"Uticati, ohrabriti i pomoći društvima širom svijeta u očuvanju prirode i da se osigura da svaka upotreba prirodnih resursa bude pravedna i ekološki održiva"[1]
Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (InternationalUnion forConservation ofNature andNatural Resources:IUCN) jemeđunarodna organizacija koja djeluje u oblastizaštite prirode i održivog korištenjaprirodnih resursa. To uključuje prikupljanje podataka i analize, istraživanja, projekate na terenu, zagovaranja, lobiranja i obrazovanje. IUCN-ova misija je "utjecati, ohrabriti i pomoći društvima širom svijeta u očuvanju prirode i da se osigura da svaka upotreba prirodnih resursa bude pravedna i ekološki održiva"
Tokom proteklih decenija, IUCN je proširio svoj fokus izvan očuvanja ekoloških prilika i sada sadrži pitanja koja se odnose narodnu ravnopravnost,smanjenje siromaštva,održivo poslovanje i sopstvene projekte. Za razliku od drugih međunarodnih nevladinih organizacija, IUCN sama po sebi ima za cilj mobilizaciju javnosti u podršci očuvanju prirode. Ona pokušava da utiče na akcije vlada, poslovnih i drugih interesnih grupa, kroz pružanje informacija i savjeta i kroz lobiranje i partnerstva. Organizacija je najpoznatija široj javnosti po sastavljanju i objavljivanjuIUCN liste ugroženih vrsta, koja procjenjuje status očuvanja vrsta u svijetu.[2][3][4][5][6][7][8][9][10][11]
IUCN ima članstvo od preko 1.200 vladinih i nevladinih organizacija. Nekih 11.000 naučnika i stručnjaka učestvuje u radu IUCN komisija na dobrovoljnoj osnovi. Zapošljava oko 1.000 stalno zaposlenih iz više od 60 zemalja. Sjedište IUCN je uGlandu,Švicarska.
IUCN ima status posmatrača i konsultanta u Ujedinjenim nacijama, i ima ulogu u realizaciji nekoliko međunarodnih konvencija o zaštiti prirode ibiološke raznolikosti. Uključena je u osnivanje World Wide fonda za prirodu i Centra za monitoring World Conservation . U prošlosti, IUCN je kritikovan za stavljanje interesa prirode ispred onih autohtonih naroda. U posljednjih nekoliko godina, njeni bliži odnosi s poslovnim sektorom su izazvali kontroverze.
IUCN je osnovana 1948. godine, a prethodno se zvala Međunarodna unija za zaštitu prirode (1948-1956) i Svjetska unija za zaštitu prirode (1990-2008). Puni pravni naziv je Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa.
IUCN-ova četvrt u Glandu,Švicarska.Julian Huxley, prvi generalni direktorUNESCO-a, pokrenuo je inicijativu za osnivanje IUCN-a
IUCN je osnovan 5. oktobra 1948. godine i Fontainebleau,Francuska, kada su predstavnici vlada i organizacija za očuvanje potpisali formalni čin osnivanja Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUPN). Smatra se da je prvi gong vladinih i nevladinih organizacija. Inicijativa za uspostavljanje nove organizacije je došla izUNESCO-a , a posebno od prvog generalnog direktora, britanskog biologaJulijana Huxleya .Julian Huxley, prvi generalni direktor UNESCO-a, preuzeo je inicijativu za uspostavu IUCN.Ciljevi nove unije su bili da podstiče međunarodnu saradnju u zaštiti prirode, za promociju nacionalnih i međunarodnih akcija i da se prikupljaju, analiziraju i distribuiraju informacije. U vrijeme osnivanja IUCN je jedina međunarodna organizacija sa fokusom na čitav spektar zaštite prirode (međunarodna organizacija za zaštitu ptica, sadaBirdLife International, je osnovan1922. godine.[12][13][14]
IUCN počeo djelovati sa 65 članova. Njegov sekretarijat se nalazio uBriselu, a prva aktivnost je bio program fokusiran na čuvanje vrsta i staništa, povećanje i primjena znanja, unapređenje obrazovanja, promocija međunarodnih sporazuma i promocije očuvanja prirode. Pružanje solidne naučne osnove za akcije očuvanja prirode je centar svih aktivnosti; za uključivanje stručnjaka i naučnika, uspostavljene su posebne komisije.
