Ilirija i plemena Ilira.Plemena sjeverno od antičke Grčke (Makedonija i Epir) na čijoj teritoriji je početkom IV stoljeća pne osnovano Ilirsko kraljevstvo[1]
Iliri su se doselili na područje zapadnogBalkana u X stoljeću p. n. e., dakle, na prelazu izbronzanog uželjezno doba. U periodu od slijedećih oko hiljadu godina, Iliri su zauzeli teritorije doSave,Dunava iMorave.
Iliri su bili i hrabri i vješti ratnici, a njihova plemena su bila brojna (pogledati spisak u okviru člankaIliri).Veneti,Karni,Histri iLiburni su živjeli u područjima na istočnoj obaliJadranskog mora, a jezik kojim su govorili bio je nešto drugačiji od onog kojim su govorili ostali Iliri.
U ravnicama oko rijeka Save i Dunava i njihovih pritoka bilo je i drugih miješanih ilirsko-keltskih grupa kao što suLatobici iVarciani. Historičarima je zapravo uvijek bilo teško odrediti granice Ilirije jer ilirska plemena nisu bila ujedinjena pod jednim kraljevstvom; tek nakon što je njihove prostore osvojio Rim moglo se govoriti o nekim preciznijim granicama, ali ih je Rim ipak odredio prema sopsvenim potrebama. Ilirija je u vrijeme vladavine Rima jedno vrijeme bila provincijaIlirikum, a kasnije je podijeljena na dva dijela: Dalmaciju iPanoniju.
Ilirija se protezala približno odslovenskihAlpa na sjeveru do sjeverneGrčke na jugu i od ostrva uJadranskom moru na zapadu do ravnica Panonije iKarpata na istoku. Ovo geografsko područje je veoma raznoliko u pogledureljefa,klime, flore i faune. U centralnom dijelu Ilirije reljef je brdsko-planinski saDinaridima koji se protežu u pravcu sjeverozapad - jugoistok, na sjeveroistoku je velika ravnica - Panonska nizija a na zapadu je veoma razuđena obala Jadranskog mora sa brojnim ostrvima, zaljevima i uvalama. Klima jemediteranska na obali i priobalju i umjereno-kontinentalna do kontinentalna u zaleđu. Područje je bogato riječnim tokovima sa rijekama koje čine uglavnom crnomorski sliv (Sava,Bosna,Drina, Dunav,Morava) i nekolicina rijeka jadranskog sliva (Krka,Cetina,Neretva,Bojana,Drim). Priroda je bila izdašna u Iliriji i dala joj veliko rudno bogatstvo; željeznu rudu, srebro i zlato, između ostalog.
Iliri pripadaju grupi naroda koji su već uI milenijumu nove ere imali elemente državnog uređenja, naročito plemena u južnom dijelu Ilirije. Zahvaljući blizini Grčke i njihovihkolonija, Iliri su bili u poziciji da uče i usvojekulturu i elemente društvene organizacije direktno iz “kolijevke savremenog društva”. Napustivši plemensku organizaciju, Iliri su uspostavilikraljevstvo.[2] Kao važna osnova za takav korak naprijed poslužila im je dobraprivreda i vojna moć. U svom prodoru na Balkan,Rimljani su se među prvim susreli saArdijejcima, koji su već tada bili organizovani u jednu od prvih ilirskih država. Zahvaljujući rimskim piscima i historičarima danas možda upravo najviše i znamo baš o Ardijejcima.
Bardilis je bio ilirski kralj koji je vladao od 385. do 358. godine p. n. e. i osnivač je istoimene dinastije.[1] Ilirsko je kraljevstvo pod Bardilisom bilo važan centar moći u IV stoljeću p. n. e. Bardilis je imao skromno porijeklo, naime, rođen je u porodici proizvođača ćumura. Pripadao je plemenu Dardanaca i bio njihov kralj. O Bardilisu se zna da je osvojao makedonske zemlje, i da je bio saveznik Dinozijusa,tiranina iz Sirakuze.[3]
Makedonski kralj Perdikas ubijen je u naletu Ilira 359. godine p. n. e. aFilip II Makedonski, otacAleksandra Velikog, je uzvratio godinu dana kasnije potisnuvši Ilire doOhridskog jezera a iste, 358. godine p. n. e., Bardilis je ubijen nakon što je Filip odbio njegovu mirovnu ponudu.
Polibije, grčki historičar, također pominje Bardilisa pod nazivom "Βάρδυλλις ο των Ίλλυριων" - Bardilis iz Ilirije aCiceron ga zove "Bardullis Illyrius".
Pod Aleksandrom Velikim, 355. godine p. n. e. ilirska plemena učestvovali su u pohodu naPerziju. Nakon Aleksandrove smrti 323. godine p. n. e., Iliri su se oslobodili i kraljGlaukijas je otjerao Grke izDrača u Albaniji..[4][5]
Krajem III stoljeća p. n. e. ilirsko kraljevstvo je imalo prijestonicu kodSkadra i kontroliralo dio današnje sjeverne Albanije, Crne Gore iHercegovine.
