Domaća koza (Capra aegagrus hircus, ponekad i samoCapra hircus) je nakonpasa i otprilike istovremeno sovcama postala privredno korištenadomaća životinja, što je čini jednom od najstarijih pripitomljenih životinja. Prema arheološkim dokazima njegovo najranije pripitomljavanje se dogodilo u Iranu oko 8.000 godine pne[1], mada postoje pretpostavke da se to desilo i ranije na Bliskom istoku još tokom XI vijeka pne.Zajedno sovcama dio su rodaCapra unutar porodiceBovidae. Ujedno koza je i usko srodna sa ovcama. Postoji preko 300 različitih rasa koza[2]. Ženku ove vrste naziva se isto kao i cijeli rod "koza", dok je naziv mužjaka "jarac" a mladunčeta "jare".
Koze se koriste za proizvodnju mlijeka, mesa, krzna i kože širom svijeta[3]. Od kozijeg mlijeka se često pravi sir. Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu, u 2011. godini u svijetu je živjelo više od 924 miliona koza[4]
Domaća koza vodi porijeklo oddivljih koza. Domestikacija se odvijala vjerovatno još tokom XI vijeka p. n. e. na područjuBliskog istoka, po svoj prilici južnogLevanta iliZagrosa. Obično se pretpostavlja, da domestikacija vrlo brzo dovodi domorfoloških promjena na skeletu takvih životinja kao što je promjena na rogovima, i njihova manja veličina.Arheološki nalazi istražuju se radi utvrđivanja spola i starosti životinja kako bi se razdvojili nalazi domestikovanih od ulovljenih pripadnika populacija.
Nalazišta koja dokazuju rano domestikacija koza su:
Ganj Dareh,Irak, 9,000 - 7,500 godina p. n. e. Ovdje se kao dokaz postojanja domestikacije navodi da su klani prije svega muški primjerci, a ti su bili značajno manji od današnjih divljih koza.
Ali Kosh, Irak, 7.500 - 5.500 godina p. n. e. Ovdje se kao dokaz navodi pretežnost mladih životinja, zajedno s promjenama u korijenu rogova.
Stadobalkanske koze, domaća autohtona rasa. Iako je othranila generacije ljudi na Balkanu danas spada u ugrožene vrste.[5]Sanska koza sa jaretom - plemenita mliječna rasa. Najbolje rezultate daje u intenzivnom (štalskom) uzgoju.Burske koze, mesnata rasa.
Ljudi koriste kozjemeso,kožu,mlijeko ikostrijet. Ako imaju na raspolaganju sve dijelovebiljki jedu oko 60% listove i stablasto bilje, oko 20% zeljasto bilje i samo oko 20%travu. Vrlo su skromnih zahtjeva, jer im je probava izrazito efikasna. Često ih se naziva i sirotinjskomkravom, jer ih je lakše hraniti i držati ako se nema puno prostora i dovoljno hrane. Ranije, a i danas drže se većinom u brdovitijim krajevima jer su radi svojih sposobnosti penjanja primjerene i za područja u kojima se goveda ne mogu držati. Na našim prostorima skoro uvijek se drže zajedno saovcama.
Alpska koza - plemenita mliječna rasa. Pogodna je za intenzivni (štalski), ekstenzivni i kombinovan uzgoj.
Koze mogu uništiti biljni pokrov čitavih područja i time doprinijetidezertifikaciji, jer pojedu gotovo svo bilje, zajedno s korijenjem.
Koze su se sve do početka20. vijeka često koristile i za vuču. Iznenađujuće snažne koze uprezale su se ukočije ili kola, a ako nije bilo na raspolaganju većih životinja, koristile su se i za oranje. UTibetu su se koze koristile za transportsoli.
Danas su domaće koze rasprostranjene u svim dijelovimasvijeta, s izuzetkom krajnje hladnih područja. Širom zemljine kugle mornari su ostavljali žive domaće koze kao zalihu hrane za mogućebrodove u prolazu, gdje su vremenom podivljale. Na mnogim takvim ostrvima, kao na primjer naGalapagosu, podivljale koze imale su razorni uticaj na autohtonufloru ifaunu. Radi toga, na mnogim ostrvima ove koze su svjesno istrijebljene. Podivljalih domaćih koza ima i uAustraliji.
^Zeder, Melinda A.; Hesse, Brian (2000). "The Initial Domestication of Goats (Capra hircus) in the Zagros Mountains 10,000 Years Ago". Science. 287 (5461): 2254–7. Bibcode:2000Sci...287.2254Z. doi:10.1126/science.287.5461.2254.PMID 10731145.