IUCN i UNESCO su usko povezani. Uzajedničkoj organizaciji su od1949. Konferencija o zaštiti prirode (Lake Success, SAD): u pripremi za ovu konferenciju po prvi put je priređena lista ozbiljno ugroženih vrsta, preteča IUCN Crvenoj liste ugroženih vrsta . U prvim godinama svog postojanja, finansiranje IUCN gotovo u potpunosti zavisilo o UNESCO-u, koji je bio primoran da privremeno smanji aktivnosti kada je ovaj neočekivano završio rad,1954. godine.
IUCN je bio uspješan u angažiranju istaknutih naučnika i identifikaciji važnih pitanja kao što su štetno djelovanja pesticida na divlje životinje, ali mnoge ideje koje je razvio nisu pretvorena u akciju. To je uzrokovano nespremnostivom zaprekom da djeluje na dio vlada, neizvjesnosti IUCN mandata i nedostatak sredstava. Godine1956. IUCN promenio ime u Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa.
Tokom 1950-ih i 1960-ih Europa je ušla u period ekonomskog rasta, a formalne kolonije su postale nezavisne. I jedno i drugo je imalo uticaj na rad IUCN. Kroz volontersko (tj.pro bono) uključivanje stručnjaka i njihovih komisija, IUCN je bio u mogućnosti da pokrene puno akcija, dok je još radio na niskim proračunima. Proširio je svoje odnose sa agencijama UN-a i uspostavio veze saVijećem Europe. Godine1961., na zahtjevECOSOC-a, Ekonomskog i socijalnog savjeta organizacije Ujedinjenih Nacija, IUCN je objavio prvu globalnu listu nacionalnih parkova i zaštićenih područja koja se od tada ažurira. IUCN je najpoznatiji po objavljivanju Crvene knjige o statusu očuvanja vrsta, koja je prvi put objavljena u1964.
IUCN je počeo da igra ulogu u razvoju međunarodnih ugovora i konvencija, počevši sa afričkom Konvencija o očuvanju prirode i prirodnih resursa. Nova područja stručnosti postali su okolinsko pravo i odgovarajuća zakonska regulativa.
Afrika je bila prvi regionalni fokus očuvanja u akcijama IUCN.Afrika je bila u fokusu mnogih ranih projekata IUCN u oblasti očuvanja prirode. IUCN je podržao "Yellowstone model" upravljanja zaštićenim područjima, koji strogo ograničava ljudsko prisustvo i djelovanja u cilju zaštite prirode. IUCN i druge organizacije za očuvanje su kritikovani za zaštitu prirode protiv ljudi, a ne sa ljudima. Ovaj model je prvobitno primjenjuje u Africi i igrao ulogu u odluci da se ukloneMaasai narod izSerengeti Nacionalnog parka iNgorongoro-a.
Da uspostavi stabilnu finansijsku osnovu za svoj rad, IUCN je učestvovao u uspostavljanju World Wildlife Fund1961 (sada World Wide fond za zaštitu prirode WWF). WWF će raditi na prikupljanju sredstava, odnosima s javnošću i povećanju javne podrške. IUCN će nastaviti da se fokusira na pružanje utivaja nauke i podataka i razvijanje odnosa sa međunarodnim tijelima. Sredstva prikupljena od strane WWF će se koristiti za pokrivanje dijela operativnih troškove IUCN. Također,1961. godine, sjedište IUCN je preselilo iz Belgije uMorges uŠvicarskoj.
Konsolidacija svoju poziciju u međunarodnoj ekološkog pokreta: 1966-1975
Afrika je bila prvi regijski fokus konzervacijske aktivnosti IUCN-aSprečavanje ilegalne trgovine divljim životinjama je jedan od prioriteta IUCN-aMongolski konj PrzewalskiArabijski oriksKalifornijskikondorOkeanAntartikŠume mangrove: Primjeri ugroženih vrsta i ugroženih staništa koja su u fokusu IUCN programa
Javna zabrinutost za stanju životne sredine šezdesetih i sedamdesetih godina dovela je do uspostavljanja novih nevladinih organizacija, od kojih su neki (npr.Greenpeace iFriends of the Earth) također radile na globalnom nivou. Mnoge od ovih novih organizacija bile više aktivisti i kritičari prema vlastima od IUCN koji je ostao posvećen pružanju naučno zasnovanih savjeta vladama. Kao rezultat toga, IUCN je kritikovan od strane nekih kao staromodan i nebitan.