U III vijeku p. n. e. Iliri su imali kraljaAgrona (250-230. p. n. e.). Agron je bio sposoban vladar kojije uspio ujediniti nekoiko ilirskih plemena i slomiti otpor plemenskih vođa koji su se protivili ideji stvaranja zajedničke ilirske države. Ilirsko kraljevstvo pod Agronom je u to vrijeme bilo najsnažnije na Balkanu.[6]
Nakon smrti Agrona, nova ilirska kraljica postala jeTeuta, Agronova druga žena. Teuta je vladala umjesto Agronovog maloljetnog sinaPineusa.[6] Nažalost, Teuta nije uspjela nastaviti Agronovu uspješnu vladavinu; ilirske starješine otkazivale su joj poslušnost i potkopavale njenu vlast. Situaciju je pogoršao sukob sa Rimom zbog ilirskog piratstva po Jadranu. (Iliri, odnosno naročito pleme Liburni, bili su vješti moreplovci i konstruktori brodova. Po njima je nazvana i brza i okretna brodicaliburna. Rimljani su rado učili, pa i od svojih neprijatelja, te su tako usvojili i gradnju liburni.) Mnogo moćniji Rim ipak je porazio Ilire uništivši njihova naselja u dolini rijeke Neretve i prisilio Teutu na povlačenje u Rhizon, (Risan u Boki Kotorskoj) pri tome uzevši veći dio teritorije ilirskih zemalja a ostavivši Teuti tek uzan obalni pojas od današnjegDubrovnika do ušća rijekeDrim u Jadran. Ostale ilirske teritorije date su rimskom vazaluDemetriju Hvaraninu, nekadašnjem Teutinom vojskovođi.[7]
Oko 180. godine p. n. e.Dalmati proglašavaju nezavisnost od ilirskog kraljaGencija. On zadržava Skadar kao svoj glavni grad. Rimljani su ga tu porazili 168. godine p. n. e., zarobili ga i odveli u Rim 165. godine p. n. e. kao posljednjeg ilirskog kralja. Rim je tada uspostavio vlast na četiri vazalne teritorije u Iliriji a kasnije je cijelo područje postalo jedna provincija sa centrom u Skadru.
Rimljani su u svojojekspanziji na Balkanu osnovali svoju provincijuIlirikum i prodirali sve dalje u unutrašnjost ali Iliri se nisu lako mirili sa dominacijom Rima. U odsudnom ratu između Ilira i Rima koji je trajao od 6. do 9. godine udružena dalmatinsko-panonska plemena podBatonom, vođomDezidijata, i Batonom i Pinesom, vođama Breuka, su natjerali rimljane na sukob koji će rimski historičar Suetonijus opisati kao najteži odPunskih ratova. Rim je morao angažovati ne manje od 15legija sa pomoćnim trupama i saveznicima izTrakije; ukupno oko 200.000 vojnika. Težak gerilski rat vođen je u bosanskim planinama i južnoj Panoniji. Rimljanima je trebalo tri godine da uguše ilirskiustanak čiji su povod bili preveliki porezi i prisilno regrutiranje Ilira u borbu protivgermanskog plemenaMarkomana. Nakon ovog rata, provincija Ilirikum je 10. godine podijeljena naPanoniju iDalmaciju.[8]
Iliri su bilimnogobošci. Na sjeveru su imalikultSunca, u srednjoj Dalmaciji kultMjeseca i na jugu kultzmije. Imali su veliki broj bogova;Histri su obožavali Eia, Melesocus, Boria, Iria; Liburni Anzoticu, (rimskaVenera, Ica, Iutossica, Latra i Sentona. Glavni bogJapoda bio jeBindus, zaštitnik izvora i voda, a povezuje se s rimskimNeptunom. Armatus je bio lokalni bog rata u Dalmaciji. Tu su još bili i Terminus kao zaštitnik meda, Tadenus poistovjećen sApolonom, Medaurus itd. Na jugu ilirskog područja poznat je božanski zmijski par Dracon i Draccena. Zaštitnik grada Rhizon (Risan) zvao se Medauras, bog predstavljen kao jahač sa kopljem u ruci. Iliri su prakticirali i prinošenje ljudskih žrtava; prema pisanju antičkog historičara Arijana (oko 86-146. godine) ilirski plemenski vođa Klet je žrtvovao tri dječaka, tri djevojčice i tri crna ovna prije bitke protiv Aleksandra Velikog. Iliri su svoje mrtve sahranjivali najčešće utumulusima (tipično zaželjezno doba) ili grobnim humkama.Arheološkim istraživanjnima otkriveni su mnogi predmeti smješteni pored posmrtnih ostataka umrlih ilira u tumulusima: oružje, nakit i ukrasi, dijelovi odjeće i glineno posuđe. Iliri su vjerovali da im ovi predmeti trebaju poslužiti u zagrobnom životu. Oko vrata su nosili amulete da bi se zaštitili od uroka i nesreća.
.svg)
.png)
.jpg)
_DARDANIAN_KINGDOMS_EXTENT_DURING_230_BC.png)
.png)
