Islam (arapski:الإسلامal-islām;predanost jednomBogu) jestemonoteističkareligija koja je nastala naArapskom poluostrvu u 7. vijeku. Prema broju pripadnika, danas je druga najrasprostranjenija religija[1] i religija s najbržom stopom rasta broja pripadnika na svijetu.[2][3]
Sljedbenici islama,muslimani, vjeruju u postojanje samo jednog boga (Allaha) te da je posljednjiposlanikMuhammed Njegov rob i poslanik. Zajedno sjudaizmom ikršćanstvom, islam je jedna od triabrahamske ili ibrahimske religije, nazvane poIbrahimu, rodočelniku sve tri navedene religije.
Muslimani vjeruju da je islam originalna, potpuna i univerzalna verzija prvobitne vjere koja je kroz historiju više puta objavljivana posredstvom većeg brojaBožijih poslanika, uključujući između ostalih iAdema,Nuha,Ibrahima,Musu iIsaa. Isto tako, vjeruju da jeKur'an nepromijenjena i posljednja Božija objava. Islamski koncept i praksa sadrže ipet stubova islama, koji su obavezni za sve muslimane kao i islamsko pravo, odnosnošerijat, kojim se dotiče gotovo svaki aspekt ljudskog života i općenito društva, odbankarstva i blagostanja do položaja žena u društvu.
Pojavivši se početkom 7. vijeka, prvobitno uMekki, islam se brzo proširio Arapskim poluostrvom da bi se u 8. vijeku halifat prostirao odIberijskog poluostrva na zapadu do rijekeInd na istoku.Zlatno doba islama se odnosi na period između 8. i 13. vijeka kada je islamski svijet doživio naučni, privredni i kulturni procvat.
Većina muslimana pripada jednoj od dvije najzastupljenije denominacije. Prema podacima iz 2009. godine,sunita je oko 87% do 90%,[4] dok ješiitskih muslimana oko 10 do 13%. Oko 13% od ukupnog broja muslimana živi uIndoneziji, državi sa najvećom muslimanskom većinom. Oko 32% muslimana naseljavaJužnu Aziju, svaki peti musliman živi naBliskom istoku a oko 15% njih su stanovnicipodsaharske Afrike. Znatne muslimanske zajednice egzistiraju uEvropi,Kini,Rusiji i obje Amerike. Konvertiti u islam i imigrantske muslimanske zajednice danas postoje u gotovo svakom dijelu svijeta.
Naarapskom jezikuarapski:الإسلام,islām što značipredanost (jednom Bogu,Allahu) i opisan je kaodīn (ar.dîn el-islâm), što značinačin života ilireligija.Etimološki, izvodi se iz istog korijena س ل م (s-l-m) kao iselām (mir; čest pozdrav među muslimanima). Terminmusliman (muslim) također je povezana s riječjuislām i ubosanskom jeziku ima značenjeonaj koji se predaje Bogu.
Muhammed je rođen uMekki 570. godine. Oko 610. godine počeo jeashabima prenositi objavu koju je primao od Allaha posredstvom melekaDžebraila. Objava je poslije objedinjena uKur'an. U Kur'anu se tvrdi da je Allah jedan, milostiv i svemoćan, kao i da nadzire tok događaja. NaSudnjem danu ljudima će se suditi prema njihovim djelima što će rezultirati njihovim odlaskom udžennet ilidžehennem.Bogati sloj Kerejšija pobunio se protiv nove religije kao i zbog osude njihovog ponašanja u Kur'anu i počeo progoniti Muhammeda i njegove sljedbenike. Godine 622. Muhammed se iz Mekke seli u Medinu i taj čin zvanhidžra označava prekretnicu u islamu te je iskorišten kao period u odnosu na koji seračuna vrijeme u islamskom svijetu. Kur'anom su propisane mnoge stvari između ostalih inamaz,zekat,post (tokom mjesecaramazana) ihodočašće (hadždž) u Mekku. Objavom Kur'ana, i primanjem islama od strane Muhammedovih najbližih poznanika, prvobitno je uspostavljena zajednica a potom i islamska država.