Članstvo IUCN i dalje raslo (od 200 je1961. godine poraslo na 400 u1974.), formalni položaj i utjecaj su povećani. Grantom izFord Foundation u1969. omogućeno da povećanje sekretarijata i širenje poslovanja. Tokom 1960-ih, IUCN lobira u Generalnoj skupštini UN-a da se stvori novi status za NVO. Rezolucijom 1296, usvojena1968. godine, odobren je "konsultativni" status nevladine organizacije. Sama IUCN je na kraju akreditovana sa šest organizacija UN-a. IUCN je jedna od nekoliko nevladinih organizacija koje su formalno uključene u pripreme Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu (Stockholm,1972.). Na Stockholmskoj konferenciji na kraju su usvojene tri nove međunarodne konvencije, aa IUCN je uključena u njihovu izradu i provedbu:
CITES – Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (1974.) IUCN je strana potpisnica i CITES sekretarijat je prvobitno u IUCN
Ramsarska konvencija – Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja (1975.). Sekretarijat i dalje upravlja iz centrale IUCN-a.
IUCN sklopio ugovor sa Programom za životu okoline Ujedinjenih narodaUNEP da pruža redovne komentare iz svijeta konzervacije. Prihodi ovog su generirani, a u kombinaciji sa sve većim prihodima preko WWF, stavilo organizacija na relativno zvučnu finansijsku osnovu, po prvi put od1948. godine.Ovaj period je vodio u početak postepene promjene u IUCN-ov pristup očuvanju. Osiguranje opstanka staništa i vrsta ostali su glavni cilj, ali je rasla svijest da ekonomske i socijalne zahtjeve trebalo uzeti u obzir. IUCN je počeo da objavljuje smjernice o održivom razvoju. Godine1975. Generalna skupština IUCN usvojila je rezoluciju da zadrži autohtone narode i zadovolji njihove tradicionalna prava u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima. Kao rezultat toga, IUCN je postao privlačniji organizacijama i vladama u zemljama u razvoju.
Krajem sedamdesetih, između svojih generalnih skupština iKinshasi (1975.) iAshkabadu (1978.), asocijacija IUCN je prošla kroz fazu turbulencije u upravljanju. Njen program rada i dalje raste, dijelom kao rezultat partnerstva s WWF-a. Godine1978., IUCN je realizirao 137 projekata, uglavnom na globalnom jugu. Uključivanje predstavnika iz zemalja u razvoju i IUCN Vijeća, povećan je broj odbora i osoblja. U1975. godini, IUCN je započeo aktivnosti naSvjetskoj strategiji za očuvanje prirode. Proces izrade – i razgovora sa uključenim agencijama UN-a doveo je do evolucije u razmišljanju i u IUCN-u i raste prihvatanje činjenice da očuvanje prirode zabranom ljudskog prisustva više nije djelotvorno. (Rasprava o balansu između stroge zaštite prirode i očuvanja kroz održivi razvoj će, međutim, i dalje u IUCN ući duboko u 1990-te.) Svjetska strategija očuvanja je pokrenuta u 35 zemalja, istovremeno 5. marta1980. godine iz osnovnih principa i ciljeva za očuvanje širom svijeta, te prioritetima za nacionalne i međunarodnu akciju. Smatra se jednim od najutjecajnijih dokumenata u očuvanju prirode 20. stoljeća i jednim od prvih službenih dokumenata uvednih u koncept održivog razvoja. Od1982., Strategiju prati Svjetska povelje o prirodi, koja je usvojena uGeneralnoj skupštini Ujedinjenih nacija, nakon pripreme prema sugeszijama IUCN.
Godine1980., IUCN i WWF su preselili u nove prostorije, koje dijele u Glandu, Švicarska. Ovo je označilo fazu bližu suradnju sa WWF-a. To je bila podrška WWF-a koja je omogućila djelovanje IUCN-a u vrijeme finansijske krize,1980-1982. Bliske veze između IUCN i WWF su bile prekinute u1985., kada je WWF odlučio da preuzmu kontrolu nad vlastitim projektima na terenu, koji je do tada bio vodio IUCN. Godine1989. IUCN preselio u posebnu zgradu u Glandu, u neposrednoj blizini ureda koje je dijelio s WWF-a.
