Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Idi na sadržaj
WikipediaSlobodna enciklopedija
Pretraga

Hipotalamus

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hipotalamus
(Hypothalamus)
Lokacija ljudskoh hipotalamusa
Lokacija hipotalamusa u odnosu na hipofizi i ostatak mozga
Detalji
PrekursorNervna cijev (donji korijendiencefalona)[1]
SistemEndokrini sistem
Nervni sistem
Identifikatori
LatinskiHypothalamus
MeSHD007031
NeuroLex IDbirnlex_734
TA98A14.1.08.401
A14.1.08.901
TA25714
FMA62008
Anatomska terminologija

Hipotalamus (grč. ὑπό –hipo = ispod + θάλαμος –talamos = komora) je diomozga koji se sastoji od brojnih malih jezgara (jedara, nukleusa) sa različitim funkcijama. Jedna od njegovih najvažnijih funkcija je vezanervnog iendokrinog sistema, prekohipofize.

Hipotalamus se nalazi iznadtalamusa, upravo neposredno iznadmoždanog i dijelalimbnog sistema. U terminologijineuroanatomije, čini ventralni diodiencephalona. Mozak svihkičmenjaka sadrži hipotalamus. Kod ljudi je veličinebadema.[2][3][4][5]

Hipotalamus je odgovoran za pojedinemetaboličke procese i druge aktivnostiautonomnog nervnog sistema. Spaja i luči određeneneurohormone, često nazivaneoslobađajući hormoni ili hipotalamusni hormoni, a ovi zauzvrat stimuliraju ili inhibiraju lučenjehormonahipofize.

Hipotalamus kontroliratermoregulaciju, glad/sitost, značajne aspekte roditeljstva i za njega vezanog ponašanja,žeđ,umor,san icirkadijske ritmove.[6]

Struktura

[uredi |uredi izvor]
Hipotalamus čovjeka (obilježen crveno)

Hipotalamus je struktura mozga koja je građena od različitih jezgara, kao i manje anatomski različitih područja. Nalazi se u nervnim sistemima svihkičmenjaka. Usisara,velike neurosekrecijske ćelije, uparaventrikulskom nukleusu isupraoptnom nukleusu, hipotalamus proizvodioksitocin ivazopresin. Ovi hormoni se oslobađaju u krv uneurohipofizi.[7] Mnogo manjeparvoćelijske neurosecretorosekrecijske ćelije,neurona paraventrikulskoj jezgra ispuštajukortikotropin-oslobađajući hormon i druge hormone uhipofizni portal sistem, gdje difuzno ulaze uadenohipofizu.[8][9][10]

Jezgra (nukleusi)

[uredi |uredi izvor]

Hipotalamusna jezgra uključuju sljedeće:[11][12][13]

RegijaPodručjeNukleus
(Jezgro)
Funkcija[14]
PrednjaPreoptičkoPreoptički nukleus
SrednjeSrednji preoptički nukleus
Supraoptički nukleus
Paraventrikulski nukleus
Prednji hipotalamusni nukleus
Suprahijasmatski nukleus
Bočno
Bočni hpotalamusni nukleusPrimarni izvororeksinskihneurona u cijelommozgu ikičmenoj moždini
CjevastaSrednjeDorsomedijalni hipothalamusni nukleus
Ventromedjialni nukleus
Arkuatni nukleus
BočnoBočni hipotelamusni nukleusPrimarni izvororeksinskihneurona u cijelommozgu ikičmenoj moždini
Bočni cjevasti nukleusi
ZadnjaSrednjeMliječnožljezdani nukleusi (dio mliječnožljezdanog tijela)
Zadnji nukleus
BočnoBočni hipotalamusni nukleusPrimarni izvororeksinskihneurona u cijelommozgu ikičmenoj moždini
Tuberomamilni nukleus (cjevasto-mliječnožljezdano jezgro)[15]

