Arheološka istraživanja pokazuju da je Japan bio naseljen još odGornjeg paleolita. Prvi pisani trag o Japanu nalazimo u kineskim historijskim tekstovima iz 1. stoljeća. Uticaj iz drugih krajeva, najvišecarske Kine, zatim razdobljem izolacije i zapadnoevroskim uticajem, je okarakteriziraohistoriju Japana. Od 12. stoljeća do 1868. Japanom su vladali feudalni vojniŠoguni koji su vladali u imecara. Japan je ušao u dugi period izolacije početkom 17. stoljeća a završen je 1853. kada je flota SAD-apritisnula Japan da se otvori prema Zapadu. Gotovo dva desetljeća intertnih sukoba i pobuna su pratilicara Meijia koji je proglasioJapan carstvom 1868. sa carem kao Božanskim simbolom nacije. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća pobjede uPrvom kinesko-japanskom ratu,Rusko-japanskom ratu iPrvom svjetskom ratu su omogućili Japanu da proširi svoje carstvo tokom perioda povećanog militarizma.Drugi kinesko-japanski rat 1937. je proširen naDrugi svjetski rat 1941. a završio se krajem 1945.atomskim napadom na Hirošimu i Nagasaki. Nakon usvajanja rividiranogustava 1947, Japan je zadržao unitarnuustavnu monarhiju sa carom na čelu i izabranim zakonodavnim tijelom pod nazivomKokkai.
Japan je prvi put naseljen u bakarno doba. Historija Japana počinje s državomYamato između 200. i 646, a preko razdobljaNara iHeian (do 1185) i kasnije razdoblja vojnih vladavina od porodiceMinamota do porodiceToyotomi dolazimo do novije japanske historije.Ulazak uTrojni pakt sNjemačkom iItalijom neposredno uočiDrugog svjetskog rata, te napad naameričku mornaricu u luciPearl Harbour označili su ulazak Japana u Drugi svjetski rat koji je za Japan završioameričkim bombardiranjem Hirošime i Nagasakija atomskom bombom. Dva potpuno razorena grada i najmanje 120.000 mrtvih prisililo je Japan da potpiše bezuvjetnu kapitulaciju SAD-u 15. augusta 1945. čime je i formalno završen Drugi svjetski rat. Japan je ostao pod okupacijom SAD-a do 1952.
Po državnom uređenju Japan jeustavnaparlamentarnamonarhija s carem na čelu. Careva uloga je ceremonijalna te on nema stvarnu vlast. Prema japanskom ustavu car je simbol države i narodnog jedinstva. Sadašnji car jeNaruhito. Carski prijestolonasljednik jeFumihito koji će naslijediti svoga brata na carskom prijestolju.
Zakonodavna grana vlasti u Japanu je dvodomniparlament,Kokkai koji se sastoji od Zastupničkog doma (japanski: Shūgiin) i Vijećničkog doma (japanski: Sangiin). Zastupnički dom se sastoji 480 članova koji se biraju na općim izborima svake 4 godine te je parlamentarni dom s većim ovlast. Članove Vijećničkog doma se bira na općim izborima svakih 6 godina te ih ukupno ima 242. Pravo glasa imaju svi građani stariji od 20 godina.
Japan se sastoji od četrdeset i sedam perfektura, na čelu kojih se nalazi izabrani guverner, zakonodavstvo i administracija. Od tog broja prefektura,43 prefekture su u potpunosti ruralne (nastavak- ken), 1 prefektura fukncioniše više kao autonomija - Hokaido (nastavak- do), 2 prefekture potpuno urbane: Osaka-fu i Kyoto-fu (nastavak- fu) i jedna metropolitanska - Tokyo-to (nastavak- to).
Postoje 4 tipa općina (najniži vid administrativno - teritorijalnih cjelina) u Japanu: veliki gradovi (shi), manji gradovi (cho ili machi), sela (mura ili son) i posebni distrikti grada Tokija.
Japan ima i veliki broj većih gradova, koji imaju važan kulturni, historijski i ekonomski značaj u životu zemlje.
Japan je arhipelag koji se sastoji od 4.000 ostrva od kojih su najvećaHokaido,Honšu,Kjušu iŠikoku. Područje Japana je tektonski izrazito dinamično.Najviši vrh jeFudži (3.776 m).
Japan je na prvom mjestu u svijetu, po prisutnosti vulkana. Tamo su registrovana 94 vulkana, sa 1,274 registrovane erupcije.[1] Površinom najveće je jezeroBiwa (695km2).
Nakon Drugog svjetskog rata, Japan se oporavlja, te bilježi izuzetanprivredni rast, posebno zahvaljujući brzom prihvatanju novih tehnologija, kvalificiranoj i školovanoj radnoj snazi, te liberalnim radnim zakonima. Raširenaštednja, niska stopainflacije i vrlo stabilni odnosi između poslodavca i uposlenika (doživotno zaposlenje), uz sve spomenuto razlog su zbog kojeg je Japan danas među privredno najjačim zemljama svijeta.
Od 1960-iih do 1980-ih, ukupni realni privredni rast je nazvan "Japansko čudo": 10% prosječno u 1960-im, i 5% prosječno u 1970-im, kao i 4% prosječnog rasta u 1980-im godinama.