IUCN kategorije za zaštitu područja je sistem koji je razvila Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa radi klasifikacije zaštićenih područja. Organizacija ujedinjenih naroda i mnoge nacionalne vlade, priznaju ove kategorije kao globalni standard za definiranje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve se sve više ugrađuju u zakonodavstvo pojedinih država.[15]
Godine1982., IUCN je uspostavio okrilje i za Centar za razvoj u okviru svojih sekretarijata. Centar je poduzeo projekte, kako bi se osiguralo da konzervacija prirode bude integrirana u razvojnu pomoć i ekonomsku politiku zemalja u razvoju. Tokom godina, on podržava razvoj nacionalnih strategija očuvanja u 30 zemalja. Nekoliko, nakon što su europske zemlje počele da usmjeravaju značajne količine bilateralne pomoći preko IUCN-projekata. Upravljanje ovim projekatima je prvenstveno upravlja osoblje IUCN-a, često surađujući sa novim regijskim i nacionalnim uredima, koje je IUCN uspostavio širom svijeta. Ovo je označilo pomak unutar organizacije. Ranije su volonterske komisije bile veoma uticajni, a zada Sekretarijat i njegovo osoblje počinju imati dominantnu ulogu. U početku, fokus vlasti je i dalje sa sjedištem u Švicarskoj, ali regionalni uredi i grupe regionalnih članova postepeno dobijaju veći uticaj, recimo u poslovanju.
Unatoč povećanoj pažnje za održivi razvoj, zaštita staništa i vrsta ostala je osnovna djelatnost IUCN. Posebni programi su razvijeni zaAntarktik,tropske kišne šume imočvare, a IUCN proširuje svoje poslovanje uLatinskoj Americi. Godine1991, IUCN (zajedno s UNEP i WWF) objavio jeBrigu za Zemlju, koja je nasljednikSvjetske strategije za očuvanje prirode. Objavljena je u periodu do samita o Zemlji, UN Konferencije o okolišu i razvoju uRio de Janeiru. Svjetska Strategija za zaštitu, Briga za Zemlju i Strategija globalnog diversiteta (objavljena1992.; UNEP, IUCN, i WRI) se smatraju veoma uticajnim u oblikovanju globalne agende okoliša. One su postavile temelje zaKonvenciju o biološkoj raznolikosti, novi globalni sporazum za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, koji je razvio UNEP, a uz podršku IUCN je usvojena OkvirnaKonvencija o klimatskim promjenama iAgenda 21.
Socijalni aspekti očuvanja su sada integrirani u aktivnosti IUCN-a; projekti su počeli da vode računa o ulozi žena u upravljanju prirodnim resursima, a i vrednovanju znanja urođeničkih naroda koje imaju o svom prirodnom okruženju. Na Generalnoj skupštini u1994., misija IUCN je preuređena u svoju sadašnju formulaciju, koja uključuje pravednu i ekološki održivo korištenje prirodnih resursa.
Povećana pažnja za održivi razvoj kao sredstvo za zaštitu prirode, IUCN je približila korporativnom sektoru. A rasprava je počela o saradnji sa poslovnim sbijetom, uključujući i pitanje da li komercijalna kompanija može postati članica IUCN. Članice su odlučile protiv toga, ali je IUCN učinio nedozvoljeno partnerstvo sa Svjetskiom savjetom Business-a za održivi razvoj.
IUCN Global Business biodiverzitetni program (BBP) osnovan je2003. Godine, program koji želi da se uključi poslovni sektori koji imaju značajan utjecaj na prirodne resurse i sredstva za život za promociju održivog korištenja prirodnih resursa. Najistaknutija suradnja poslovnog sektora i Programa za biodiverzitet je petogodišnja aktivnost IUCN, koja je počela s energetskom kompanijom Shell International u2007. Cilj je bio da se ublaži uticaj operacija Shell-a na životnu sredinu. Partnerstvo je gotovo odmah došao pod vatreno osporavanje članova IUCN, posebno članova nevladinih organizacija, koje su se plašile za reputaciju IUCN-a. Na Svjetskom kongresu o konzervaciji (ranije IUCN-ovoj Generalnoj skupštini) uBarceloni i2008. godine članovi NVO su podnijeli predlog za raskid ugovora sa Shell-om. Prijedlog je tijesnim nadglasavanjem – odbačen.
.jpg)
.jpg)