Dodatne slike

[uredi |uredi izvor]
  • Poprečni presjek majmunskog hipotalamusa ispoljava dva od glavnih hipotalamusnih nukleusa na svakoj strani tečnošću popunjene 3. komore.
    Poprečni presjek majmunskog hipotalamusa ispoljava dva od glavnih hipotalamusnih nukleusa na svakoj strani tečnošću popunjene 3. komore.
  • Hipotalamusna jezgra
    Hipotalamusna jezgra
  • Hipotelamusna jezgra na jednoj strani hipotalamusa, što je prikazano na rekonstrukciji kompjuterske 3-D tehnike.>Brain Research Bulletin 35:323-327, 1994</ref>
    Hipotelamusna jezgra na jednoj strani hipotalamusa, što je prikazano na rekonstrukciji kompjuterske 3-D tehnike.[17]>Brain Research Bulletin 35:323-327, 1994</ref>

Nervne veze

[uredi |uredi izvor]

Hipotalamus ima visoku međupovezanost sa ostalim dijelovimacentralnog nervnog sistema, posebno sa moždanim stablom I njegovpmmrežastom formacijom. Kao diolimbusnog sistema, ima veze sa njegovim ostalim strukturama, uključujućiamigdalu iseptum, a također je povezan sa ostalim područjimaautonomnog nervnog sistema. Hipotalamus prima mnoge impulse izmoždanog stabla, a najznačajnijieizjezgra usamljenog trakta, ‘’locus coeruleus’’ i trbušno-bočneprodužene moždine (‘’Medulla oblongata).Mnoga nervna vlakna hipotalamusa idu sa obostranim usmjerenjem.

Spolni dimorfizam

[uredi |uredi izvor]

Spolni dimorfizam ispoljava nekoliko hipotalamusnih jezgara, tj. postoje jasne razlike i u strukturi i u funkciji između muškaraca i žena. Neki razlike su očigledne čak u ukupnoj neuroanatomiji: najzapaženije su upreoptičkom područjuspolno dimorfnih jezgara. Međutim, većinom su to suptilne promjene u povezanosti i hemijskoj osjetljivosti pojedinih skupova neurona.

Značaj tih promjena može se prepoznati po funkcijskim razlikama između muškaraca i žena. Naprimjer, mužjaci većine vrsta preferiraju miris i izgled ženki, što je instrument u poticanju muškog spolnog ponašanja. Ako se razgradi seksualno dimorfno jezgro, ova prednost za žene kod muškaraca se smanjuje. Također, i obrazac lučenjahormona rasta je seksualno dimorfan, i to je jedan od razloga zašto su u mnogim vrstama, odrasli mužjaci mnogo veći od ženki.

Sposobnost odgovora nasteroidejajnika

Ostali razdvajajući funkcijski dimorfizmi su u odgovorima ponašanjanajajničke steroide odraslih. Mužjaci i ženke odgovaraju na steroide jajnika na različite načine, dijelom zbog toga što je ispoljavanjeestrogen-osjetljivih neurona u hipotalamusu seksualno dimorfno; tj. estrogenski receptori su izraženi u različitim setovima neurona.

Estrogen iprogesteron mogu uticaati naekspresije gena posebno neurona ili dovesti do promjena u potencijalućelijske membrane potencijal i akt iviranjukinaza, što je dovelo do raznovrsnih ne-genomskih ćelijskih funkcija. Estrogen i progesterone se vežu za njihove srodnenukleusne hormonske receptore, koji se pomjeraju u ćelijijsko jedro u interakciju s regijamaDNK, poznatim kaoelement hormonskog odgovora (HRE) ili se vežu za drugiefaktore transkripcije. Zaestrogenski receptor (ER) je dokazano da na ovaj način transaktivira druge faktore transkripcije, unatoč nedostatkuelemenata estrogenog odgovora (ERE) u proksimalnoj promotorskoj regijigena. U principu, ER iprogesteronski receptor (SSS) su geni aktivatori, uz povećanu sintezu proteina iiRNK, sljedeći naknadno nakon izlaganja hormona. Muški i ženski mozak se međusobno razlikuju u distribuciji estrogenskih receptora, a ta razlika je nepovratan posljedica ispoljavanja novorođenčadskih steroida. Receptori estrogena (i progesterona) nalaze se uglavnom u neuronima u prednjem i mediobaznom hipotalamusu, a posebno