Japan je jedna od vodećih država u poljima naučnih istraživanja, posebno tehnologije,mašina, i u biomedicinskim naukama. Blizu 700 000 naučnika dijeli budžet predviđen za nauku u iznosu od 130 milijardi US dolara, treći iznos u svijetu.Japan je lider u temeljnim naučnim istraživanjima, sa brojnim dobitnicima Nobelove nagrade u fizici, hemiji ili medicini. Neki od glavnih doprinosa Japana su u poljima elektronike,automobilske industrije, mašinama, zemljotresnom inžinjerstvu, industrijskojrobotici, optici, hemikalijama, poluprovodnicima i metalima. Japan je vodeći svjetski centar robotike u industriji, i ima više od polovine svih svjetskih robota. Japan je najveći svjetski proizvođač automobila.
Japanska populacija broji oko 127,3 miliona stanovnika. Najvećim dijelom, japansko društvo je jezički i kulturalno homogeno, uz malu populaciju stranih radnika, Koreanaca,Kineza, Filipinaca, Brazilaca i drugih. Najveća etnička grupa je narod Yamato; dok veće manjinske grupe čine narodi Ainu i Ryukyuan.
Japansko stanovništvo ima najvišu očekivanu životnu dob na svijetu, i ona iznosi 81,25 godina (prema podacima iz 2006). Prosječna životna dob stanovništva se brzo povećava, kao posljedica baby-booma koji je uslijedio poslije Drugog svjetskog rata i smanjivanja broja rođenih u zadnjim desetljećima dvadesetog vijeka. Godine 2004. oko 19,5% japanske populacije je imalo preko 65 godina.
Broj stanovnika po naseljenim mjestima u Japanu 2015.
Ovakve promjene udemografskoj strukturi su izbacile u prvi plan problem potencijalnog nedostatka radne snage u budućnosti, kao i vjerovatnog porasta troškova socijalnih i penzionih programa. Veliki broj mladih japanaca se odlučuju za samački život, radije nego da zasnuju porodicu. Predviđa se da će, ukoliko se nastavi ovakav demografski trend, do 2050. Japan će imati 100 miliona stanovnika, a do 2100. ta brojka će spasti na 64 miliona. Demografski stručnjaci i planeri japanske vlade vode debate o načinima na koje bi spriječili ovakav pad populacije. Dopuštanje imigriranja većeg broja radnika, kao i poticanje rađanja većeg broja djece u porodicama su neki od prijedloga za rješavanje ovog problema.
Više od 99% Japanaca govorijapanski kao prvi jezik. Japanski jezik pripada altajskoj grupi jezika (srodankoreanskom) čini oko 49,1% riječi baziranih nakineskom, 33,8% autohtonih riječi i oko 8,8% riječi koje korijen vuku iz drugih izvora. Također, danas je u upotrebi veliki broj (izmijenjenih) riječi iz engleskog jezika. Za standardni jezik krajem devetnaestog vijeka određen je tokijski dijalekt.
Pismo se sastoji od kombinacije kineskih znakova (pismo preuzeto u šestom vijeku; dotada japanski jezik nije imao pisanu formu) i dva slogovna pisma (hiragana i katakana) nastalih u devetom vijeku. U školama se uči i pisanje japanskog jezika latiničnim pismom.
Jezik Ryukyuan, pripadnik iste grupe jezika kao i japanski, se govori naOkinavi, međutim malo djece uči ovaj jezik. Jezik Ainu je gotovo izumro, sa svega nekoliko živih govornika na Hokaidu. Najveći broj javnih i privatnih škola zahtijeva od učenika upotrebu i japanskog i engleskog jezika.
Religijski život Japana je veoma razvrstan. Ovdje je kroz historiju došlo do preplitanja mnogih tradicionalnih religija. Korijeni mnogih tradicionalnih japanskih vjerovanja nalaze se u praistorijskim običajima, a najveći dio njih čini osnovu sinto religije. Ovo je jedina religija koja je specifično japanska.Indijski budizam, kineski doprinos u vidu konfučijanizma i taoizma, a kasnije je došlo kršćanstvo, u Japan su stigli izvana. Sve ove religije pretrpjele su značajne transformacije u procesu međusobne razmjene uticaja sa lokalnom tradicijom.
Velika većina stanovništva živi po običajima sinto i budističke religije. Primjer vjenčanja se obavljaju po sinto običajima, a sahrane po budističkim . Sinto je kao religija nastao u Japanu. Njegovi korjeni nalaze se u antičkim vjerovanjima imitovima kada su ljudi vjerovali da duhovne sile (kami) postoje u prirodi - u drveću ili planinama. Sa razvojem sintoreligije, kami su počeli da obuhvataju i heroje i druge poznate ličnosti, a u periodu pre izgradnje prvih hramova, ljudi su svoje obožavanje kamija iskazivali u prirodi.
Budizam je nastao u Indiji, a u Japan je stigao preko Kine i Koreje sredinom 6. vijeka. U Japanu postoje brojne budističke sekte.Kršćanstvo su u Japan donijeli španski i portugalski misionari sredinom XVI vijeka. Mali je broj pripadnika ove religije.
Japanska kultura se veoma promijenila tokom godina, od državne tradicionalne originalne "Jōmon" kulture do savremene kulture, koja kombinuje uticaje iz Azije, Evrope i Sjeverne Amerike.
Tradicionalne japanske umjetnosti uključuju zanate: "ikebana", "origami", "ukiyo", lutke i drugo; priredbe: "bunraku", plesove, "kabuki", "noh", "rakugo"; tradicije: igre, ceremonija pijenja čaja, Budō, arhitekturu, baštovanstvo, mačeve, kao i japansku kuhinju. "Manga" je strip format, popularan i u Japanu i u drugim zemljama. Japanskamuzika je eklektička, sa od susjeda posuđenim instrumentima i stilovima. "Karaoke" su široko raspostranjena aktivnost.
.svg)