Država je u početku bila savez plemena ili rodova ali vremenom je i organizaciono jačala. Nakon Muhammedove smrti, na čelu države bio jehalifa. Kako su Arapi bili nomadski i ratnički narod, učestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove smrti osvojena su područja današnjih državaSirije,Iraka, Libije iIrana. Ta teritorijalna ekspanzija nastavila se i tokom narednih vijekova. Na zapadu je zauzetaSjeverna Afrika do Atlantika,Tarik ibn Zijad je 711. godine sa svojim trupama prešao na teritoriju današnjeŠpanije a islam se proširio do Carigrada i Pakistana. U mnogim od tih područja islam je postao glavna religija.
Islam se širio miroljubivim načinom: muslimanski trgovci s karavanima deva proširili su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istočnu obalu Afrike, iz Indije se proširio na Indoneziju, Maleziju i Filipine. Tokom 15. i 16. vijeka postojala su tri velika muslimanska carstva:Osmanlijsko carstvo koje je zauzimalo dijeloveBliskog istoka,Balkana i dijelove Sjeverne Afrike; zatimSafavidska dinastija u širem području današnjegIrana,Pakistana,Iraka,kavkaskih država i zapadne Turske, teMogulsko carstvo u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Ova carstva su svoj uspon zasnovale na otkriću i iskorištavanju modernih oružja za to doba, kao što jebarut i topovi, te daleko efikasnijoj administraciji od zemalja srednjovjekovne Evrope.[5]
Novi period u historiji islama počinje oko 1500. kada seVasco da Gama iskrcao u Indiji, čime počinje evropski uticaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog uticaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna sNapoleonovim prodorom u Egipat, što je u konačnici utjecalo na opadanje moći muslimanskih država.[6]
Sljedbenici islama, poznati kao muslimani, vjeruju da jeBog (arapski:Allāh) poslao svoju direktnu objavu čovječanstvu tj.Muhammedu, prekomelekaDžibrila (Gabrijela) kao što je poslao objave ostalimposlanicima,Ademu,Nuhu,Ibrahimu,Musāu iIsāu. Muslimani vjeruju da jeKur'an posljednja od Allahovih knjiga objavljenih čovječanstvu, da je potpuno tačna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva, što obećava i Allah, a u djelo sprovode ljudi koji Kur'an znaju napamet, ti ljudi zovu sehafizi. Budući da su prethodne knjige koje je Allah slao ljudima, a to su: Suhufi - Ibrahimu,Tevrat -Tora- Musau (Mojsiju),Zebur -Davudu,Indžil (Evanđelje) izmijenjene od strane ljudi ili djelimično zaboravljene (prepričavane) Allah je poslao Kur'an da bi ukazao čovječanstvu na pravi put. Kur'an se do danas sačuvao u izvornom obliku, zahvaljujući izuzetnoj pažnji da se ne izmijeni niti slovo u njemu.
Muslimani smatraju da je islam ista ona vjera koju su vijekovima propovijedali Božiji poslanici sve od Adema i da je Kur'an (sveta knjiga muslimana) posljednja Božija objava, a Muhammed posljednji Božiji poslanik. Islamsko učenje vidi kršćanstvo i judaizam kao derivacije učenja određenih poslanika - Ibrahima (Abrahama); i u tome prepoznaje njihove zajedničke Abrahamske korijene, a Kur'an ih naziva "ljudima Knjige" (Ehlul-Kitab). Islam ima tri primarne grane podjele nastale iz razilaženja u podjeli vlasti nakon Muhammedove smrti, te tri podjele su:suniti,šiiti iharidžije (riječi sunnit, šiit ili haridžija ne spominju se u Kur'an ili hadisu).
Temelj islamskog vjerovanja nalazi se u šehadetu (svjedočenju) da nema drugog Boga sem Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik. Pripadnost islamu iskazuje se sljedećim riječima (transkript Arapskog pisma), da bi neko postao musliman mora jezikom izgovoriti i srcem vjerovati sljedeće riječi:
Ešheddu en la illahe ilallah we ešheddu enne Muhammeden abd'uhu we resuluhu. ("Srcem vjerujem i jezikom očitujem da nema drugog Boga osim Allaha, i vjerujem i očitujem da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.")
