignuće u zaključcimaKarl Marxove kritike kapitala.
Finansijska kriza može bitibankarska ilivalutna kriza.
Krize koje se odnose na životnu sredinu uključuju:
Ekološka katastrofa jekatastrofa koja je uzrokovana ljudskim aktivnostima i ne treba je miješati saprirodnim katastrofama. U ovom slučaju, uticaj ljudske promjeneekosistema doveo je do široko rasprostranjenih i/ili dugotrajnih posljedica. To može uključivati smrt životinja (i ljudi) i biljnih sistema, ili ozbiljno narušavanje ljudskog života, što može zahtijevati migraciju.
Prirodna katastrofa je posljedicaprirodneopasnosti (npr.vulkanske erupcije,zemljotresa,klizišta) koja prelazi iz potencijalne u aktivnu fazu i kao rezultat utiče na ljudske aktivnosti. Ljudska ranjivost, pogoršana nedostatkom planiranja ili nedostatkom odgovarajućegupravljanja vanrednim situacijama, dovodi do finansijskih, strukturalnih i ljudskih gubitaka. Gubitak koji nastaje zavisi od kapaciteta stanovništva da podrži ili odoli katastrofi, njihove otpornosti.[10] Ovo shvatanje je koncentrisano u formulaciji: "katastrofe se dešavaju kada opasnosti susrećuranjivost".[11] Prirodna opasnost stoga nikada neće rezultirati prirodnom katastrofom u područjima bez ugroženosti, npr. jaki zemljotresi u nenaseljenim područjima.
Za liste prirodnih katastrofa, pogledajte listu katastrofa ililistu najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa.
Ugrožena vrsta je populacija organizma kojoj prijeti opasnost odizumiranja jer je ili malobrojna ili joj prijeti promjena okolišnih parametara ili parametara grabežljivaca. Ugrožena vrsta je obično taksonomskavrsta, ali može biti još jednaevolucijski značajna jedinica.Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN) klasifikovala je 38 posto od 44.837 vrsta koje su do 2008. godine procijenjene kao ugrožene.[12]
Za informacije o krizama u oblasti studijameđunarodnih odnosa pogledajteupravljanje krizama imeđunarodna kriza. U ovom kontekstu, kriza se može slobodno definisati kao situacija u kojoj postoji percepcija prijetnje, povećana anksioznost, očekivanje mogućeg nasilja i uvjerenje da će bilo koje djelovanje imati dalekosežne posljedice (Lebow, 7–10).
Lična kriza nastaje kada pojedinac više ne može da se nosi sa situacijom.[13] Tome prethode događaji izvanredne prirode koji izazivaju ekstremnu napetost i stres u pojedincu, odnosno krizu, koja onda zahtijeva krupne odluke ili radnje za rješavanje. Krize mogu biti izazvane širokim spektrom situacija uključujući, ali ne ograničavajući se na,ekstremne vremenske uslove, iznenadnu promjenu zaposlenja/finansijskog stanja, hitne medicinske slučajeve, dugotrajnu bolest i društvena ili porodična previranja. Krize su jednostavno promjena u događajima koji čine svakodnevni život osobe i onih u njenom bliskom okruženju, kao što su gubitak posla, ekstremne finansijske teškoće, ovisnost/zloupotreba supstanci i druge situacije koje mijenjaju dotadašnji život i zahtijevaju radnju koja je izvan "normalne" dnevne rutine. Osoba koja prolazi kroz krizu doživljava stanje mentalne neravnoteže, u kojem se ego bori da uravnoteži unutrašnje i vanjske zahtjeve.[14] U ovom slučaju, navedena osobapribjegava mehanizmima suočavanja sa stresom. Različiti mehanizmi suočavanja uključuju:[15]
U nekim slučajevima, pojedincu koji prolazi kroz krizu je teško prilagoditi se situaciji. Budući da je to izvan njihovog normalnog opsega funkcionisanja, uobičajeno je da neko izdrži borbu za kontrolu emocija. Ovaj nedostatak kontrole može dovesti do suicidalnih tendencija, zloupotrebe supstanci, problema sa zakonom i općenito izbjegavanja resursa dostupnih za pomoć. Jedan takav resurs koji se koristi za pomoć pojedincu u krizi je njihov sistem socijalne podrške, koji može doći u obliku porodice, prijatelja, saradnika ili zdravstvenih radnika. Važno je da se sistem podrške sastoji od ljudi kojima pojedinac vjeruje. Iako ovi sistemi podrške igraju ključnu ulogu u pružanju pomoći pojedincu u krizi, oni su također osnovni uzrok dvije trećine kriza mentalnog zdravlja.[15] Gore navedene krize mentalnog zdravlja mogu uključivati bračne probleme, napuštanje, roditeljske sukobe i porodične borbe.
