.jpg)
Komesar (lat.:commissarius =povjerenik,zastupnik, od glagola:commissare =slati,povjeriti) je naziv za specijalno opunomoćenu službenu osobu, kojoj je povjerena određena, najčešče privremena, misija. Novija značenja obično asociraju na političkog komesara uvojnim formacijamasocijalističkih zemalja odruskog: комиссар, koji je bio visokioficir zaideološkoobrazovanje iandragogijskovaspitanje.
Sam naziv je puno stariji jer postoji i u drugim jezicima, kao što sufrancuski (Commissaire),njemački (Kommissar),talijanski (Commissario).
U zemljamaCommonwealtha,Visoki komesar je ekvivalent raziniambasadora. U nekimbritanskimkolonijama, Visoki komesar je bio mandator krune koji je upravljao određenom oblašču.
Komesar je također ititula koja se daje visokim dužnosnicima usportskim asocijacijama.
Prvi komesari su zabilježeni u 18. stoljeću, u vojnim formacijamatalijanskih republika. To su bile najamničke vojske, a komesari su provjeravali pravovjernostvojnika ioficirazapovjednika. Kasnije su se komesari bivali zaduženi za posebne zadatke i obično se pojavljivali u kriznim situacijama, u pravilu tokomrevolucija igrađanskih ratova, kao što jeFrancuska revolucija (u revolucionarskim jedinicama).
Komesara je bilo i u američkoj vojsci za vrijemeAmeričkog rata za nezavisnost, kada su su procjenjivali lojalnostoficir, kao ipolitički i borbenimoral u vojnim formacijama.UCarsku Rusiju, komesare jeuveo carPetar I. Aleksejevič Romanov kao svoje namjesnike sa posebim ovlaštenjima.
Carskoa Rusija je ponovo uvelo komesare za vrijeme Privremene vlade Karenskog (Временное правительство России) (15. marta - 14. septembra1917.), uključujući i pojedine gubernije. Ipak, komesari su postali slavni tek nakon utemeljenjasovjetske tajne policijeČeka gdje su bili posebno birani oficiri sa specifičnim nadležnostima i u vojnim formacijamaCrvene armije za vrijemeRuskog građanskog rata.Bijelogardejci su svoje protivnike cinično prozvali:boljševici i komesari.
Vrhovni štabpartizanskih]] o uvođenju političkih komesara, donio istovremeno kad i odluka o podizanju ustanka, 4. jula1941. godine.
U Biltenu Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije od 10. avgusta1941., u tački 15. je stajalo da je potrebnoda se štabovi i zapovjednici partizanskih odreda pobrinu za provjerene i dobre zapovjednike i političke komesare.
Na savjetovanju uStolicama, septembra1941., regulirana je struktura i organizacija Glavnih štabova, Štabova partizanskih odreda i nižih zapovjedništva. Pozicije političkih komesara su tada postala formacijski obavezne, od Glavnog štaba - do vodova. Na taj način je uvedeno kolektivno, ali i, po vertikali, paralelno (političko) rukovodstvo; u jedinicama su u njegovom sastavu bili: komandant, politički komesar, zamjenik komandanta i pomoćnik političkog komesara.
Ovako ovlašteni komesari i njihovi pomoćnici nisu imalioficirske činove sve do 24. aprila1944. Tada je Vrhovni štabNOV i POJ donio "Uredbu o zvanjima političkih komesara i njihovih pomoćnika", koji su pritom dobili i odgovarajuće ekvivalentne rangove činovima oficira i njihovih zamjenika.
Politički komesari su, poslije oslobođenja, zadržani i uJNA, sve do 1. juna1953. godine, kada su ukinuti naredbom Vrhovnog komandantamaršalaJosipa Broza Tita.