Šest osnovnih članova vjerovanja
Postoji šest osnovnih vjerovanja koja dijele svi muslimani:
Vjerovanje u sudbinu, vjerovanje da sve što biva, biva sa Allahovom voljom i određenjem (we bil kaderi hajrihi we šerrihi minAllahi teala)
Spojeno u jednu rečenicu glasi:
Amentu billahi we melaiketihi we kutubihi we rusulihi wel jewmil ahiri we bil kaderi hajrihi we šerrihi minallahi teala. "Ja vjerujem u Allaha i meleke i Knjige i poslanike i Sudnji dan i vjerujem da sve što biva, biva sa Allahovom voljom i određenjem."
Osnovni principi islama
Dvije najveće podgrupe muslimana susunniti išiiti. Sunniti sačinjavaju veliki postotak muslimanskog svijeta iako je moguće pronaći velike većine šiita koje žive u zemljamaBliskog istoka kao što suIran iliIrak. Ipak, uSaudijskoj Arabiji sunniti su većina.
Osnovni uslovi za pripadnost islamu kodsunnitskih muslimana nazivaju se još iislamskim šartima, dok kodšiitske manjine postoji blago različita terminologija koja opisuje pet osnovnih vjerovanja, "korijeni religije". Svi muslimani se slažu sa stavom da su i sunnitska i šiitska osnovna vjerovanja ispravna.
Kur'an (arapski:القرآنal-qur'ān), u prenesenom prijevodu "čitanje", također zvan El-Kur'ān el-Karīm, jest svetaknjiga islama, objavljen na arapskom jeziku.[7] Muslimani vjeruju da je Kur'an objava Božijih riječi i kulminacija Božije objave čovječanstvu, preko Božijeg poslanikaMuhammeda u periodu od 23 godine preko melekaDžibrila.
Objava Kur'ana
Objava Kur'ana je počela u mjesecuRamazanu.[8] Božiji poslanik Muhammed je kao i obično meditirao u pećini Hira, kad mu semelekDžibril ukazao i počeo sa: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!"[9] Tada je Muhammed odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine, jedan dio objavljen je uMekki, dok je drugi dio objavljen uMedini. U početku ljudi su ga učili napamet a kasnije su počeli i da ga zapisuju. Noć kada je Allah upotpunio Kur'an zove seLejletul-kadr (Noć kadr). Muslimani kojim arapski jezik nije maternji, nastoje ga učiti koliko su u mogućnosti. Šafijski šerijatski pravnici smatraju da je dužnost (farz) da svaki musliman treba učiti arapski jezik što je više moguće, jer je on "savršen jezik" a istovremeno i jezik Objave.[10]
Kur'an spada među najčitanije knjige na svijetu. Postoji veliki brojhafiza, tj. ljudi koji znaju čitav Kur'an napamet. Prema registru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u toj zemlji zvanično ima 282 hafiza.[11]
Kur'an kao uputa
Opisan je kao uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.
Postoje dvije vrste upute:
Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.
Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.
Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Kaže Allah:
Zaista Kur'an upućuje ka onom što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada
Vjerski zakon islama zove se šerijat. On je utemeljen na Božijoj objavi, i izveden je iz četiri glavna izvora. Prvi je Kur'an, za koga se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je melek Džibril (anđeo Gabrijel) postupno objavljivao Muhammedu, kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu sunna, knjiga predaja o Muhammedu i njegovom životu, idžma, suglasnost zajednice i kijas, zaključivanje iz prva tri izvora. Ishodište mu je zapravo u predislamskom običajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono što je Allah naredio, ono što je Allah preporučio, ali nije propisao kao obavezno, ono što je Allah ostavio zakonom neodređeno, ono što je Allah otklonio, ali ne i izričito zabranio i ono što je Allah izričito zabranio. Pojam šerijata puno je širi od bilo kojeg zapadnjačkog poimanja prava, jer pokriva sva područja života. Kasnije, u 19. vijeku, moć šerijata slabi, i to prvo zbog evropskog uticaja, a drugo zbog ublažavanja strogih porodičnih zakona. Polahko se osjeća i već dešava lagahni proces prilagođavanja novom vremenu, ali i pritisaka posebno zapadnih zemalja koji vode velike kampanje i negoduju posebno kada je u pitanju odnos prema ženama, običajima njihovog obrezivanja, te običaja i zakona kažnjavanja kamenovanjem koje se dešavalo još ponegdje u nekim zemljama Afrike.