Kako bi se nekome pomoglo u krizi, ključno je biti u stanju prepoznati znakove koji ukazuju na to da prolazi kroz unutrašnji sukob. Ovi znakovi, kao i gore spomenuti mehanizmi suočavanja, uključuju:[13][16]
Kao što je već spomenuto, današnja kriza se može prevazići primjenom mehanizama kao što su:spavanje,odbijanje, fizičkavježba,meditacija irazmišljanje. Za pomoć pojedincima da povrate emocionalnu ravnotežu, može se koristiti intervencija. Sveukupni cilj krizne intervencije je vratiti pojedinca na nivo funkcionisanja prije krize ili više uz pomoć grupe za socijalnu podršku. Kao što je rekla Judith Swan, postoji jaka korelacija između klijentove emocionalne ravnoteže i povjerenja u njihov sistem podrške koji će im pomoći tokom krize.[17] Koraci krizne intervencije su: procijeniti situaciju na osnovu obrazaca ponašanja pojedinca, odlučiti koja vrsta pomoći je potrebna (napraviti plan akcije), i na kraju poduzeti akciju/intervenciju, na osnovu sposobnosti pojedinca da povrati ravnotežu.[14] U kontekstu prirodnih katastrofa i drugih kriza povezanih s klimatskim promjenama, emocionalna aktivacija je uobičajena. Kolektivna obrada emocionalnih iskustava važan je dio omogućavanja pojedincima da povećaju svoju otpornost, što dovodi do većeg angažmana zajednice i osjećaja pripadnosti. Kada se pruži odgovarajuća podrška za emocionalna iskustva, emocije izazvane klimatskim promjenama su prilagodljive.[18]
Udruženje registrovanih medicinskih sestara Ontarija predložilo je ABC model za bavljenje intervencijama klijenata u krizama:[19]
2. Identificiranje problema i terapijske interakcije (istražite njihove percepcije, identificirajte izvore emocionalnog stresa, identificirajte poremećaje u ponašanju, koristite terapeutske interakcije)
3. Suočavanje i pregovaranje (identificirati pokušaje suočavanja, predstaviti alternativne strategije suočavanja, pratiti nakon krize)
Štaviše, još jedan metod za pomoć pojedincima koji pate u krizi je aktivno slušanje; definira se kao sagledavanje okolnosti iz druge perspektive i stavljanje do znanja drugoj osobi da pregovarač (pomagač) razumije njihovu perspektivu. Na taj način uspostavljaju povjerenje i odnos pokazujući empatiju, razumijevanje i objektivnost na način bez osuđivanja. Važno je da pregovarač osluškuje verbalne i neverbalne reakcije osobe u nevolji, kako bi mogao označiti emociju koju pojedinac pokazuje. Dakle, ovo pokazuje da je pomagač emocionalno podešen. Nadalje, postoje i druge tehnike koje se mogu koristiti za demonstriranje aktivnog slušanja kao što su parafraziranje, tišina i reflektiranje ili zrcaljenje. Cilj aktivnog slušanja je zadržati osobu da govori o svojoj situaciji.[13]
Kada se modifikuje kontrolni parametar haotičnog sistema, haotičniatraktor dodiruje nestabilnu periodičnu orbitu unutar basena privlačenja izazivajući naglo širenje u atraktoru. Ovaj fenomen se naziva unutrašnja kriza u haotičnom sistemu.
Kriza na Wikimedia Commonsu
