Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Postoje indicije da je irski svećenik Brendan bio u blizini Jan Mayena u6. vijeku. Također postoje indicije da suvikinzi znali za postojanje ovog ostrva. Danas je nemoguće potvrditi istinitost ovih navoda. U modernu evropsku historiju Jan Mayen ulazi u 16. vijeku kada mnogi engleski i holandski kitolovci počinju ploviti u blizini ostrva. Pri otkriću ovog ostrva u 1607. godiniHenry Hudson ga je nazvaoHudson's Touches ili skraćeno Touches. Hudson nije bio jedini koji je pretendavao na otkriće ovog ostrva. Tako su engleski kitolovci u 1611. dali ostrvu ime Trinity Island. Francuski kitolovacJean Vrolicq mu je u 1612. dao imeÎle de Richelieu. 1614. godine ostrvo je od strane engleskog kapetanaJohn Clarkea ponovo dobilo novo ime - Isabelle. Ali ni ovo ime nije bilo dugotrajno. Iste godine holandski kapetanJoris Carolus ga je nazvao Jan Meys Hoeck. Današnje ime vuče svoje porijeklo iz ovog imena.
Ubrzo nakon svog otkrića holandski kitolovci su na ostrvu uspostavili više baza. U ljetnim mjesecima na ostrvu je boravilo do 1000 kitolovaca. Sredinom 16. vijeka zbog naglog pada broja kitova u vodama oko Jan Mayena kitolovci su napustili ostrvo. Tokom sljedećih 230 godina ostrvo je bilo nenaseljeno. Početkom 20. vijeka norveški lovci na lisice su počeli da borave na ostrvu tokom zimskih mjeseci. Norveška je zvanično anektirala ostrvo 8. maja 1929. godine.
Historijski unutar Norveške, Jan Mayen je činio jednu političku cjelinu zajedno saSvalbardom. Danas za razliku od Svalbarda, Jan Mayen nema poseban status unutar Norveške. Kao takav Jan Mayen nema vladu ili neke druge političke institucije van Norveških institucija. Dio je norveškog kantona Nordland.
Norveška je podjeljena u više oblasti ili kantona (Norveškifylke). Do 1. januara 1995. godine Jan Mayenom je upravljao guvernerSvalbarda. Poslije ovog datuma Jan Mayen je administrativno postao dio kantona Nordland i njime upravlja guverner (Norveškifylkesmann) Nordlanda.
Jan Mayen je vulkansko ostrvo u sjevernom atlantskom okeanu. More koje okružuje ostrvo sa svih strana utiče u velikoj mjeri na vremenske prilike na ostrvu. Prosječna zimska temperatura na ostrvu je -5° C. Ljetna prosječna temperatura je 5° C. Životinjski svijet na ostrvu je veoma oskudan i sastoji se većinom od ptica. Biljni svijet sačinjavaju većinom različite vrste mahovina.
Glečer koji prekriva sjeverni dio ostrva
Na sjeveru ostrva se nalazi najsjeverniji aktivni vulkan na svijetu - Barentsberg. Zadnja erupcija ovog vulkana se desila u 1985. godini. Vulkan je prekriven glečerom.
Ostrvo ne sadrži prirodne resurse koji se mogu iskoristiti u privredno-ekonomske svrhe. Ekonomski aktivitet se svodi na meterološku stanicu, manju vojnu bazu norveške vojske i pružanje usluga osoblju ove dvije baze. Usljed dejstovanja golfske struje većina vremenskih ciklona koji zahvačajuEvropu nastaju iznad Jan Mayena. Zbog ovoga meterološka stanica na Jan Mayenu se smatra jednom od najvažnijih u Evropi.
Obala Jan Mayena je 124,1 kilometara duga i na njoj nema luka. Na ostrvu se nalazi ne asfaltirani aeredrom preko kojega se dopremaju namjernice i ostali materijal za osoblje stacionirano na ostrvu. Od velike važnosti za Norvešku je ribolovna zona oko Jan Mayena koja se prostire na 296.611 kvadratnih kilometara. Do 1988. godine postojao je spor izmeđuDanske i Norveške oko ribolovnih zona izmeđuGrenlanda i Jan Mayena.
Jan Mayenu zajedno sa Svalbardom je dodjeljen internet domen .sj. Trenutno ovaj domen nije u upotrebi.
Prije otkrića ovog ostrva u 16. vijeku ostrvo je bilo potpuno nenaseljeno. Danas Jan Mayen broji 20 stanovnika. Svi stanovnici su porijeklom iz Norveške i na ostrvu borave kao dio posade meterološke ili vojne baze.
Na ostrvu nema značajnih kulturnih događanja. Za vrijeme prveInternacionalne Polarne godine u 1855. / 1856. godiniAustro-Ugarska polarna ekspedicija je boravila na ostrvu gotovo godinu dana.