Električni kondenzator (u elektrotehnici samokondenzator) je spremnik statičkogelektriciteta ienergije kod kojeg u prostoru između dva električkinabijena vodljiva tijela postojielektrično polje .
Karakteristična veličina kondenzatora jeelektrični kapacitet(C) koji se izražava ufaradima (F).[1] Pošto je kapacitet od 1 Farada vrlo velik, kondenzatori koje susrećemo u praksi imaju mnogo manje kapacitete, reda veličine 1 pF – 10 mF.
U elektrotehnici ielektronici je kondenzator pasivnielektronički element, pa se zbog potrebe za velikim rasponom kapaciteta i drugih radnih svojstava (probojninapon, faktor gubitaka, tolerancija, dimenzije, temperaturna stabilnost) proizvodetehnološki različite vrste.[2]
Za potrebe podešavanja promjenjivih oscilatornih kola izrađuju se kondenzatori promjenjivog kapaciteta, jer se, uz nepromjenjiv induktivitet, promjenom kapaciteta mijenja rezonantna frekvencija oscilatornog kola. Ovi kondenzatori mogu biti namijenjeni učestalom podešavanju kapaciteta (na primjer, za promjenu prijemne frekvencije u radio prijemniku) ili za jednokratno podešavanje rezonantne frekvencije oscilatornog kola – tada ih nazivamo polupromjenjivi- ili trimer-kondenzatori.
Posmatrajući električno kolo sa idealnim kondenzatorom zaključujemo:
Struja u kolu sa čisto kapacitivnim otporom direktno je proporcionalna naponu na krajevima kondenzatora, njegovom kapacitetu i kružnoj frekvenciji. Ohmov zakon za kolo sa čisto kapacitivnim otporom ima sljedeći oblik:
