Ciklusa toka materije i energije izmeđuautotrofa and heterotrofa
Heterotrofi (grč. ἕτερος -heteros = drugi, strani, različit + τροφή -trophe = hranjenje, ishrana) iliheterotrofni organizmi – ubiologiji – su oni biološki sistemi kojiugljikohidrate koji su neophodni za život, uzimaju iz organskih tvari koje su proizveliautotrofi ilihemotrofi. Prema tome, oni nisu sposobni da samostalno, izneorganskih stvarajuorganska jedinjenja. Za razliku od ostalih pomenutih skupina, koje se, figurativno, mogu nazvati samohranim, heterotrofi su, u tom smislu, gotovani.[1][2][3][4][5]
Heterotrofi su , reduciranjem konzumiranih jedinjenja ugljika, u mogućnosti koristiti svu energiju koju dobiju iz hrane za rast i reprodukciju, za razliku od sutotrofa, koji moraju koristiti neke od svojih energije za fiksiranje ugljika. Oba, i heterotrofi i autotrofi podjednako su obično zavise od metaboličke aktivnosti drugih organizama jer, osim ugljika, njihova ishrana uključujedušik,fosfor isumpor, pa mogu uginuti zbog nedostatka hrane koja ima ovie sastojke. Međutim, za razliku od heterotrofa, autotrofi te supstance mogu uzimati iz neorganskih izvora, koji mogu biti mineralne prirode ili produkti raspadanja organske supstance, koju pretežno razlažu heterotrofni organizmi.
Gljive i većinabakterija su heterotrofni organizmi jer se hrane organskim hranjivima i uspijevaju i u mraku i nemaju sposobnostfotosinteze. Heterotrofija je evoluirala do pojave različitih oblika zajedničkog života organizama različitih vrsta - s različitim stupnjevima međuovisnosti:
Komenzalizam: Jedan od dva partnera ima značajne koristi, drugi partner nema vidljivu štetu.
Mutualizam: Partnerstvo je korisno za oba partnera.
Antagonizam: Korist ima samo jedan partner, drugi ima samo manju ili veću, nekad i sudbonosnu, štetu.
Simbioza: Udruživanje je korisno za oba uključena organizma.
↑Bugg T. (1997): An introduction to enzyme and coenzyme chemistry. Blackwell Science, Oxford,ISBN0-86542-793-3}}
↑Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-10-222-6.
↑Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN9958-9344-1-8.
↑Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000,ISBN0-12-361811-8.