  • na preoptičkom područje (gdje se nalazeLHRH neuron);
  • periventrikulskom nukleusu (gdje se nalazesomatostatinski neuroni) ;
  • u ventromedijalnom hipotalamusu (što je važno za seksualno ponašanje).
Srednji leđno-trbušni presjek mozga ljudskog tromjesečnogembriona

U životu novorođenčeta, gonadni steroidi utiču na razvoj neuroendokrinog hipotalamusa. Naprimjer, oni određuju sposobnost žena da imaju normalan reprodukcijski ciklus, a muškaraca i žena da bi se ispoljilo odgovarajuće reproduktivno ponašanje u životu odraslih.

  • Ako se ženki pacova ubrizgava testosteron u prvih nekoliko dana postnatalnog života (u "kritičnom razdoblju" uticaja spolnih steroidaj), hipotalamus je nepovratno muški; odrasli pacovi će biti u stanju generirati LH odgovor na estrogen (karakterističan za žene), ali će ispoljavati mušk o spolno ponašanje
  • Nasuprot tome, muški pacovi kastrirani tek nakon rođenja će biti feminizirani, odrasli će ispoljavtižensko seksualno ponašanje, kao odgovor na estrogen.

Uprimata, razvojni utjecajandrogena je manje jasniji, a posljedice se manje razumiju. U mozgu,testosteron je aromatiziran naestradiol, koji je glavni aktivni hormon za uticaj u razvoju. Ljudskitestisi lučie visok nivotestosterone, od oko 8. sedmicefetusnog života do 5-6 mjeseci nakon rođenja (sličan perinatalni porast testosterona je uočena I kod mnogih vrsta), proces koji se pojavljuje na osnovu muškogfenotipa. Estrogen iz majčine cirkulacije je relativno neefikasan, dijelom zbog visokog nivoa cirkulirajućeg steroid-vezujućih proteina u trudnoći.Spolni steroidi nisu samo važni po uticaju na razvoj hipotalamusa, posebno,prije pubertetskogstresa u ranom životu (pacova) određuje sposobnost hipotalamusa odraslih da odgovori na akutni stressor. Za razliku od gonadnih steroidnih receptora,glukokortikoidni receptori su umozgu vrlo široko rasprostranjeni. Uparaventrikularnom jezgru, oni posreduju negativnu povratnu kontrolu inteze i sekrecijekortikotropin oslobađajućih hormona (CRF), ali na drugom mjestu njihova uloga nije potpuno poznata.[18]

Funkcija

[uredi |uredi izvor]

Oslobađanje hormona

[uredi |uredi izvor]
Endokrine žlijezde u ljudske glave i vrata i njihovi hormoni

Hipotalamus ima centralne neuroendokrine unkcije, među kojima je najpoznatija kontrola nadprednjim režnjem hipofize, koji zauzvrat regulira aktivnost raznih endokrinih žlijezda i organa.Oslobađajući hormoni (također znani kao oslobađajući faktori) se proizvode u hipotalamusnim jezgrima, a zatim se transportiraju dužaksonamediana eminence ili uneurohipofizu, gdje se čuvaju i, po potrebi, otpuštaju.[19]

Prednji režanj hipofize

Hipotalamus-adenohpofizna osa, koja oslobađa hormone, poznate i kao hipofiziotropni ili hormoni hipotalamusa, koji su otpušteni iz medijane eminencije, produženja hipotalamusa, uhipofizni portal sistem, koji ih prenosi naprednji režanj hipofize, gdje se odvijaju njihove regulacijske funkcije u lučenjuadenohipofiznih hormona.[20]

HormonSkraćenicaProizvođačEfekt
Tirotropin-oslobađajući hormon
(Prolaktin-oslobađajući hormon)
TRH, TRF ili PRHParvoćelijske neurosekrecijske ćelijeparaventrikulskog jezgraStimulira otpuštanjetiroid-stimulurajućeg hormona (TSH) izprednjeg režnja hipofize (primarno)
Stimulira otpuštanjeprolaktina izzadnjeg režnja hipofize
Kortikotropin-oslobađajući hormonCRH ili CRFParvoćelijske neurosekrecijske ćelije paraventrikulskog jezgraStimulira oslobađanjeadrenokortikotropnog hormona (ACTH) izprednjeg režnja hipofize
Dopamin
(Prolatin-inhibirajući hormon)
DA ili PIHDopamine neurons of the arcuate nucleusInhibira otpuštanjeprolaktina izprednjeg režnja hipofize
Otpuštanjehormona rastaGHRHNeuroendokrini neuroniarkuatnog jezgraStimulira otpuštanjehormona rasta izprednjeg režnja hipofize
Gonadotropin-oslobađajući hormonGnRH ili LHRHNeuroendokrine ćelijepreoptičkog područjaStimulira otpuštanjeFolikul-stimulirajućeg hormona izprednjeg režnja hipofize (FSH)
Stimulira otpuštanjeluteinizirajućeg hormona (LH) izprednjeg režnja hipofize
Somatostatin[21]
(Inhibirajući hormon hormona rasta)
SS, GHIH ili SRIFNeuroendokrine ćelijeperviventrikulskog jezgraInhibira otpuštanjehormona rasta (GH) izprednjeg režnja hipofize
Inhibira (moderira) oslobađanjetiroid-stimulirajućeg hormona (TSH) izprednjeg režnja hipofize

Ostali hormoni se luče izmediana eminence, uključujućivazopresin,oksitocin ineurotensin.[22][23][24][25]

Zadnji režanj hipofize

Hipotalamusno-neurohpofizna osa otpuštaneurohipofizne hormone iz zadnjeg režnja hipofize, koji je ustvari produžetak hupotalamusa, ukrvotok.

HormonSkraćenicaProizvođačEfekt
OkstocinOXY ili OXTMagnoćelijske neurosekrecijske ćelije paraventrikulsog jezgra isupraoptički nukleusKontrakcijematernice
Refleks dojenja
Vazopresin
(Antidiuretski hormon)
ADH ili AVPMagnoćelijske i parvoćelijske neurosekrecijske ćelije paraventrikulskog jezgra, magnoćelijske ćelije u supraoptičkom jezgruPorast propustljivosti za vodu ćelija distalne cijevi i sabirnog kanala ububregu, čime se postiže reapsorpcija vode i izlučivanje koncentrirane mokraće

Također je poznato da se hormonihipotalamus-nadbubrežne-osi (HPA) odnose na pojedine kožne bolesti i homeostazu kože. Postoje dokazi koji povezuju hiperaktivnost HPA hormona na stres-vezane bolesti kože itumore kože.[26]

Stimulacija

[uredi |uredi izvor]

Hipotalamus koordinira ponašanje mnogih hormonskih i cirkadijskih ritmova, složene obrasce neuroendokrinog ispoljavanja, komplekshomeostatskih mehanizama i važna ponašanja. Hipotalamus mora, dakle, odgovoriti na mnogo različitih signala, od kojih su neki generirani spolja, a neki iznutra.Delta val signalizacije proizlazi iztalamusa ili u korteksu utiče na lučenje hormona otpuštanja;GHRH iprolaktin su stimulirani, dok jeTRH inhibiran.

