| Gigantopithecus | |
|---|---|
| Izumrli Pleistocen | |
 Gigantopithecus blacki: donja vilica | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Primates |
| Natporodica | Hominoidea |
| Porodica | Pongidae |
| Rod | Gigantopithecus Koenigswald,1935. †Gigantopithecus blacki†Gigantopithecus bilaspurensis †Gigantopithecus giganteus |
Gigantopithecus(grč. γίγας -gigas = gigant, orijaš + πίθηκος –pithekos = majmun) ili gigantopitek je rod izumrlihmajmuna, koji je postojao od možda prije 9,000.000 godina do prije oko 100 hiljada godina,[1] u onim oblastima gdje su sadaNepal,Kina,Indija iVijetnam. Stavlja se u isti vremenski i prostorni okvir sa nekolikohomininskihvrsta.[2][3] Fosilni ostaci sugeriraju da su pripadnici vrsteGigantopithecus blacki bili najveći poznativeliki majmuni ikada i da su težili i oko 540 kg.[4][5][6][7]
Prvo otkriće fosilnog ostatka pripadnika rodaGigantopithecus opisao jeantropologGustav Heinrich Ralph von Koenigswald koji je našao1935., u jednojapotekarskoj prodavnici. Bio je to fosiliziranizub, koji je, u kožnoj kesici, visio na zidu skromne prostorije. Takvi (mljeveni) zubi ikosti se koriste u nekim granama tradicijske[kineskemedicine.[8][9] Von Koenigswald je dao radno (teorijsko) ime vrsteGigantopithecus.[10] Impresionirani veličinom kupljenog zuba, narednih decenija su mnogi istraživači tragali za ostacima divovskog praprimata. Neki su ga, u drugoj polovini20. vijeka, dovodili u vezu sa legendom o misterioznom čovjekolikom orijašu pod popularnim imenomJeti saHimalaja. Te priče su bile tema različitih spekulacija, a ni do danas se nisu sasvim ugasile.
Nakon toga, pronađeni su i novi fosili gigantopiteka. Osim pomenutog kutnjaka, u pećiniLiucheng, (Liuzhou),Kina, nađeni su brojni zubi Gigantopithecus blacki, kao i nekoliko viličnih kostiju. Ovi pronalasci, kao ineki uVijetnamu iIndiji, ukazuju na to da je areal vrsteGigantopithecus bio ujugoistočnoj Aziji.
U1955., 47 zubaG. blacki je pronađeno među pošiljkama navodno „zmajevih kostiju“Kini. Tragom tih zuba do njihovog izvora, došlo se do oporavka više zuba i prilično kompletne velike mandibule. Do1958. godine, restaurirane su tri mandible i više od 1.300 zuba. Ostaci oblikaGigantopithecus su došli iz nalazištaHubei,Guangxi iSichuan, iz skladišta za kineske medicinske proizvode, kao i iz pećinskih depozita. Svi ineski su ostaci ne datiraju iz istog perioda, a fosili iz Hubeija su iz kasnijih vremana nego drugdje u Kini. Zubi iz nalazišta Hubei su također i veći.
Način kretanja predstavnika rodaGigantopithecus' je neizvjestan, jer nisu nađenekarlice ili kosti nogu. Dominantan stav je da je hodao na sve četiri, kao i recentnegorile ičimpanza. Međutim, manjinsko mišljenje favorizira dvonožno kretanja. Ova pretpostavka se bazira samo na vrlo malo pronađenih ostataka vilica, pošto su sve u obliku slova U i proširene prema nazad. To omogućava prostor zadušnik unutarvilica, omogućavajući lobanji da sjedi pravo na potpuno uspravnoj kičmi, ali ne kao kod recentnih ljudi, nego otprilike ispred nje, kao kod drugih velikih majmuna.Većinski je stav da bi tako velika težina životinja stvarala ogroman pritisak na noge, gležnjeve i stopala ako je hodala dvonožno. Ako su hodali na sva četiri ekstremiteta, kaogorile, njihova težina bi bila bolje distribuira na sve ekstremitete.The majority view is that the weight of such a large, heavy animal would put enormous stress on the creature's legs, ankles, and feet if it walked bipedally; while if it walked on all four limbs, like gorillas, its weight would be better distributed over each limb.
ViliceGigantopithecusa su duboke i veoma debele. Kutnjaci su nisko okrunjeni i ravni, sa jakom caklinom pogodan za snažno žvakanje.[11]Premolari su široki sa konfiguracijom kao i molari. Očnjaci nisu ni šiljati ni oštri, dok su sjekutići mali, klinasti i usklađeni. Karakteristike zuba i čeljusti ukazuju da je životinja bila prilagođena za žvakanje tvrde, vlaknaste hrane, rezanjem, drobljenjam i brušenjem.Gigantopithecusovi zubi su također imali veliki broj šupljina, sličnih onima koddivovskihpanda, čija hrana uključuje velike količinebambusa, može biti slična onoj kodGigantopithecusa.
Opisane su tri (izumrle) vrste rodaGigantopithecus:G. blacki,G. bilaspurensis iG. giganteus.
Kao što ime sugerira, to su bili znatno veći oblici od živućihgorila, ali veličina i struktura ostatka tijela može procijeniti jedino dodatnim nalazima. Metode datiranja su pokazale da jeG. blacki postojao najmanje milion godina i da je izumro prije oko 100.000 godina, nakon što je, u jednom periodu (na desetine hiljada godina), bio suvremenik (anatomski) modernihljudi ( Homo sapiens) i vrsteH. erectus, koji je prethodio pojaviH. sapiens.
U2014. godine, po prvi put, fosilni zubi i mandibuleGigantopithecus blacki su pronađeni uIndoneziji[12][13]
Pema fosilnim dokazima, vjeruje se da je odrasli mužjakGigantopithecus blacki bio visok oko 3 m i težak oko 540 kg, što je dva do tri puta više od modernihgorila, a gotovo pet puta je bio odorangutana, najbližeg današnjeg srodnika. Veliki mužjaci možda su imali raspon ruku od preko 3.6 m. Rekonstruiran je ispolni dimorfizam, sa odraslim ženkama koje su bile otprilike upola manje od mužjaka. Zbog širokih interspecijskih razlika u odnosima između zuba i veličine tijela, neki navodno pretpostavljaju da je vjerovatnije da jeGigantopithecus je bio mnogo manji, visok otprilike 1.8 m.Ovavrsta je egzistirala uAziji i naseljavalabambusove šume, gdje i preci današnjihpanda. Mnogi dokazi ukazuju da jeGigantopithecus biobiljojed.Njegovo porijeklo nije poznato, zbog fragmentarne prirode fosilnih ostataka. Možda je ličio na modernegorile, zbog navodno sličnog načina života. Neki naučnici, međutim, misle da vjerojatno i više ličio na svoje najbliže moderne srodnike,orangutane. Biti toliko velik kao odrasliGigantopithecu značilo je da je imao možda malo ili nimalo neprijatelja. Međutim, mlađe, slabe ili povrijeđene jedinke mogle su biti žrtve predatora (tigar,piton,krokodili,mahairodonthijena,medvjed iHomo erectus).
U prošlosti, zaG. blacki se mislilo da je srodan ranimhomininima (posebnoAustralopithecusu), na bazi osobina kutnjaka, što je smatrano posljedicomkonvergentne evolucije.[14]
Gigantopithecus bilaspurensis je bio veoma velik fosilnimajmun, identificiran na osnovu nekoliko viličnih kostiju izuba izIndije. Živio je prije oko 6 do 9 miliona godina, umiocenu. Bio je srodan saG. blacki.
Na osnovu slabihfosilnih nalaza, pretpostavlja se da je to je bila velika, prizemnabiljojednavrsta, koja sa hranila, prije svega,bambusom ilišćem.
