U početku korištene u bankarstvu i trgovini, kapitalističke metode su u vrijemeindustrijske revolucije primjenjene i na industrijsku proizvodnju. U svom najčešćem obliku, kapitalizam minimalizira ulogu države uekonomskoj politici i potičeslobodno tržište. Sa druge strane, kada kapitalistička industrija zatraži aktivnu intervenciju države protiv strane konkurencije, to se naziva sistemom zaštitne carine. Međunarodni politički i ekonomski razvoj u20. vijeku doveo je do promjene u kapitalističkim društvima, koja su se kretala od socijalno osjetljivog kapitalizma u zapadnoevropskim državama i intervencionalizmaNew deala predsjednikaF. D. Roosevelta, do koncepta miješane ekonomije, u kojoj je proizvodnja nekih dobara i usluga nacionalizirana, dok je ostatak ekonomije u rukama privatnikama.
Ekonomisti, historičari, politički ekonomisti i sociolozi usvojili su različite perspektive u svojim analizama kapitalizma i prepoznali njegove različite oblike u praksi. To uključuje laissez-faire ili kapitalizamslobodnog tržišta, anarho-kapitalizam, državni kapitalizam i kapitalizam blagostanja. Različiti oblici kapitalizma karakterišu različite stepene slobode tržišta, javnog vlasništva,[8] prepreka slobodnoj konkurenciji i socijalne politike koju sankcioniše država. Stepen konkurencije na tržištima i uloga intervencije i regulacije, kao i obim državnog vlasništva, variraju u različitim modelima kapitalizma.[9][10] U kojoj mjeri su različita tržišta slobodna i pravila koja definiraju privatnu svojinu stvar su politike. Većina postojećih kapitalističkih ekonomija su mješovite ekonomije koje kombinuju elemente slobodnog tržišta sadržavnom intervencijom i u nekim slučajevima ekonomskim planiranjem.[11]
Kapitalizam u svom modernom obliku nastao je izagrarizma u Engleskoj 16. vijeka imerkantilističke prakse evropskih zemalja u 16. do 18. vijeku.Industrijska revolucija 18. vijeka uspostavila je kapitalizam kao dominantan način proizvodnje, koji je karakterizirao rad u fabrici i složena podjela rada. Kroz proces globalizacije, kapitalizam se širio svijetom u 19. i 20. stoljeću, posebno prije Prvog svjetskog rata i nakon završetka Hladnog rata. Tokom 19. stoljeća kapitalizam je uglavnom bio neregulisan od strane države, ali je postao reguliraniji u periodu nakon Drugog svjetskog rata kroz kejnzijanizam, nakon čega je uslijedio povratak više neregulisanog kapitalizma počevši od 1980-ih kroz neoliberalizam.
Tržišne ekonomije su postojale pod mnogim oblicima vlasti i u mnogo različitih vremena, mjesta i kultura. Moderna industrijska kapitalistička društva razvila su se uzapadnoj Evropi u procesu koji je doveo do industrijske revolucije. Ekonomski rast je karakteristična tendencija kapitalističkih ekonomija.[12]
Cosimo de' Medici, koji je uspio izgraditi međunarodno finansijsko carstvo i bio je jedan od prvih Mediči bankara
Kapitalizam, u njegovom modernom obliku, može se pratiti od pojave agrarnog kapitalizma i merkantilizma u ranojrenesansi, u gradovima-državama poputFirence.[13] Kapital je u početku postojao u malom obimu vijekovima[14] u obliku trgovačkih, iznajmljivanja i pozajmljivanja, a povremeno i kao mala industrija sa nešto najamnog rada. Prosta robna razmjena, a samim tim i jednostavna robna proizvodnja, koja je početna osnova za rast kapitala iz trgovine, imaju veoma dugu historiju. Tokomzlatnog doba islama,Arapi su proglasili kapitalističku ekonomsku politiku kao što su slobodna trgovina ibankarstvo. Njihova upotreba indoarapskih brojeva olakšala je vođenjeknjigovodstva. Ove inovacije su migrirale u Evropu preko trgovinskih partnera u gradovima kao što suVenecija i Piza. Italijanski matematičari putovali suMediteranom razgovarajući sa arapskim trgovcima i vratili se da popularišu upotrebu indoarapskih brojeva u Evropi.[15]
Ekonomske osnovefeudalnog poljoprivrednog sistema počele su značajno da se menjaju u Engleskoj u 16. vijeku kako sevlastelinski sistem raspao i zemlja je počela da se koncentriše u rukama manjeg broja zemljoposjednika sa sve većim imanjima. Umjesto sistema rada zasnovanog nakmetu, radnici su se sve više zapošljavali kao dio šire ekonomije zasnovane na novcu. Sistem je vršio pritisak i na zemljodavce i na zakupce da povećaju produktivnost poljoprivrede kako bi ostvarili profit; oslabljena prinudna moć aristokratije da izvuče seljačke viškove ohrabrila ih je da isprobaju bolje metode, a zakupci su također imali poticaj da poboljšaju svoje metode kako bi procvjetali na konkurentnom tržištu rada. Uslovi rente za zemljište postajali su podložni ekonomskim tržišnim silama, a ne prethodnom stagnirajućem sistemu običaja i feudalnih obaveza.[16][17]
Ekonomska doktrina koja je preovladavala od 16. do 18. vijeka obično se nazivamerkantilizam.[18][19] Ovaj period,doba otkrića, bio je povezan sa geografskim istraživanjem stranih zemalja od strane trgovaca, posebno iz Engleske iniskih zemalja. Merkantilizam je bio sistem trgovine radiprofita, iako se roba još uvijek u velikoj mjeri proizvodila nekapitalističkim metodama.[20] Većina naučnika smatra eru trgovačkog kapitalizma i merkantilizma porijeklom modernog kapitalizma,[19][21] iako jeKarl Polanyi tvrdio da je obilježje kapitalizma uspostavljanje generaliziranih tržišta za ono što je nazvao "fiktivne robe", tj. zemlju. , rad i novac. Shodno tome, on je tvrdio da je "u Engleskoj tek 1834. godine uspostavljeno konkurentno tržište rada, pa se stoga ne može reći da je industrijski kapitalizam kao društveni sistem postojao prije tog datuma".[22]
Engleska je započela veliki i integrativni pristup merkantilizmu tokomElizabetanske ere (1558–1603). Sistematsko i koherentno objašnjenje trgovinskog bilansa objavljeno je u javnosti kroz argumentThomasa MunaEnglesko bogatstvo kroz vanjsku trgovinu, ili "Bilans naše vanjske trgovine je pravilo našeg bogatstva". Napisana je 1620-ih i objavljena 1664. godine.[23]
Evropski trgovci, potpomognuti državnom kontrolom, subvencijama i monopolima, najveći dio svog profita ostvarivali su kupovinom i prodajom robe. Po riječimaFrancisa Bacona, svrha merkantilizma bila je "otvaranje i dobro uravnoteženje trgovine; njegovanje proizvođača; progon besposlice; suzbijanje otpada i suvišnosti zakonima o raskoši; poboljšanje i obrada tla; regulacija cijena...".[24]
Nakon perioda protoindustrijalizacije,Britanska istočnoindijska kompanija iholandska istočnoindijska kompanija, nakon ogromnog doprinosaMughal Bengala,[25][26] su otvorile ekspanzivnu eru trgovine.[27][28] Ove kompanije su se odlikovale kolonijalnim i ekspanzijskim ovlastima koje su im dale nacionalne države.[27] Tokom ove ere, trgovci, koji su trgovali u prethodnoj fazi merkantilizma, ulagali su kapital u istočnoindijske kompanije i druge kolonije, tražeći povrat ulaganja.
Watt parni stroj, parni stroj koji se prvenstveno pokreće na ugalj, pokrenuo je industrijsku revoluciju u Velikoj Britaniji[48][29]
Sredinom 18. stoljeća grupa ekonomskih teoretičara, predvođenaDavidom Humeom (1711–1776)[30] iAdamom Smithom (1723–1790), osporila je temeljne merkantilističke doktrine – kao što je vjerovanje da je svjetsko bogatstvo ostalo konstantno i da je država je mogla samo povećati svoje bogatstvo na račun druge države.
Tokom industrijske revolucije, industrijalci su zamijenili trgovce kao dominantni faktor u kapitalističkom sistemu i uticali na pad tradicionalnih zanatskih vještina zanatlija, cehova i kalfa. Industrijski kapitalizam obilježio je razvojfabričkog sistema proizvodnje, kojeg karakterizira složena podjela rada između i unutar radnog procesa i rutina radnih zadataka; i konačno uspostavio dominaciju kapitalističkog načina proizvodnje.[31]
Industrijska Britanija je na kraju napustila protekcionističku politiku koju je ranije propisivao merkantilizam. U 19. vijeku,Richard Cobden (1804–1865) iJohn Bright (1811–1889), koji su svoja uvjerenja zasnivali naMančesterskoj školi, pokrenuli su pokret za niže carine.[32] Tokom 1840-ih, Britanija je usvojila manje protekcionističku politiku, sa ukidanjem zakona o kukuruzu 1846. godine i ukidanjem zakona o navigaciji 1849. godine.[33] Britanija je smanjila carine i kvote, u skladu sa zagovaranjem slobodne trgovineDavida Ricarda.
^Zimbalist, Andrew; Sherman, Howard J.; Brown, Stuart (oktobar 1988).Comparing Economic Systems: A Political-Economic Approach.Harcourt College Publishing. str. 6–7.ISBN978-0-15-512403-5.Pure capitalism is defined as a system wherein all of the means of production (physical capital) are privately owned and run by the capitalist class for a profit, while most other people are workers who work for a salary or wage (and who do not own the capital or the product).
^Jenks, Chris.Core Sociological Dichotomies. London; Thousand Oaks, CA; Kapitalizam, kao način proizvodnje, je ekonomski sistem proizvodnje i razmjene koji je usmjeren na proizvodnju i prodaju robe unutar profitnog tržišta, gdje se proizvodnja robe sastoji od korištenja formalno slobodnog rada radnika u zamjenu za plaću za stvaranje robe u kojoj proizvođač izvlači višak vrijednosti iz rada radnika u smislu razlike između plaće isplaćene radniku i vrijednosti robe koju je on proizveo da ostvari taj profit.:SAGE Publishing.
^Gregory, Paul; Stuart, Robert (2013).The Global Economy and its Economic Systems.South-Western College Publishing. str. 41.ISBN978-1-285-05535-0.Kapitalizam karakteriše privatno vlasništvo nad faktorima proizvodnje. Donošenje odluka je decentralizovano i zavisi od vlasnika faktora proizvodnje. Njihovo donošenje odluka koordinira tržište koje pruža potrebne informacije. Za motivaciju učesnika koriste se materijalni poticaji.
^Gregory, Paul; Stuart, Robert (28. 2. 2013).The Global Economy and its Economic Systems.South-Western College Publishing. str. 107.ISBN978-1-285-05535-0.Real-world capitalist systems are mixed, some having higher shares of public ownership than others. The mix changes when privatization or nationalization occurs. Privatization is when property that had been state-owned is transferred to private owners.Nationalization occurs when privately owned property becomes publicly owned.
^Macmillan Dictionary of Modern Economics (3rd izd.). 1986. str. 54.
^Joff, Michael (2011). "The root cause of economic growth under capitalism".Cambridge Journal of Economics.35 (5): 873–896.doi:10.1093/cje/beq054.The tendency for capitalist economies to grow is one of their most characteristic properties.