Islam ima tri osnovne grupe vjernika:sunite,šiiti iharidžije. Do raskola (u učenju) došlo je kad se postavilo pitanje ko će naslijediti Muhammeda[12][13] Suniti (koji čine oko 90% muslimana) tvrdili su da niko ne može naslijediti Muhammeda, jer je Kur'an oblikovao i dovršio objavu Božijeg vodstva. Muhammedov nasljednik zato može biti samo čuvar nasljeđa, on će biti halifa s podređenom vlašću kao vođa vjernika, a bira ga zajednica postupkom idžme. Za šiitske muslimane glavna osoba vjerske vlasti je imam, koji je nasljednik zato što ima sposobnost nadahnutog i nepogrešivog tumačenja Kur'ana, a šiiti govore o sebi kao o pozvanom i određenom narodu. Najvažnija mistična tradicija,sufizam, pridonosi sjedinjenju šijitske i sunitske svijesti.
Neka od dostignuća arapskih, odnosno muslimanskih učenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala učenja koja su usvojena na Istoku, djela grčkih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski priručnikAvicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuća perzijskih liječnika, decimalni sistem, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti stvarni izgled stvari u apstraktni. Godine 1258. Mongoli razarajuBagdad, što se označava kao početak općeg stagniranja širenja islamskog carstva.
Prema podacima iz 2015, gotovo svaki četvrti stanovnik svijeta je musliman, a u brojkama to je preko 1,7 milijardi muslimana ili u procentima 23% stanovništva naZemlji.[14]
Gledajući po kontinentima, muslimana ima najviše u Aziji (1.022.692.000), ali oni nisu većina na tom kontinentu, nego ih ima 30%. Pravi "muslimanski kontinent" je, ustvari,Afrika gdje muslimani čine 59% stanovništva,[nedostaje referenca] a ima ih ukupno 426.282.000.[nedostaje referenca] Muslimani su apsolutna većina u 59 država svijeta, a država s najvećim brojem muslimana jeIndonezija sa 202,9 miliona muslimana ili 87,2% od ukupnog broja stanovnika.[4] Odmah iza su velike muslimanske zajednice uPakistanu,Egiptu,Sudanu,Turskoj itd. UKini muslimana ima oko 20,3 miliona ili 2%,[15] a uIndiji oko 180 miliona ili 14,2%.[16][17] Muslimani su apsolutna većina u zemljama kao što suMaldivi,Mauritanija iDžibuti.
Godišnja stopa porasta broja muslimana je 6,40%, a radi poređenja, kršćani imaju stopu porasta 1,46%.[nedostaje referenca] Prema ovom u1997. godini muslimana je bilo 1.577.483.000, a procjena za 1998. je 1.678.442.000. Pokazatelj velikog porasta broja muslimana je podatak da se u posljednjih pedeset godina taj broj povećao za 500%[nedostaje referenca] dok se broj kršćana za isto vrijeme povećao za 47%,hindusa za 117% ibudista za 63%.[nedostaje referenca] Najveći uzrok ovom je izrazito veliki natalitet kod muslimana, a ovom broju značajno doprinosi i primanje islama od strane nemuslimana što svjedoče podaci o velikom porastu broja muslimana na Zapadu.
U periodu od 1989. do 1998. broj muslimana uEvropi se povećao za 142,35%,[nedostaje referenca] u Sjevernoj Americi za 25% i Australiji za 257,07%;[nedostaje referenca] međutim što se Australije tiče, ovaj procenat i nije toliko značajan s obzirom da tamo do prije dvadeset godina gotovo da i nije bilo muslimana. Muslimani uSAD-u,Ujedinjenom Kraljevstvu iFrancuskoj druga su najveća vjerska grupa.
