Ibrahim (arapski: إبراهيم)poslanik je uislamu. Drevni je rodočelnik islama, kao ijudaizma. Također je predak posljednjegbožijegposlanikaMuhammeda, koji mu je potomak prekoIsmaila.Kur'an i Ibrahima i Ismaila spominje kao Božije poslanike koji su zajedno ponovo izgradiliKabu uMekki (koju je po tradiciji prvi sagradioAdem). Ibrahim je utemeljitelj hodočašća u Mekku, pozivajući čovječanstvo "drevnoj kući" (al-baytul-atiq)
UzNuha,Musaa,Isaa iMuhammeda Ibrahim je u islamu jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm). On je otac Ismaila i Ishaka.
Ibrahim je vjerovatno rođen početkom 2. milenija p. n. e. u Uru, u tadašnjojMezopotamiji. Otac mu je bio Azer i direktni je potomak Nuhovog sina Sema. Odrastao je u vrijeme kada su Mezopotamijom vladali Babilonci, koji su bili mnogobošci, tako da su većinu stanovništva činili mnogobošci. I Ibrahimov otac bio je idolopoklonik; o tome se u kur'anskojsuri "El-En'am" kaže:
A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi."
Kur'an govori da Ibrahim nije bio ni kršćanin ni Jevrej nego potčinjenihanif (pristalica iskonskog monoteizma) i da nije bio idolopoklonik. Prema ovom opisu, Ibrahim je bio primordijalni čovjek u univerzalnoj predanosti božanskoj stvarnosti.
Kad on ocu svome i narodu svome reče: 'Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?' Oni odgovoriše: 'I naši preci su im se klanjali.' 'I vi ste, a i preci su vaši bili u očitoj zabludi', reče. 'Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?', upitaše oni. 'Ne', reče, 'Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati. Tako mi Allaha, ja ću čim se udaljite, vaše kumire udesiti!' I porazbija ih u komade."
– Kur'an 21. sura, ajet 53-58
Tradicionalni komentar kur'anskog govora o Ibrahimu jest da je Ibrahim prije praznika posvećenog idolima otišao u hram naroda i odsjekao udove i glave nekih idola, a mač kojim je to uradio ostavio je pored najvećeg od njih. Kada je uništenje otkriveno, Ibrahim je najvećeg od njih optužio za taj čin i rekao narodu:"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti." Ali ljudi su ga bacili u vatru, iz koje je izašao nepovrijeđen zato što je Bog rekao:"Vatro, budi hladna i spasonosna Ibrahimu."