^Warburton, David (2003).Macroeconomics from the beginning: The General Theory, Ancient Markets, and the Rate of Interest. Paris: Recherches et Publications. str. 49.
^Koehler, Benedikt (2014).Early Islam and the Birth of Capitalism.Lexington Books. str. 2.In Baghdad, by the early tenth century a fully-fledged banking sector had come into being...
^Om Prakash, "Empire, Mughal",History of World Trade Since 1450, edited byJohn J. McCusker, vol. 1, Macmillan Reference USA, 2006, str. 237–240,World History in Context. Pristupljeno 3. 8. 2017
^Burnham, Peter (1996). "Capitalism". u McLean, Iain; McMillan, Alistair (ured.).The Concise Oxford Dictionary of Politics. Oxford Quick Reference (3 izd.). Oxford:Oxford University Press (objavljeno 2009).ISBN978-0-19-101827-5.Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2019.Industrial capitalism, which Marx dates from the last third of the eighteenth century, finally establishes the domination of the capitalist mode of production.
^Burnham, Peter (1996). "Capitalism". u McLean, Iain; McMillan, Alistair (ured.).The Concise Oxford Dictionary of Politics. Oxford Quick Reference (3 izd.). Oxford:Oxford University Press (objavljeno 2009).ISBN978-0-19-101827-5.Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2019.For most analysts, mid- to late-nineteenth century Britain is seen as the apotheosis of the laissez-faire phase of capitalism. This phase took off in Britain in the 1840s with the repeal of the Corn Laws, and the Navigation Acts, and the passing of the Banking Act.
Boldizzoni, Francesco (2020).Foretelling the End of Capitalism: Intellectual Misadventures since Karl Marx. Cambridge, MA: Harvard University Press.ISBN978-0-674-91932-7.
Krahn, Harvey J., and Graham S. Lowe (1993).Work, Industry, and Canadian Society. Second ed. Scarborough, Ont.: Nelson Canada. xii, 430 p.ISBN0-17-603540-0
Roediger, David (2007a) [1991].The Wages of Whiteness: Race and the Making of the American Working Class (revised and expanded izd.). London & New York:Verso.ISBN978-1-84467-145-8.
Steinfeld, Robert (2009)."Coercion/Consent in Labor"(PDF). COMPAS Working Paper No. 66. Oxford: University of Oxford. Arhivirano soriginala(PDF), 1. 3. 2014. Pristupljeno 3. 3. 2013.journal zahtijeva|journal= (pomoć)
Marcel van der Linden,Western Marxism and the Soviet Union. New York, Brill Publishers, 2007.
Mayfield, Anthony. "Economics", in hisOn the Brink: Resource Depletion, Debt Collapse, and Super-technology ([Vancouver, B.C., Canada]: On the Brink Publishing, 2013), pp. 50–104.
Sombart, Werner (1916)Der moderne Kapitalismus. Historisch-systematische Darstellung des gesamteuropäischen Wirtschaftslebens von seinen Anfängen bis zur Gegenwart. Final edn. 1916, repr. 1969, paperback edn. (3 vols. in 6): 1987 Munich: dtv. (Also in Spanish; no English translation yet.)
Tarnoff, Ben, "Better, Faster, Stronger" (review ofJohn Tinnell,The Philosopher of Palo Alto: Mark Weisner, Xerox PARC, and the Original Internet of Things, University of Chicago Press, 347 pp.; andMalcolm Harris,Palo Alto: A History of California, Capitalism, and the World, Little, Brown, 708 pp.),The New York Review of Books, vol. LXX, no. 14 (21 September 2023), pp. 38–40. "[Palo Alto is] a place where the [United States'] contradictions are sharpened to their finest points, above all the defining and enduring contradictions betweendemocratic principle and antidemocratic practice. There is nothing as American as celebratingequality while subverting it. Or asCalifornian." (p. 40.)
