Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Prema mehanizmu odvijanja, korozijski procesi se dijele na hemijske i elektrohemijske. Prema uvjetima u kojima teku korozijski procesi se dijele na procese uvodi, ugasovima, u zraku, utlu itd..
Elektrohemijskim metodama zaštitemetal se održava ili u pasivnom stanju u području potencijala pasivacije ili u imunom stanju pri potencijalima nižim od ravnotežnih kada ne korodira, s tehnološkog stajališta prihvatljivombrzinom.
Anodna polarizacija ili kontakt s plemenitijim metalom može osnovni metal prevesti u pasivno stanje. Održavanjem pasivnog sloja osnovni metal je zaštićen od daljnjeg razvoja korozijskog procesa. Tako npr.čelik se može zaštititi u otopinamasumporne kiseline.
Katodna zaštita je tehnika zaštite metala od korozije čiji je osnovni princippolarizacija metalne konstrukcije na potencijal kod kojeg proces otapanja metala prestaje ili se odvija prihvatljivo malom brzinom. Može se provesti na dva načina: pomoću vanjskog izvora i pomoću protektora.
Katodna zaštita se može provesti na dva načina:
Potencijal metala pomoću vanjskog izvora, povezanog za inertnuelektrodu, održava se na potencijalu nižem od ravnotežnog, tj. pri uvjetima kod kojih ne dolazi do njegovog otapanja.
Metal koji se štiti dovede se u kontakt sa metalom nižeg potencijala (protektorom) koji će se u članku vladati kaoanoda.
Katodna zaštita je djelotvorna jedino ako je materijal između protektora, odnosno inertne protivelektrode, i objekta što se štiti vodljiv. Katodna zaštita se obično koristi kao sekundarni zaštitni sistem.
Pasivnost je pojava povećane korozijske otpornosti materijala zbog usporavanja anodnog procesa (do nje dolazi u otopinama AgNO3, HClO3, KClO3, HIO3, O2 ...)
Inhibitori su tvari koje dodane u korozivni okoliš smanjuju brzinu korozije do tehnološki prihvatljivih iznosa. Dodaju se povremeno ili kontinuirano u zatvorene ili izuzetno u otvorene prostore. Prema hemijskom sastavu inhibitori su anorganski ili organski spojevi. Korozijskim inhibitorima smanjuje se korozijska agresivnost okoliša.
Metalne inemetalne zaštitne prevlake i premazi su najčešći oblik zaštite od korozije. Metalne prevlake mogu imati galvansko djelovanje ili su otpornije na koroziju od osnovnog materijala pa djeluje kao barijera prema utjecajima okoliša. Nemetalne prevlake mogu biti oksidi npr.aluminij, netopljivesoli na željezu ičeliku tekeramike i organski premazi.
Komponente zaštitnog premaza su: vezivi,otapalo,pigmenti (dajeboju i neprozirnost), punila i ostalo. Razvrstavanje premaza može se provesti prema: broju komponenata, trajnosti, načinu sušenja, generičkim tipovima itd. Premazi mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni. Obzirom na način sušenja premaza mogu se podijeliti na: konvertibilne premaze - premazi koji se suše oksidacijom ilipolimerizacijom. Nekonvertibilne premaze - premazi koji se suše isparavanjem otapala i koji nakon nanošenja ne prolaze kroz neke znatnije hemijske promjene.
Prevlakama i premazima razdvaja se konstrukcijski materijal od agresivnog djelovanja okoliša.
