Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Henrik II (6. maj 973. - 13. juli 1024.), poznatiji kaoSveti Henrik, je biocar Svetog rimskog carstva od 1014. do smrti 1024. godine. Postao jekralj Njemačke nakon iznenadne smrti svog rođaka caraOtona III 1002. godine. Kao sin Bavarskog vojvodeHenrika II i njegove suprugeGisele Burgundijske, Henrik II je bio praunuk njemačkog kraljaHenrika I i pripadnikOtonske dinastije. Pošto se njegov otac pobunio protiv prethodna dva cara, mladi Henrik je često bio u egzilu. Nakon pronalaska utočišta u biskupiji Freising, okrenuo se Crkvi i obrazovao u školi katedraleHildesheim. Nakon očeve smrti 995. godine, postao je vojvoda Bavarske kaoHenrik IV. Kao vojvoda, pridružio se 1002. godine svom rođaku Otonu III u suzbijanju pobune protiv njegove vladavine u Italiji. Međutim, Oton III je umro od groznice, ne ostavljajući nasljednika. Nakon pobjede nad nekoliko pretendenata na prijestolje, Henrik II je krunisan za kralja Njemačke 1002. godine i za kralja Italije 1004. godine. Nakon toga, pomogao jeJaromiru, vojvodi Bohemije u borbi protiv Poljske čime je trajno uključiovojvodstvo Bohemiju u Sveto rimsko carstvo.
Za razliku od svojih prethodnika koji su bili fokusirani na Italiju, Henrik je svoju pažnju usmjerio na širenje carstva na područja sjeverno odAlpa. Zbog toga je vodio niz sukoba protiv poljskog kraljaBoleslava I. Nakon toga je poslao tri ekspedicije u Italiju kako bi osigurao carsku vlast nadApeninskim poluostrvom; dvaput kako bi suzbio secesionističke pobune i jednom kako bi osporio Bizantijsku dominaciju nad južnom Italijom. Dana 14. februara 1014. godine,papa Benedikt VIII ga je uRimu krunisao za cara Svetog rimskog carstva. On je konsolidirao svoju moć jačajući lične i političke veze saRimokatoličkom crkvom. Znatno je proširio moć Otonske dinastije nakon postavljanja sveštenika na uticajna mjesta u carstvu. Darivanjem posjeda crkvi i osnivanjem novih biskupija, Henrik je ojačao carsku vladavinu širom carstva. Zbog svoje posvećenosti u podržavanju crkve,papa Eugene III ga je proglasio svecem 1146. godine. Nakon smrti, naslijedio ga je njemački plemićKonrad II, pra-praunuk caraOtona I.
Henrik II je rođen 6. maja 973. godine, kao sinHenrika II, vojvode Bavarske iGisele Burgundijske. Preko svog oca, bio je unukHenrika I, vojvode Bavarske i praunuk njemačkog kraljaHenrika I. Preko svoje majke, bio je unuk burgundijskog kraljaKonrada I i praunuk burgundijskog kraljaRudolfa II. Njegov otac je 974. godine došao u sukob sa svojim rođakom carem Svetog rimskog carstvaOtonom II zbog vlasti nadvojvodstvom Švabska. Njegov otac Henrik je tvrdio da vojvodstvo Švabska pripada njemu po rođenju, a Oton II je tvrdio da on ima pravo da imenuje vojvode po svom izboru. Nakon neuspjele pobune, Oton II ga je zatvorio uIngelheimu. Nakon bjekstva, Henrik je ponovo digaopobunu protiv Otona II. Nakon neuspjele i druge pobune, Oton II je svrgnuo Henrika kao vojvodu Bavarske i poslao ga u izgnanstvo kod biskupa Utrechta u aprilu 978. godine. Kao posljedicu njegove pobune, car Oton II je vojvodstvu Bavarska oduzeo njene jugoistočne teritorije i formiraovojvodstvo Korušku.
