Tučak (lat.pistillum) iliginecij (grč. γυνή -gyne = žena + οἶκοςj -oikos = dom) je ženski diocvijetaskrivenosjemenjača, koji se sastoji od jednog ili više sraslih oplodnih listića (karpela), u čijoj unutrašnjosti se nalazi šupljina sa zamecimasjemena. Tučak ih štiti od mogućih vanjskih uticaja, osobito od isušivanja. Može se bitiapokarpni, sa nezavisnim (odvojenim) plodnim listovima cvjetišta, koji nisu međusobno srasli, tecenokarpni, sa međusobno sraslim plodnim listovima, koji zajedno čine tučak.[1][2]
Cenokarpni ginecij može opet biti sinkarpni (cenokarpno-sinkarpni), kada je plodnica podijeljena pregradama na tzv. lokule (višegradne plodnice) i parakarpni (cenokarpno-parakarpni), kada plodnica ima jednu jedinstvenu šupljinu (jednogradna plodnica).
Kod većine biljaka, tučak je građen iz tri dijela:
Njuška ili žig je na vrhu tučka, a često je hrapava ili ljepljiva, da bi se za nju lahko zalijepilapolenova zrna. U njoj je i tekućina s biljnimhormonima, koja izaziva klijanje polenovih zrna u polenovu cijev.
Vrat tučka se nastavlja na njušku i veže je za plodnicu. Kroz njega prolazi isklijala polenova cijev na putu do plodnice. Kod nekih cvjetova, vrat se može aktivno savijati i prilagođavati položaj njuške u najpovoljniji smjer zaoprašivanje. Tkivo vrata najčešće je omehko sasluzi, a služi za ishranu polenovih cijevi tokom njihovog rasta prema sjemenim zamecima. Iako od svake karpele nastaje jedan vrat, u cvjetovima s više karpela, mogu srastati u jedan, zajednički vrat tučka.Plodnica je donji, prošireni dio tučka, gdje se nalaze sjemeni zameci i u kojem se odvija oplodnja.
Karpele, pa tako i tučak, strukture su koje su homologne megasporofilima sjemenih paprati igolosjemenjača. Zna se da su karpele prvobitnih skrivenosjemenjača su bile krupne, listolike, sa velikim brojem nepotpuno sraslih sjemenih zametaka, što se zadržalo i kod suvremenih primitivnih grupa. Paralelno, evolucijacvjetnica je vodila ka smanjivanju broja provodnih snopića u karpeli, sa tri na jedan.
Tučkovi cvjetnica sastavljeni su odkarpela (plodnih listova). Naziv potiče odgrčke riječi καρπός –karpós = plod + φύλλον –fílon = list. Karpela je ženski reproduktivni dio cvijeta, interpretiran kao modificiranilistovi, koji nose strukture nazvaneovule, unutar kojih se u konačnici formirajujajne ćelije i čine ih jajnik, vrat i stigma. Tučak može saržavati jednu karpelu, s jajnikom, vratom istigmom ili se nekoliko plodnih listova (karpela) može spojiti s jednim jajnikom, pri čemu se cijela jedinica naziva pistilom. Ginecijum se može sastojati od jednog ili više jednokarpelnih (s jednom karpelom) plodnica ili jedne višekarpelne. Broj karpela opisan je terminima kao što jetrikarpelni (tri karpele).[3]
Smatra se da su karpelefilogenetski nastale odlistova koji nose ovule ili homologe listova (megasporofil), koji su evoluirali u obliku zatvorene strukture koja sadrži ovule. Ova je struktura obično uvijena i spojena duž ruba.
Iako mnogi cvjetovi zadovoljavaju gornju definiciju karpele, postoje i oni koji prema njoj nemaju karpele, jer se u tim cvjetovima ovule, iako zatvorene, nalaze izravno na vrhu izdanka.[4] Predložena su različita rješenja za ovaj problem. Najjednostavnije je ono koje se primjenjuje u većini slučajeva, a to je redefiniranje karpela kao dodataka koji zatvara ovule i može ih ali ne mora nositi.
Prema broju plodnih listića u tučku razlikuju se dva osnovna oblika ginecija (i cvjetova):
–apokarpni, kada se satoje od više nesraslih tučkova; i
–cenokarpni, od sraslih tučkova. Zavisno od stepena srastanja, dijele se na:
Na osnovu položaja plodnice prema ostalim dielovima cvijeta, razlikuju se:
Natcvjetn plodnice se nalazi iznad ostalih dijelovacvijeta, odnosno ravnine cvijetne lože i perijanta. Natcvjetna plodnica je tipski obilježjeskrivenosjemenjača. Sretcvjetnu plodnicu okružuje čašasta cvjetna loža, koja ne srasta sa njenim zidom, a u istoj je razini na cvietnoj osi kai i perijant. Ovakve plodnice imaju, npr. cvjetovitrešnje i većina ostalih predstavnika porodiceRosaceae. Potcvjetna plodnica se nalazi u čašolikoj cvijetnoj loži koja sa njome srasta, pa su ostali dijelovi cvijeta pričvršćeni za cvijetnu osu iznad plodnice. Potcvjetne plodnice imaju, naprimjersuncokret,perunika i druge vrste.
Ako ginecij ima samo jednu karpelu, zove semonokarpni. Ako u njemu ima više različitih, slobodnih, nespojenih karpela, tada jeapokarpan. Ako ginecijum ima više karpela „spojenih“ u jedinstvenu strukturu, to jesinkarpus. Sinkarpozni ginecij se ponekad može činiti vrlo sličnim monokarpnom.
| Sastav ginecija | Terminologija karpela | Terminologijatučak | Primjeri |
|---|---|---|---|
| Jedinstvena karpela | Monokarpan (unikarpelan) ginecij | Tučak (jednostavan) | Avokado (Persea sp.), većinaFabaceae |
| Multiple distinct ("neujedinjene") karpele | Apokarpan (horikarpan) ginecij | Tučak (jednostavan) | Jagoda (Fragaria sp.),Maslačak (Ranunculus sp.) |
| Multiple konatne ("spojena") karpele | Sinkarpan ginecij | Jedan tučak (složen) | Tulipan (Tulipa sp.), većina cvjetova |
Stupanj spajanja ("fuzije") u sinkarpnom gineciju može varirati. Karpele se mogu „stopiti“ samo u svojim bazama, ali zadržavaju zasebne vratove i stigme. Karpele se mogu u potpunosti "stopiti", osim zadržavanja zasebnih stigmi. Ponekad (npr.Apocynaceae) karpele se spajaju vratovima ili stigmama, ali imaju različite jajnike. U sinkarpnom gineciju "spojeni" jajnici sastavnih karpela mogu se zajedno nazvati kao jednostruki spojeni jajnik. Može se odrediti koliko je karpela spojeno u sinhropni ginecij. Ako su vratovii i stigme tučka različiti, obično se mogu prebrojati da bi se utvrdio broj karpela. Unutar složenog jajnika karpele mogu imati različite „lokule“, podeljene zidovima nazvanim „septa“. Ako sinkarpni ginecij ima jedinstven vrat i stigmu i jednu lokulu u jajniku, možda će biti potrebno istražiti na koji su način vezani ovuli. Na svakoj karpeli obično postoji posebna linija placentacije na kojoj su pričvršćene ovule.
| Discipline | |
|---|---|
| |
| Rast i habitus (izgled) | |
| Razmnožavanje | |
| Taksonomija biljaka | |
| Primjena | |
| |