Odgovor hipotalamusa na pojedine stimulanse je:

Kontrola unosa hrane

[uredi |uredi izvor]
Peptidni hormoni i neuropeptidi koji reguliraju ishranu[27]
Peptidi koju pojačavaju
ponašanje potrebe za hranom
Peptidi koju smanjuju
osjećaj potrebe za hranom
GrelinLeptin
Neuropeptid Y(α,β,γ)-Melanocit-stimulirajući hormoni
Aguti-srodnii peptidPeptidi kokain- amfetamin-reguliranog transkripta
Oreksini (A,B)Kortikotropin-oslobađajući hormon
Melanin-koncentrirajući hormonHolecistokinin
GalaninInsulin
Glukagonu-sličan peptid 1

Ekstremni bočni dio ventromedijskog nukleusa u hipotalamusu je odgovoran za kontrolu unosahrane. Stimulacija ove oblasti uzrokuje povećan unos hrane. Bilateralnaoštećenja ovog područja izazivaju potpuni prestanka unosa hrane. Medijalni dijelovi jezgra imaju glavninu utjecaja na bočni dio. Bilateralne lezije medijalnog dijela ventromedijalnog jezgra izazivahiperfagiju i gojaznost životinja. Dalje lezije lateralnog dijela ventromedijalnog jezgra u istih životinja proizvode potpuni prestank unosa hrane. Postoje različite pretpostavke koje pokušavaju objasniti ovu oblast redulacije:[28]

  1. Lipostatska hipoteza smatra damasti biološkog tkiva proizvode signalhumoralnog imuniteta koji je proporcionalan iznosu masti i djeluje na hipotalamus da smanji unos hrane i poveća izlaz energija. Bilo je očigledno dahormonleptin djeluje na hipotalamus da se smanji unos hrane i poveća proizvodnja energije.
  2. Probavna hipoteza:gastrointestinalni hormoni, kao što su GRP,glukagoni,holecistokinin (USK) i drugi, tvrdi se, da inhibira unos hrane. Hrana koja ulazi u probavni trakt pokreće oslobađanje ovih hormona, koji djeluju na mozak za proizvodnju osjećaja sitosti. Mozak sadrži i CCK-A i CCK-B receptore.
  3. Glucostatska hipoteza: Djelatnost u centru sitosti u ventromedijalnim jedrima vjerojatno upravlja korištenjeglukoze u neuronima To je postulat da kada je u njima korištenja glukoze nisko, a samim tim i kada je arterijska glukoza u krvi razlika preko njih je niska, aktivnost preko neurona se smanjuje. Pod tim uvjetima, aktivnost centra hranjenja je nekontrolirana i osoba oseća glad. Unosom hrane se brzo povećava interventrikulska administracija2-deoksi-D-glukoza | 2-deoksiglukoze čime se smanjuje korištenje glukoze u ćelijama.
  1. Termostatska hipoteza: Prema ovoj hipotezi, smanjenje tjelesne temperature ispod određene zadate, stimulira apetit, dok povećanje iznad tačke podešavanja inhibira apetit.

Obrada straha

[uredi |uredi izvor]

Srednja stana hipotalamusa je dio kola koje kontrolira motivirano ponašanje, kao što su njegovi defanzivni oblici.[29] Analyses ofFos-labeling showed that a series of nuclei in the "behavioral control column" is important in regulating the expression of innate and conditioned defensive behaviors.[30]

Antipredatorsko defanzivno ponašanje

Izloženost predatoru (kao što je mačka) izaziva defanzivno ponašanja u laboratorijskihglodara, čak i kada životinja nikada nije bila izložena mački.[31][32] The premammillary nucleus has an important role[32][33] PMD ne modulira defanzivno ponašanje u drugim situacijama, kao što su i lezije ovog nukleusa imale minimalne efekte na rezultate post-šok zamrzavanja.[33] PMD ima značajne veze sa leđnom stranom periakveduktne sive mase, važne struktura u ispoljavanju straha.[34][35]Pored toga, kod životinja je proučavano ispoljavanje procjene rizika iz okoliša koji je prethodno povezan sa mačkom. Fos-označena analiza je pokazala da su ćelije PMDvl najviše aktivirane strukture u hipotalamusu i inaktiviranemuscimolom prije izlaganja kontekstu otklanjanja defanzivnog ponašanja. Zaključeno je da hipotalamus, uglavnom PMDvl, ima važnu ulogu u ekspresiji urođene i uvjetovanog defanzivnog ponašanja u kontaktu sa predatorom.

Društveni poraz

Isto tako, hipotalamus ima ulogu udruštvenim porazima: jezgra u medijalnoj zoni su također mobilizirana tokom susreta sa agresivnim pripadnicima iste vrste. Poražena životinja ima povećanu razinuFos-a u seksualno dimorfnoj strukturi, kao što su medijalno pred-optičko jezgro, u ventrolateralnom dijelu ventromedijalnog i ventralne premamilarnog jezgra.[36] Takve strukture su važne u drugim modelima društvenog ponašanja, kao što je i spolno agresivno ponašanje. Pored toga, premamilsko jezgro je također mobilizirano, u dorzomedijalnom dijelu, ali ne i u ventrolateralnom.[36] Lezije u ovom jezgru otklanjaju defanzivno ponašanje kao u slučaju hlađenja i ponovljeno držanja.[36]

Također pogledajte

[uredi |uredi izvor]

Reference

[uredi |uredi izvor]
  1. "Embryology at unc.edu". Arhivirano soriginala, 21. 2. 2010. Pristupljeno 1. 2. 2016.
  2. Cornish-Bowden A. (2004): Fundamentals of enzyme kinetics, 3rd Ed. Portland Press.ISBN9781855781580;ISBN1855781581.
  3. Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell Garland Science, New York,ISBN0-8153-3218-1.
  4. Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley,http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  5. Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park,ISBN0-8053-5680-0.
  6. http://www.cancer.gov/dictionary?CdrID=46359 Definition of hypothalamus - NCI Dictionary of Cancer Terms.
  7. Melmed S., Polonsky K. S., Larsen P. R., Kronenberg H. M..(2011): Williams textbook of endocrinology, 12th Ed Saunders,ISBN978-1437703245.
  8. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000,ISBN0-12-361811-8.
  9. Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co.,ISBN978-1-4641-0962-1.
  10. Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo,ISBN0-7216-0240-1.
  11. "Diagram of Nuclei (psycheducation.org)". Arhivirano soriginala, 15. 12. 2005. Pristupljeno 1. 2. 2016.
  12. Diagram of Nuclei (universe-review.ca)
  13. Diagram of Nuclei (utdallas.edu)
  14. Izuzev specificiranog u tabeli, Guyton 12. izdanje
  15. Malenka R. C., Nestler E. J., Hyman S. E. (2009). Sydor A,, Brown R. Y. (ured.).Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience. New York: McGraw-Hill Medical.ISBN 9780071481274. Provjerite vrijednost parametra|isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York,ISBN0-07-290584-0;ISBN0-07-117940-2.
  17. Brain Research Bulletin 35: 323-327, 1994
  18. Romeo, Russell D; Rudy Bellani; Ilia N. Karatsoreos; Nara Chhua; Mary Vernov; Cheryl D. Conrad; Bruce S. McEwen (2005)."Stress History and Pubertal Development Interact to Shape Hypothalamic-Pituitary-Adrenal Axis Plasticity".Endocrinology. The Endocrine Society.147 (4): 1664–1674.doi:10.1210/en.2005-1432.PMID 16410296. Arhivirano soriginala, 27. 5. 2010. Pristupljeno 3. 11. 2013.
  19. Bowen, R."Overview of Hypothalamic and Pituitary Hormones". Arhivirano soriginala, 1. 3. 2019. Pristupljeno 5. 10. 2014.
  20. Melmed S, Jameson JL (2005). "Disorders of the anterior pituitary and hypothalamus". u Kasper DL, Braunwald E, Fauci AS; et al. (ured.).Harrison's Principles of Internal Medicine (16th izd.). New York, NY: McGraw-Hill. str. 2076–97.ISBN 0-07-139140-1.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
  21. Ben-Shlomo, Anat; Melmed, Shlomo (28. 2. 2010)."Pituitary somatostatin receptor signaling".Trends in Endocrinology & Metabolism.21 (3): 123–133.doi:10.1016/j.tem.2009.12.003.PMC 2834886.PMID 20149677.
  22. Horn, A. M.; Robinson, I. C. A. F.; Fink, G. (1. 2. 1985). "Oxytocin and vasopressin in rat hypophysial portal blood: experimental studies in normal and Brattleboro rats".Journal of Endocrinology.104 (2): 211–NP.doi:10.1677/joe.0.1040211.PMID 3968510.
