Domaće utakmice igra nastadionu "Giuseppe Meazza", poznatom i kao San Siro, koji dijeli sAC Milanom. Taj stadion ujedno je i najveći u Italiji s kapacitetom 80.074 sjedeća mjesta. Inter ima trening-centar "Angelo Moratti" uAppiano Gentileu, blizuComa.
Klub je osnovan 9. marta 1908. odvajanjem od zajedničkog klubaAC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupeItalijana iŠvicaraca iz kluba zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC ili skraćeno Inter. Nadimak tima bio jeLa Beneamata ("povlaštena"). Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.
Questa notte splendida darà i colori al nostro stemma: il nero e l'azzurro sullo sfondo d'oro delle stelle. Si chiamerà Internazionale, perchè noi siamo fratelli del mondo
–9. mart 1908., Milano
Ova divna noć će nam dati boje grba; crna i plava sa zlatnom zavjesom satkanom od zvijezda. Zvaće se Internazionale, jer smo braća svijeta.
–9. mart 1908., Milano
Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio jeVirgilio Fossati, rođen uMilanu.
U periodu između1. i2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režimaBenita Mussolinija morao promijeniti ime uAmbrosiana-Inter[2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938, a 1940. uz prvenstvo su osvojili iKup, predvođeni legendom klubaGiuseppeom Meazzom. Godine 1942. vraćaju prvobitno ime - Internazionale.
Poslije rata, Inter osvaja svoj šestiScudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kaoGrande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966., ovaj put saHelenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i prva dva naslovaevropskog prvaka u historiji 1964. i 1965., pobjedama protivReal Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslovaInterkontinentalnog kupa.
Tada je predsjednik kluba bioAngelo Moratti čiji je sinMassimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finaluKupa Šampiona, dvaput odCeltica iAjaxa.
Ovaj period ostaće upamćen po osvajanjuKupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod od ispadanja.
1995. godine odErnesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodećiRonalda za 19,5 miliona €, teChristijana Vierija za 31 milion €1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.
Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodoviJuventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen uSeriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stižeZlatan Ibrahimović, igrač koji će obilježiti godine koje slijede za Inter.
Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa treneraRoberta Mancinija napravila ih je 17.
2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi iLigu Prvaka. Inter biva izbačen odLiverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.
2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera,Jose Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači,Amantino Mancini[6],Sulley Muntari[7] iRicardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.
No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju uEvropi.
U sezoni 2009/2010. Inter je osvojio sve što je mogao osvojiti. Odbranili su Scudetto i postali prvaci Italije peti put zaredom, pobjedivši Sienu u posljednjem kolu golomDiega Milita. Prije toga su osvojili Kup Italije u Rimu savladavši Romu također pogotkomDiega Milita.
15. juna 2010.Inter je predstavio novog treneraRafaela Beniteza koji je došao iz Liverpoola.[11] Benitez je odmah osvojio svoj prvi trofejSuperkup Italije pobjedivšiRomu 3-1, a u decembru 2010. stigao je i naslov Prvaka svijeta.[12] Ipak, u januaru 2011. nezadovoljni pozicijom uSeriji A, upravaIntera je smjenila Beniteza[13] i na čelo postavila bivšeg igrača i trenera Milana, Leonarda.[14] U januaru su u klub stigli iGiampaolo Pazzini[15],Andrea Ranocchia[16] iYuto Nagatomo[17] na posudbu.
Leonardo je uspio smanjiti zaostatak za vodećimMilanom, ali Inter je sezonu završio na drugom mjestu. U četvrtfinaluLige Prvaka savladao ih jeSchalke. Na kraju sezone Leonardo je odstupio s mjesta trenera da bi postao direktorPSG-a, a Inter je zaposlioGian Piera Gasperinija. Na ljeto je klub napustio sjajni napadač Samuel Eto'o, potpisavši za superbogati Anzhi.
Gian Piero Gasperini nije se proslavio na klupi Intera i smijenjen je nakon samo tri mjeseca na klupi, od strane još jednog Italijanskog stručnjaka,Claudija Ranijerija.[18] Nakon poraza protiv Juventusa (2:0), Claudio Ranieri je smjenjen na klupi od Intera, njegovo mjesto preuzeo jeAndrea Stramaccioni[19], do tada je bio trenerFC Inter Primavera, sa kojim je pobjedio Next Generation Series.
Stramaccioni je vodio Inter u sezoni2012/13, i nakon lošeg, 9. mjesta na kraju sezone je otpušten. 19. maja 2013. je objavljeno da je novi menadžer InteraWalter Mazzarri koji je do tada vodioNapoli.
Dana 15. oktobra 2013.Erick Thohir, Rosan Roeslani i Handy Soetedjo, svi izIndonezije su potpisali ugovor o preuzimanju 70% dionica Intera u vrijednosti od 480 miliona $. Thohir također ima udio u vlasništvu klubovaD.C. United i košarkaškog klubaPhiladelphia 76ers.[20]
Mjesec dana kasnije,Thohir se predstavio javnosti uMilanu, te je objavljeno da će on preuzeti funkciju predsjednika kluba, čime je završena 18-godišnja vladavinaMassima Morattija na toj funkciji. Ipak, Moratti je ostao u klubu u ulozi počasnog predsjednika, dok je njegov sinAngelomario ostao potpredsjednik kluba.
Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. Godine 1908, kada je klub osnovan, crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. Dvadeset godina kasnije, nakon spajanja s Unione Sportiva Milaneseom, Inter mijenja ime u Ambrosiana SS Milano te mijenja i boje dresa, a jedna verzija dresa bila je i ona s crvenim križem na bijeloj podlozi, koja je predstavljala grb grada Milana.[21]
Nakon Drugog svjetskog rata Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimaknerazzurri. U sezoni 2007/08. Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.
Nadimci Intera, osim spomenutog, jesuLa Beneamata iIl Biscione. Dok "Beneamata" znači "povlaštena", "Biscione" znači "bjelouška" te ima uporište u historiji Milana.
Jedno vrijeme upravo je bjelouška bila u grbu Intera.
Inter je prema istraživanjuLa Repubblice,[22] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.
Najveća navijačka grupa su svakako Boys San, koji datiraju još od 1969.
Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su muAC Milan iJuventus, a u EvropiReal Madrid.
Najpoznatije je rivalstvo sa gradskim suparnikomMilanom, s kojim Inter dijeli stadion"Giuseppe Meazza", znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih, iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice uSerie A, onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone'80/81. i'82/83, koje je Milan proveo uSerie B).
ČuveniDerby d'Italia sukob je Intera saJuventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila uSerie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen uSerie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila uSerie B.
Inter je u svojoj historiji promijenio 55 trenera. Najuspješniji je svakako Helenio Herrera koji je pored Scudetta osvojio i Ligu Prvaka.Jose Mourinho je prvi trener u Italijanskoj historiji koji je osvojio triplu krunu (triplete).
Inter Brand (100%) Inter Futura (100%) Consorzio San Siro 2000
PremaDeloitte Football Money Leagueu, Inter je u sezoni 2008/09. ostvario prihod od 196,5 miliona eura i našao se se na 9. mjestu na svijetu, iza Juventusa, a ispred gradskog rivala Milana.[24] Klub je time nadmašio zaradu od prethodne sezone, kada je zaradio 172,9 miliona eura[24], te prvi put otkad se vodi ova rang-lista pretekao Milan.
Postotak prihoda podijeljen je na prihode na dan utakmice (14%, odnosno 28,2 miliona), TV-prava (59%, odnosno 115,7 miliona, + 7%, odnosno 8 miliona), te marketing (27%, odnosno 52,6 miliona + 43%, odnosno 15,8 miliona). Sponzori na dresu donijeli su još 18,1 milion te 9,3 miliona eura, zavisno od komercijalne vrijednosti reklame, dok su dobili još novca od TV-prava zbog učešća u Ligi prvaka (1,6 miliona).
Za sezonu2010/11. klubovi Serije A pregovarali su zajedno za TV-prava iako je praksa prije tada bila da svaki klub individualno pregovara. Zbog ovoga je Inter imao manji prihod od TV-prava, dok su manji klubovi time profitirali.
Prihodi na dan utakmice iznosili su samo 1,1 milion po jednoj domaćoj utakmici, dok su neke ekipe zarađivale i po 2,6 miliona eura.
Novinari časopisa Deloitte su se složili da prihodi na dan utakmice štete Interu, kao i svim drugim italijanskim klubovima, i da zbog toga ne mogu da se nose sa drugim europskim velikanima, te da bi izgradnja novog stadiona doprinjela većoj konkurentnosti timova Serie A sa ostalim svjetskim klubovima.[25]
Inter ima i jednu od najvećih finansijskih "crnih rupa" među italijanskim klubovima, što je u 2007. rezultovalo neto gubitkom od 206 miliona €[26], u 2008. taj je gubitak iznosio 148 miliona, u 2009. 154 miliona[27] (što je pokriveno povećanjem kapitala od 90 miliona[28]). Godine 2010. je gubitak bio najmanji, 69 miliona[29] (pokriveno povećanjem kapitala od 40 miliona i 30 miliona eura tokom sezone 2011/12).
Na sve to je utjecala prodajaIbrahimovića, trostruka kruna koja je osvojena, te klauzula o otkupu ugovoraJoséa Mourinha koju je iskoristio Real Madrid i doveo portugalskog trenera. Najnoviji rezultati prikazuju gubitak od 86 miliona, u koji je uključen prihod od 13 miliona odRAI-ja.[30]
↑FC Internazionale Milano Spa 2009–10 Bilancio.FC Internazionale Milano (jezik: Italian). Registro Imprese & C.C.I.A.A. januar 2011.|access-date= zahtijeva|url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
.jpg)
.jpg)
![[ikona]](/mt/?noimg=&dark=on&url=https%3a%2f%2fbs.wikipedia.org%2f%2fbs.wikipedia.org%2fwiki%2fDatoteka%3aAmbox_outdated_serious.svg)