  23. Date, Y; Mondal, MS; Matsukura, S; Ueta, Y; Yamashita, H; Kaiya, H; Kangawa, K; Nakazato, M (Mar 10, 2000). "Distribution of orexin/hypocretin in the rat median eminence and pituitary".Brain research. Molecular brain research.76 (1): 1–6.doi:10.1016/s0169-328x(99)00317-4.PMID 10719209.
  24. Watanobe, H; Takebe, K (april 1993). "In vivo release of neurotensin from the median eminence of ovariectomized estrogen-primed rats as estimated by push-pull perfusion: correlation with luteinizing hormone and prolactin surges".Neuroendocrinology.57 (4): 760–4.doi:10.1159/000126434.PMID 8367038.
  25. Spinazzi, R; Andreis, PG; Rossi, GP; Nussdorfer, GG (mart 2006). "Orexins in the regulation of the hypothalamic-pituitary-adrenal axis".Pharmacological reviews.58 (1): 46–57.doi:10.1124/pr.58.1.4.PMID 16507882.
  26. Jung Eun Kim, Baik Kee Cho, Dae Ho Cho, and Hyun Jeong Park (2013)."Expression of Hypothalamic-Pituitary-Adrenal Axis in Common Skin Diseases: Evidence of its Association with Stress-related Disease Activity". National Research Foundation of Korea. Pristupljeno 4. 3. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  27. Malenka RC, Nestler EJ, Hyman SE (2009). "Chapter 10: Neural and Neuroendocrine Control of the Internal Milieu – Table 10:3". u Sydor A, Brown RY (ured.).Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience (2nd izd.). New York: McGraw-Hill Medical. str. 263.ISBN 9780071481274.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  28. Theologides A (1976)."Anorexia-producing intermediary metabolites".Am J Clin Nutr.29 (5): 552–8.PMID 178168.
  29. Swanson, L.W. (2000)."Cerebral Hemisphere Regulation of Motivated Behavior".Brain Research.886: 113–164.doi:10.1016/S0006-8993(00)02905-X.
  30. Canteras, N.S. (2002)."The medial hypothalamic defensive system:Hodological organization and functional implications".Pharmacology, Biochemistry & Behavior.71: 481–491.doi:10.1016/S0091-3057(01)00685-2.
  31. Ribeiro-Barbosa, E.R.; et al. (2005). "An alternative experimental procedure for studying predator-related defensive responses".Neuroscience & Biobehavioral Reviews.29 (8): 1255–1263.doi:10.1016/j.neubiorev.2005.04.006.
  32. 12Cezário, A.F. (2008). "Hypothalamic sites responding to predator threats--the r".European Journal of Neuroscience.28 (5): 1003–1015.doi:10.1111/j.1460-9568.2008.06392.x.
  33. 12Blanchard, D.C. (2003)."Dorsal premammillary nucleus differentially modulates defensive behaviors induced by different threat stimuli in rats".Neuroscience Letters.345 (3): 145–148.doi:10.1016/S0304-3940(03)00415-4.
  34. Canteras, N.S.; Swanson, L.W. (1992)."The dorsal premammillary nucleus: an unusual component of the mammillary body".PNAS.89 (21): 10089–10093.doi:10.1073/pnas.89.21.10089.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  35. Behbehani, M.M. (1995)."Functional characteristics of the midbrain periaqueductal gray".Progress in Neurobiology.46 (6): 575–605.doi:10.1016/0301-0082(95)00009-K.
  36. 123Motta, S.C.; et al. (2009)."Dissecting the brain's fear system reveals the hypothalamus is critical for responding in subordinate conspecific intruders".PNAS.106 (12): 4870–4875.doi:10.1073/pnas.0900939106. Arhivirano soriginala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 2. 2. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi |uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Hipotalamus na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hipotalamus&oldid=3777535"
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp