Korowai ljudi iliPapuanci broje samo oko 3 000 ljudi i sve do 1970-ih su bili izolirani (necivilizirani).
Etnička grupa (ili:etnija/narod;grč.ethnos – narod) je društveno-definirana kategorija ljudi koji se međusobno identificiraju na temelju zajedničkih predaka, te društvenih, kulturalnih ili nacionalnih sličnosti.[1][2] Pripadnost etničkoj grupi obično se definira zajedničkom kulturnom baštinom, precima, mitovima o porijeklu,historijom, domovinom,jezikom (dijalektom), ili čakideologijom, a manifestira se kroz sisteme obilježavajućih simbola, kao što sureligija,mitologija i rituali,kuhinja, stil oblačenja, fizički izgled itd. Naziv za pripadnost etničkoj grupi/etniji, odnosno samo postojanje etničke grupe jeetnicitet/etničnost/narodnost, dok se pripadnik etničke grupe zoveetnik (pripadnici jedne etničke grupe/etnije se zovu etnici i svi oni čine jedannarod, tj. etničku grupu).
Najveće etničke grupe u modernim vremenima obuhvataju stotine miliona pojedinaca (Kinezi (Han) su najveća), dok su one najmanje ograničene na nekoliko desetaka pojedinaca (brojnodomorodačko stanovništvo u svijetu). Veće etničke grupe mogu se podijeliti u manje podgrupe, različito poznate kaoplemena iliklanovi, koji s vremenom mogu postati zasebne etničke grupe zbog endogamije i/ilifizičke izolacije iz matične grupe. S druge strane, bivše odvojene etničke grupe se mogu spojiti i formiratipan-etnije, a na kraju se istopiti u jednu etničku grupu. Bilo kroz podjelu ili spajanje, formiranje zasebnog etničkog identiteta naziva se etnogeneza.
Zavisno o tome koji izvor grupnog identiteta je naglašen da definira članstvo, sljedeće vrste etničkih grupa se mogu identificirati:
etno-rasne grupe – naglasak je na sličnosti u fizičkom izgledu na temelju genetskog porijekla;
etno-vjerske grupe – naglasak je na sličnosti u pripadnosti određenojreligiji (ili denominaciji, ilisekti);
etno-lingvističke grupe – naglasak je na sličnosti u jeziku (ili dijalektu, ili čak korištenju istogpisma);
etno-nacionalne grupe – naglasak je na sličnosti u obliku vladavine (vidi članakNacionalni identitet);
etno-regionalne grupe – naglasak je na posebnom lokalnom osjećaju pripadnosti koji proizilazi iz geografske izolacije.
U mnogim slučajevima, kao što je onaj sŽidovima, više od jednog aspekta određuje članstvo.
Etničke grupe proizašle iz iste historijske populacije-osnivača često nastavljaju govoriti srodnim jezicima i dijeliti slične genetske osobine. Putem jezičke promjene, akulturacije, raznih adopcija (usvajanja) (npr. običaja) i vjerskihprevođenja, moguće je da neki pojedinci ili grupe napuste jednu etničku grupu i pridruže se drugoj (osim onih etničkih grupa kojima je naglasak na rasnoj čistoći ključni kriterij za članstvo).
Terminetnicitet se često (nepravilno) koristi kao sinonim za dvosmislene pojmove kao što sunacija ililjudi.
Terminetnički proizlazi izgrčke riječiἔθνος, tj.ethnos (ili tačnije iz pridjevaἐθνικός, tj.ethnikos,[3] što je ulatinskom jeziku preuzeto kaoethnicus). Posuđeniengleski naziv za ovaj koncept jefolk (ili, u prijevodu nabosanski: narod), dok je u tzv.kasnom blisko-engleskom periodu taj naziv korišten zajedno s latinizmompeople (danas sinonim zafolk).
U ranom modernom engleskom i do sredine19. vijeka,etnički se koristi u smislu "paganskog" (odnoseći se na različite "nacije" koje još nisusudjelovale ukršćanskojoikumeni), dok je nazivta ethne ("nacije") korišten kaoLXX prijevod hebrejskoggoyima "nacija, ne-Hebreji i ne-Židovi".[4] Grčki termin u ranoj antici (HomerovaGrčka) može se odnositi na bilo koju veću grupu,domaćina muškaraca,grupu drugova, kao iroj ilistado životinja. UKlasničnoj (Antičkoj) Grčkoj, termin je dobio značenje usporedivo s konceptom sada zvanim "etnička grupa", najčešće preveden kaonacija,ljudi; samo uHelenističkoj Grčkoj izraz je imao tendenciju da postane dodatno sužen da bi se naročito odnosio na "strane" ili "barbarske" nacije (odakle je kasnije dobio značenje "paganski").[5]
U19. vijeku, pojam je počeo da se koristi u smislu "karakterističnih rasa, ljudi ili nacija", u povratku izvornom grčkom značenju. Smisao "različitih kulturalnih grupa", te na američkom engleskom "rasnih, kulturalnih ili grupa nacionalnih manjina", javlja se od 1930-ih do 1940-ih,[6] kao zamjena pojmarasa koji je ranije imao taj smisao, ali sada postaje biti arhaističan zbog sličnosti s ideološkimrasizmom.Skraćeni obliketnicitet je bio korišten za "paganstvo" u18. vijeku, ali sada počinje izražavati značenje jednog "etničkog karaktera" (prvi put zabilježeno 1953. godine).Pojametnička grupa je prvi put zabilježen 1935. g. i ušao je uOxfordski rječnik engleskoga jezika 1972. godine.[7]Pojamnacionalnost, zavisno o kontekstu, može biti korišten kao sinonim zaetnicitet, odnosno kao sinonim zadržavljanstvo (usuverenoj državi). Proces koji rezultira nastankom jedne etničke grupe/etnije se zove etnogeneza, termin u upotrebi u etnološkoj literaturi od, otprilike, 1950. godine.
Etnografija počinje u klasičnojantici; nakon ranih autora poputAnaximandera i Hecataeusa izMileta,Herodot u ca. 480. godini p. n. e. utemeljuje i historiografiju i etnografiju drevnog svijeta.Grci u ovom trenutku ne opisuju strane nacije, već razvijaju koncept vlastite "etničnosti", koji su grupirali pod nazivomHeleni. Herodot je stavio poseban akcenat na ono što je definiralo grčki helenistički etnički identitet u njegovo vrijeme, ističući:
zajedničko porijeklo (grč.ὅμαιμον, tj.homaimon – "istokrvno(st)"[8]);
zajednički jezik (grč.ὁμόγλωσσον, tj.homoglōsson – "koji pričaju isti jezik"[8]);
zajednička svetišta i žrtve (grč.θεῶν ἱδρύματά τε κοινὰ καὶ θυσίαι, tj.theōn hidrumata te koina kai thusiai – "koji se mole istim bogovima i predaju im iste žrtve"[9]);
zajednički običaji (grč.ἤθεα ὁμότροπα, tj.ēthea homotropa – "karakteristični slični običaji"[10][11][12]).
Da li se nacionalnost može kvalificirati kao kulturalno univerzalna, u određenoj mjeri zavisi o korištenju tačnedefinicije. Prema konferencijiChallenges of Measuring an Ethnic World: Science, politics, and reality (u prijevodu:Izazovi određivanja etničkog svijeta: Nauka, politika i stvarnost),[13] "etničnost je temeljni faktor u ljudskom životu: to je pojava svojstvena ljudskom iskustvu".[14]Mnogisociolozi, poputantropologa Fredrika Bartha i Erica Wolfa, ne smatraju etnički identitet univerzalnim. Oni smatraju etnicitet proizvodom među-grupne interakcije specifičnih vrsta, a ne kao bitnu kvalitetu svojstvenu ljudskim grupama.[15]
Prema Thomasu Hyllandu Eriksenu, proučavanjem etničnosti su dominirala dva različita stava, tj. dvije dileme, sve donedavno.
Prva je između "primordijalizma" i "instrumentalizma". Uprimordijalističkom pogledu, sudionik percipira etničke veze kolektivno, kao izvana dobivene, ili čak i prisilne društvene veze.[16]Instrumentalistički pristup, s druge strane, tretira etničku pripadnost prvenstveno kao dodatni elemenat političke strategije, koji se koristi kao izvor interesnih grupa za postizanje sekundarnih ciljeva, kao što je, na primjer, porast u bogatstvu,moći ili statusu.[17][18] Ova dilema/rasprava je još uvijek važna referentna tačka u političkim naukama, iako je većina naučnika neopredjeljena po pitanju ove dileme.[19]
Druga dilema/rasprava je između "konstruktivizma" i "esencijalizma".Konstruktivisti vide nacionalne i etničke identitete kao proizvode historijskih sila, često nedavnih, čak i kada su identiteti prezentirani kao stari.[20][21]Esencijalisti vide takve identitete kaoontološke kategorije koje definiraju društvene aktere, a nisu rezultatsocijalne akcije.[22][23]
Prema Thomasu Hyllandu Eriksenu, ove rasprave su izmijenjene, pogotovo uantropologiji, od strane naučnika koji pokušavaju da odgovore na pitanja politiziranih oblika samozastupanja prema pripadnicima različitih etničkih grupa inacija. To je u kontekstu rasprave o multikulturalnosti u zemljama poputSAD-a iCanade, koje imaju veliki broj useljenika iz mnogih različitih kultura, te i u kontekstu post-kolonijalizama naKaribima i uJužnoj Aziji.[24]
Weber je kao prvu stvar tvrdio da su etničke grupekünstlich (u prijevodu nabosanski: umjetne, tj. društveno konstruirane) jer su bile bazirane na subjektivnom uvjerenju u zajedničkiGemeinschaft (u prijevodu nabosanski: zajednicu). Drugo, to uvjerenje u zajedničkiGemeinschaft nije stvorilo grupu; grupa je stvorila uvjerenje. Treće, formiranje grupa je rezultiralo iz želje da se monopolizira moć i status. To je u suprotnosti s prevladavajućim prirodoslovnim uvjerenjima o vremenu, koje je održavalo da socio-kulturalne razlike i razlike u ponašanju između naroda proizađu iz nasljednih osobina i tendencija izvedenih iz istog porijekla, tada pod nazivom "rasa".[25]
Još jedan utjecajni teoretičar nacionalnosti je bio Fredrik Barth, čiji jeEthnic Groups and Boundaries (u prijevodu nabosanski:Etničke grupe i okviri) iz 1969. g. opisan kao instrument u širenju upotrebe termina u društvenim naukama 1980-ih i 1990-ih godina.[26] Barth je otišao korak dalje od Webera naglašavajući konstruktivnu prirodu etniciteta. Za Bartha, etnicitet je neprestano prihvatan i osporavan i od strane vanjskih pripisivanja i unutarnje samoidentifikacije. Barthov pogled je da etničke grupe nisu povremene kulturne izolacije, ili logičkiprioris (prethodno uslovljavana stvar) kojemu ljudi prirodno pripadaju. Htio je da razlikuje antropološke pojmovekultura kao ograničene entitete ietnicitet kao iskonske veze, promijenivši ih s naglaskom na sukobu između skupina.Ethnic Groups and Boundaries, dakle, se usredotočio na međusobnu povezanost etničkih identiteta. Barth piše: "(...) ...kategoričke etničke razlike ne zavise o nedostatku mobilnosti, kontakta i informacija, nego povlače za sobom društvene procese isključivanja i inkorporacije pri čemu se održavaju zasebne kategorije unatoč promjeni sudjelovanja i članstva u toku historije individualnog života."
Godine 1978., antropolog Ronald Cohen tvrdi da identifikacija "etničke grupe" u korištenju društvenih naučnika često ogleda netačneetikete više od autohtonih stvarnosti:
"(...) ...imenovane etničke identitete prihvatamo, često bez razmišljanja, kao što su i osnovna predanja u literaturi često samovoljno, ili još gore netačno, nametnuta."[26]
Na taj način, on je ukazao na činjenicu da se utvrđivanje etničke grupe izvana, npr. od straneantropologa, ne mora podudarati sa samoidentificiranjem pripadnika te grupe. Također je opisao kako je u prvim desetljećima korištenja, pojametnički već često bio korišten kao zamjena za stare pojmove kao što su "kulturalni" ili "plemenski" kada se govori o manjim skupinama sa zajedničkim kulturalnim sistemima i zajedničkom baštinom, ali da je taj pojametnički imao dodanu vrijednost koja je mogla opisati sličnosti između sistema grupnog identiteta i u plemenima i u modernom društvu. Cohen je također sugerirao da se tvrdnje koje se odnose na "etnički" identitet (kao što su ranije tvrdnje koji se tiču "plemenskog" identiteta) često kolonijalističke prakse i učinci odnosa koloniziranih naroda i nacionalnih država.[26]
Sociolozi su time usredotočeni na to kako, kada, i zašto različita obilježja etničkog identiteta postaju važna. Također, antropolog Joan Vincent je primijetio da etničke granice često imajuživi karakter.[27] Ronald Cohen zaključio je da je etnicitet "nizgniježđenja uključivosti i isključivosti".[26] On se slaže s Joan Vincentovim opažanjima da se (Cohenova parafraza) "etnička pripadnost... (...) ...može suziti ili proširiti u graničnom smislu u odnosu na specifične potrebe političke mobilizacije".[26] To je možda razlog zašto je porijeklo ponekadmarker (oznaka) etniciteta, a ponekad ne: koja je dijakritička oznaka etniciteta važna zavisi o tome koliko ljudi pridaju važnost etničkim granicama, a da li su ih povećali ili smanjili, zavisi, uglavnom, o političkoj situaciji.
Različiti pristupi razumijevanju etniciteta su korišteni od strane različitihsociologa pri pokušaju da se shvati priroda etniciteta kao faktor u ljudskom životu i društvu. Primjeri takvih pristupa su:primordijalizam (iskonstvo),esencijalizam,perenijalizam,konstruktivizam (strukturalizam), modernizam i instrumentalizam.
"Primordijalizam" smatra da je etnicitet postojao u svim vremenima ljudske historije i da moderne etničke grupe imaju historijski kontinuitet u dalekoj prošlosti. Za njih, ideja o etnicitetu je usko povezana sa idejomnacije i ukorijenjena je u razumijevanje čovječanstva kao podijeljenog u primordijalne (iskonske) postojeće grupe ukorijenjene srodstvom i biološkom baštinom uvremenu prije Webera.
"Esencijalistički primordijalizam" dalje smatra da je etnicitetnajglavnija činjenica ljudskog postojanja, te da etnicitet prethodi bilo kojoj ljudskoj socijalnoj interakciji i da je u osnovi nepromijenjen njome. Ovateorija vidi etničke grupe kao prirodne, ne samo kao historijske. Ovo razumijevanje ne objašnjava kako se i zašto nacije i etničke grupe naizgled pojavljuju, nestaju i često ponovo osnivaju krozhistoriju. Ono ima problema koji se tiču posljedica među-brakova,migracija i kolonizacija za sastav modernog multietničkog društva.[28]
"Srodstveni primordijalizam" smatra da su etničke zajedniceproširenje srodstvenih jedinica, u osnovi proizašle iz srodstva iliklana u kojemu se donose odluke kulturnih znakova (jezik,vjera,tradicija) kako bi se upravo pokazao biološki afinitet. Na ovaj način, mitove zajedničkog biološkog porijekla koji su definicije karakteristika etničkih zajednica treba shvatiti kao da predstavljaju stvarnu biološku historiju. Problem s ovim pogledom na etnicitet je u tome da je mitsko porijeklo određenih etničkih grupa veoma često u direktnoj kontradikciji (suprotnosti) sa poznatom biološkom hisotorijom etničke zajednice.[28]
"Geertzov primordijalizam", za kojeg se posebno zalažeantropolog Clifford Geertz, tvrdi da ljudi općenito pridonose već preraslojmoći "davanja" iskonskih ljudskih osobina, kao što su krvne veze, jezik, teritorija i kulturalne razlike. Po Geertzovom mišljenju, etnicitet sam po sebi nije iskonski, ali ga ljudi doživljavaju kao takav, jer je ugrađen u njihov doživljaj svijeta.[28]
"Perenijalizam", pristup koji se prvenstveno bavi snacionalnosti, ali ima tendenciju da vidi nacije i etničke zajednice kao u osnovi isti fenomen, smatra da nacije, kao vrsta društvene i političke organizacije, predstavljaju jedan od drevnih ili perenijalnih (višegodišnjih, vječnih, konstantnih) karakteristika.[29] Smith (1999. g.) razlikuje dvije varijante: "kontinuirani perenijalizam", koji tvrdi da su određene nacije postojale već dugi period vremena, i "obnavljajući perenijalizam", koji se fokusira na pojavu, raspad i ponovno pojavljivanje nacija kao obnavljajućih aspekata ljudske historije.[30]
"Stalni perenijalizam" smatra da su specifične etničke grupe postojale kontinuirano kroz historiju.
"Situacijski perenijalizam" smatra da se nacije i etničke grupe pojavljuju, mijenjaju i nestaju kroz tok historije. Ovo gledište smatra da je koncept etniciteta u osnovi alat koji se koristi od stranepolitičkih grupa za manipulacijuresursima kao što su bogatstvo,moć, teritorija ili status, u interesu svoje određene grupe. U skladu s tim, etnicitet se pojavljuje kada je relevantan kao sredstvo unapređenja budućih kolektivnih interesa i promjena u skladu s političkim promjenama u društvu. Primjer perenijalističkog tumačenja nacionalnosti se može naći kod Bartha i Seidnera koji vide etnicitet kao neprekidno mijenjane granica između grupa ljudi uspostavljeno putem stalnih socijalnih pregovaranja i interakcija.
"Instrumentalistički perenijalizam" vidi etnicitet prvenstveno kao svestran alat koji identificira različite etničke grupe i ograničenja kroz vrijeme, što objašnjava etnicitet kao mehanizamsocijalnog raslojavanja, a što dalje znači da je etnicitet osnova za hijerarhijski raspored pojedinaca. Prema Donaldu Noelu, sociologu koji je razvioteoriju o porijeklu etničke slojevitosti,etničko raslojavanje je "sistem stratifikacije (raslojavanja) u kojemu neko ima relativno fiksno članstvo u grupi (npr.rasa,religija, ilinacionalnost) korišteno kao glavni kriterij za dodjeljivanje društvenih pozicija".[31] Etnička stratifikacija (raslojavanje) je jedna od mnogih različitih vrsta socijalnog raslojavanja, uključujući i raslojavanje na osnovu socijalno-ekonomskog statusa, rase ilispola. Prema Donaldu Noelu, etničko raslojavanje će se pojaviti tek kada specifične etničke grupe budu dovedene u kontakt jedna s drugom, i to samo kada te grupe bude karakterizirao visok stepen etnocentrizma, konkurencije i diferencijalne moći. Etnocentrizam je tendencija da se gleda na svijet, prije svega, iz perspektive vlastite kulture, te da se unazade sve ostale grupe izvan vlastite kulture. Neki sociolozi, kao što su Lawrence Bobo i Vincent Hutchings, kažu da porijeklo etničkog raslojavanja leži u odredbama etničkih predrasuda pojedinca, koje se odnose na teoriju etnocentrizma.[32] Nastavljajući s Noelovom teorijom, određeni stepen diferencijalnih moći mora biti prisutan za pojavu etničkog raslojavanja. Drugim riječima, nejednakost vlasti među etničkim grupama znači da "one imaju takvu nejednaku snagu da je jedna je u stanju da potpuno nametne svoju volju drugoj".[31] Pored diferencijalnih moći, stepen konkurencije strukturirane duž etničkih linija je preduslov za etničko raslojavanje, također. Različite etničke grupe moraju biti u konkurenciji za neke zajedničke ciljeve, kao što sumoć i utjecaji, ili za materijalne interese, kao što su bogatstvo i teritorija. Lawrence Bobo i Vincent Hutchings sugeriraju da je konkurencija pokretana od strane vlastitog interesa i neprijateljstva, i da rezultatira neizbježnim raslojavanjem i konfliktima.[32]
"Konstruktivizam" vidi i primordijalizam i perenijalizam kao stavove koji su u osnovi neupotpunjeni,[32] i odbacuje pojam etniciteta kao osnovnog ljudskog stanja. On smatra da su etničke grupe samo proizvodi ljudske socijalne interakcije (međudjelovanja), održavane samo u onoj mjeri u kojoj se održavaju i važeći društveni konstrukti (strukture) u društvu.
"Modernistički konstruktivizam" dovodi u vezu pojavu etniciteta sa kretanjem ka počecima nacionalnih država u ranom modernom dobu.[33] Zagovornici ove teorije, kao što su Eric Hobsbawm, tvrde da suetnička pripadnost i slični pojmovi kao što jeetnički ponos (ili čaknacionalizam), čisto moderni izum, koji se pojavljuje samo u modernom dobu svjetske historije. Oni smatraju da prije ovoga, etnička homogenost nije bila smatrana idealnim ili neophodnim faktorom u kovanju velikihdruštava.
Etnicitet je važan koncept po kojemu se ljudi mogu identificirati kao veće grupe. Mnogi sociolozi, kao što su antropolozi Fredrik Barth i Eric Wolf, ne smatraju da je etnički identitet univerzalan. Oni smatraju da je etnicitet proizvod specifičnih vrsta interakcije između grupa, ali ne i bitna kvaliteta neophodna grupama ljudi.[15]Procesi koji dovode do pojava takve identifikacije se nazivaju etnogeneze. Pripadnici etničke grupe, u cjelini, razmatrajukulturni kontinuitet s vremenom, iako su historičari i kulturni antropolozi dokumentirali da su mnoge vrijednosti, prakse i norme koje podrazumijevaju kontinuitet s prošlosti, relativno nedavni izum.[34]
Etničke grupe se razlikuju od ostalih društvenih grupa, kao što su subkulture, interesne grupe ili društvene klase, jer se pojavljuju i mijenjaju tokom historijskih perioda (vijekova) u procesu poznatom kao etnogeneza – period od nekoliko generacija endogamije koji rezultira zajedničkim precima (koji se ponekad razmatraju u smislumitoloških priča ofigurama osnivačima); etnički identitet je pojačan u odnosu na "granične okvire" – karakteristike za koje se smatra da su jedinstvene u grupi koja se izdvajaja od drugih grupa.[35][36][37][38][39]
U nekim slučajevima, posebno onima koji su u vezi s transnacionalnimmigracijama, ilikolonijalnom ekspanzijom, etnicitet je vezan snacionalnosti. Antropolozi i historičari, u periodu nakon modernističkog razumijevanja etniciteta, kao što razmatra Ernest Gellner,[40] and Benedict Anderson[41] vide nacije i nacionalizamu istom košu sa usponom sistema moderne države u17. vijeku. Oni su kulminirali u usponu "nacionalne države", u kojoj su paušalne granice nacije poklopljene (ili idealno poklopljene) sa državnim granicama. Tako je naZapadu pojam nacionalnosti, ili rase i nacije, razvijen u kontekstu evropskih kolonijalnih ekspanzija, kada sumerkantilizam ikapitalizam promovirali globalna kretanja stanovništva u isto vrijeme kada su granicesuverenih država počele bivati sve više i više jasno i striktno definirane. U19. vijeku, moderne države uglavnom traže legitimnost kroz svoje tvrdnje da predstavljaju "nacije". Nacionalne države, međutim, uvijek uključuju populacije koje su isključivane iz nacionalnog života iz jednog ili drugog razloga. Članovi isključene grupe, samim tim, ili će tražiti uključivanje na temelju jednakosti, ili će tražiti autonomiju, ponekad čak i do te mjere da nastane potpuno političko razdvajanje u vlastitoj nacionalnoj državi.[42] U takvim uslovima kada su se ljudi preselili iz jedne države u drugu,[43] ili kada je jedna država osvojila ilikolonizirala ljude izvan svojih nacionalnih granica, etničke grupe su formirane od strane ljudi koji su se identificirali kao pripadnici jedne nacije, ali su živjeli u drugoj državi.
Multietničke države mogu biti rezultat dvaju suprotnih događaja, bilo da je to nedavno stvaranje državne granice u suprotnosti s tradicionalnimplemenskim područjima, ili nedavne imigracije etničkih manjina u bivšu državunacije. Primjeri za prvi slučaj se mogu naći širomAfrike, gdje su se državama koje su nastale za vrijeme dekolonizacijedavale (određivale) proizvoljne (arbitrarne) kolonijalne granice, ali i uevropskim zemljama kao što jeBelgija iliVelika Britanija. Primjeri za drugi slučaj su zemlje poputNjemačke iliNizozemske, koje su bile etnički homogene kada su ostvarile državnosti, ali su pretrpjele značajne imigracije u drugoj polovini20. vijeka. Države kao što suVelika Britanija,Francuska iŠvicarska čine različite etničke grupe iz svojih formacija i one su isto tako doživjele značajne imigracije, što je rezultiralo onim što je nazvaomultikulturalno društvo, posebno u većim gradovima.
Države tzv.Novog svijeta (Amerika, a često iAustralazija) su multietničke od samog početka, jer su nastale kao kolonije nametnute postojećim autohtonim populacijama.
Razlika izmeđurase i etniciteta se smatra vrlo problematičnom. Za porijeklo se često pretpostavlja da je kulturalni identitet grupe, često zasnovan najeziku itradiciji, dok je rasabiološka klasifikacija, određena na osnovuDNK i strukture kostiju. Rasa je više kontroverzan pojam od etniciteta, zbog svoje česte političke upotrebe. Pretpostavlja se da su, na osnovu odnosa moći, kreiranirasni etniciteti ietničke rase. Ramán Grosfoguel (Univerzitet Californije, Berkeley) napominje da jerasni/etnički identitet jedan koncept i da se koncepti rase i etniciteta ne mogu koristiti kao zasebne i samostalne kategorije.[44]
Prije Webera, rasa i etnicitet su često viđeni kao dva aspekta iste stvari. Oko 1900. godine, a prijeesencijalističkog primordijalizma, razumijevanje etniciteta je bilo dominantno, kulturalne razlike među ljudima su viđene kao rezultat naslijeđenih osobina i tendencija.[45] To je bilo vrijeme kada je tzv. "nauka", kao što je frenologija, tvrdila da je u stanju da dovede u vezu kulturalne osobine i osobine ponašanja različitih populacija sa njihovim vanjskim fizičkim karakteristikama, kao što su obliklobanje. S uvođenjem Weberovog razmišljanja o etnicitetu kao društvenom konstruktu (strukturi), rasa i etnicitet su postali podijeljeni jedno od drugog. Društveno vjerovanje u biološkidobro-definirane rase se zadržalo i dalje.
1950. godine,UNESCO-ova izjava na temu "Rasno pitanje", koja je potpisana od strane nekih međunarodno-poznatih naučnika tog vremena (uključujući Ashleya Montagua, Claudea Lévi-Straussa, Gunnara Myrdala, Juliana Huxleya itd.), sugerira sljedeće: "Nacionalne, religijske, geografske, jezičke i kulturalne grupe se nužno ne podudaraju s rasnim grupama: i kulturalne osobine takvih grupa ne pokazuju genetske veze s rasnim osobinama. Zbog ozbiljnih grešaka ove vrste koje su obično počinjene kada se koristi termin "rasa" u popularnom žargonu, bilo bi bolje da kada se govori o ljudskoj rasi da se odustane od korištenja termina "rasa" zajedno i da se koristi pojam "etnička grupa".[46]
1982. godineantropolog David Craig Griffith je sumirao 40 godina etnografskih istraživanja, tvrdeći da su rasne i etničke kategorije simbolični markeri (oznake) za različite načine na koje ljudi iz različitih dijelova svijeta bivaju uključeni u globalnuekonomiju:
"Suprotstavljeni interesi koje dijele radneklase su dodatno ojačanižalbama na "rasne" i "etničke" razlike. Takve žalbe služe da bi se izdvojile različite kategorije radnika na skali tržišta rada, protjerivajući stigmatiziranu populaciju na nižim nivoima i izolirajući više nivoe odkonkurencije odozdo.Kapitalizam nije stvorio sve razlike između etniciteta i rase koje funkcioniraju da bi se kategorije radnika razdijelile jedna od druge. To je, ipak, proces rada mobilizacije u kapitalizmu koji pridonosi stvaranju tih razlika i njihovih efektivnih vrijednosti.[47]
Prema Wolfu, rase su izgrađene i uključene u društvo u periodu evropskihmerkantilnih ekspanzija (širenja) i u etničke grupe u periodukapitalističke ekspanzije.[48]
Pišući o korištenju termina "etnički" u uobičajenom jezikuVelike Britanije iSAD-a, 1977. godine Wallman naglašava sljedeće:
"Termin "etnički" popularno konotira "rasu" u Velikoj Britaniji, samo manje precizno, i to sa opterećenjem vrijednosti. U Sjevernoj Americi, za razliku od toga, "rasa" najčešće znači boju, a "etnici" su potomci relativno nedavnih imigranata iz zemalja koje nisu sa engleskog govornog područja. Etnik nije imenica u Britaniji. Ustvari, "etnici" i ne postoje; postoje samo "etničke relacije"."[49]
USAD-u,OMB definira koncept rase kao što je prikazano naPopisu u SAD-u i to kao "ne-naučni ili ne-antropološki" i uzima u obzir "socijalne i kulturne karakteristike kao i pretke", koristeći "odgovarajuće naučne metodologije" koji nisu "prvenstveno biološke ili genetske u odnosu jedne na drugu".[50]
Ponekad su etničke grupe predmet stavova predrasude i akcije od stranedržave ili njenih dijelova. U20. vijeku, ljudi su počeli da tvrde da sukobi među etničkim grupama ili između članova jedne etničke grupe i države, mogu i trebaju biti riješeni na jedan od dva načina. Neki, poput Jürgena Habermasa i Brucea Barryja, tvrde da legitimitet moderne države mora biti zasnovan na pojmupolitičkih prava autonomnih pojedinačnih subjekata. Prema ovom mišljenju, država ne treba da prizna etničke, nacionalne ili rasne identitete, već umjesto toga treba da sprovodi uvođenjepolitičke ipravne jednakosti svih pojedinaca. Ostali, kao što je Charles Taylor i Will Kymlicka, tvrde da je pojam autonomnog pojedinca sam po sebi kulturalna tvorevina. Prema ovom gledištu, država mora prepoznati etnički identitet i razviti procese kroz koje posebne potrebe etničke grupe mogu biti smještene unutar granicanacionalne države.
19. vijek vidi razvoj političke ideologije etničkog nacionalizma, kada je koncept rase bio vezan za nacionalizam, prvo od strane njemačkih teoretičara, uključujući Johanna Gottfrieda von Herdera. Slučajevi društava fokusiranih na etničkim vezama, koji su u suprotnosti s historijom ili historijskim kontekstom, rezultiraju opravdanosti nacionalističkih ciljeva. Dva perioda često navode da kao primjeri za ovo mogu poslužiti konsolidacije 19. vijeka i proširenjeNjemačkog carstva iNacističke Njemačke u 20. vijeku. Svaki primjer je promoviraopan-etničke ideje – da su ove vlade samo stjecale zemljišta koja su uvijek bila naseljena od strane etničkihNijemaca. Historija kasnih došljaka u modelima nacinalnih država, kao što su one nastale naBliskom Istoku ijugoistočnoj Evropi od raspadaOsmanskog carstva iAustro-Ugarskog carstva, kao i one koje proizlaze iz bivšegSSSR-a, je u znaku među-etničkih konflikata. Takvi konflikti se obično javljaju unutar multietničkih država, kao i u drugim regijama svijeta. Dakle, ovi konflikti su često pogrešno označeni i okarakterizirani kaograđanski ratovi kada su u pitanju, zapravo, među-etnički konflikti u multietničkim državama.
Mnoge etničke grupe inacijeAfrike su kvalificirane, iako su neke grupe samo malo veće odplemenskog društva. One uglavnom potječu izSahelianske kraljevine izsrednjeg vijeka; primjer je grupaAkan, koja proizlazi izBonoman grupe (11. vijek), a zatim iKraljevina Ashanti (17. vijek).[51]
Postoji obilje etničkih grupa u cijelojAziji, najviše zbog prilagođavanja na klimatske zone Azije, u koje se ubrajaju arktička, subarktička, umjerena, suptropska i tropska. Etničke grupe su se prilagodileplaninama,pustinjama, travnatim predjelima išumama. Na obalama Azije, etničke grupe su usvojile različite metode berbe i transporta. Neke su grupe prvenstvenolovci-sakupljači, neke prakticirajutransljudstvo (nomadski način života), druge su iz agrarnog/ruralnogmilenija, dok ostale naseljavaju industrijske/urbane zone. Neke grupe/zemlje Azije su potpunourbane (Hong Kong iSingapur). Kolonizacija Azije je uveliko završena u20. vijeku, sa domaćim pogonima za samostalnost i samoodređenje širomKontinenta.
Neke evropske etničke grupe, kao što suBaski, ne čine većinu ni u jednoj zemlji.[52]
Evropa ima veliki broj etničkih grupa; Pan i Pfeil (2004. godina) broje 87 različitih "naroda Evrope", od kojih 33 čine većinu stanovništva u najmanje jednojsuverenoj državi, dok preostalih 54 predstavljaju etničke manjine u okviru svake države u kojoj borave (iako i oni mogu formirati lokalne regionalne većine u sub-nacionalnim entitetima). Ukupan broj populacije nacionalnih manjina u Evropi procjenjuje se na 105 miliona ljudi, odnosno 14% od 770 milionaEvropljana.[53]
Određen broj evropskih zemalja, uključujući iFrancusku,[54] iŠvicarsku ne prikupljaju podatke o etničkoj pripadnosti svojih stanovnika.
Rusija ima brojne priznate etničke grupe, pored 80% etničkih Rusa koji su većina. Najveća grupa suTatari, 3,8%. Mnoge od manjih grupa nalaze se u azijskom dijelu Rusije.
↑People, James; Bailey, Garrick (2010).Humanity: An Introduction to Cultural Anthropology (9thizd.). Wadsworth Cengage learning. str.389.In essence, an ethnic group is a named social category of people based on perceptions of shared social experience or ancestry. Members of the ethnic group see themselves as sharing cultural traditions and history that distinguish them from other groups. Ethnic group identity has a strong psychological or emotional component that divides the people of the world into opposing categories of “us” and “them.” In contrast to social stratification, which divides and unifies people along a series of horizontal axes on the basis of socioeconomic factors, ethnic identities divide and unify people along a series of vertical axes. Thus, ethnic groups, at least theoretically, cut across socioeconomic class differences, drawing members from all strata of the population.
↑ἐθνικός, Henry George Liddell, Robert Scott,A Greek-English Lexicon, on Perseus
↑ThiE. Tonkin, M. McDonald and M. Chapman,History and Ethnicity (London 1989), pp.11–17 (quoted in J. Hutchinson & A.D. Smith (eds.),Oxford readers: Ethnicity (Oxford 1996), pp.18–24)
↑ἔθνος, Henry George Liddell, Robert Scott,A Greek-English Lexicon, on Perseus
↑Oxford English Dictionary Second edition, online version as of 2008-01-12, "ethnic, a. and n.". Cites SirDaniel Wilson,The archæology and prehistoric annals of Scotland 1851' (1863) andHuxley &Hadden (1935),We Europeans, pp. 136,181
↑Cohen, Ronald. (1978) "Ethnicity: Problem and Focus in Anthropology",Ann. Rev. Anthropol. 1978. 7:379-403; Glazer, Nathan andDaniel P. Moynihan (1975)Ethnicity– Theory and Experience, Cambridge, Mass.Harvard University Press. The modern usage definition of theOxford English Dictionary is:
a[djective]
...
2.a. Pertaining to race; peculiar to a race or nation; ethnological. Also, pertaining to or having common racial, cultural, religious, or linguistic characteristics, esp. designating a racial or other group within a larger system; hence (U.S. colloq.), foreign, exotic.
bethnic minority (group), a group of people differentiated from the rest of the community by racial origins or cultural background, and usu. claiming or enjoying official recognition of their group identity. Alsoattrib.
n[oun]
...
3 A member of an ethnic group or minority.Equatorians
(Oxford English Dictionary Second edition, online version as of 2008-01-12, s.v. "ethnic, a. and n.")
12ὅμαιμος, Henry George Liddell, Robert Scott,A Greek-English Lexicon, on Perseus
↑I. Polinskaya, "Shared sanctuaries and the gods of others: On the meaning Of 'common' in Herodotus 8.144", in: R. Rosen & I. Sluiter (eds.),Valuing others in Classical Antiquity (Leiden: Brill, 2010), 43-70.
↑ὁμότροπος, Henry George Liddell, Robert Scott,A Greek-English Lexicon, on Perseus)
↑Herodotus, 8.144.2:"The kinship of all Greeks in blood and speech, and the shrines of gods and the sacrifices that we have in common, and the likeness of our way of life."
↑Athena S. Leoussi, Steven Grosby,Nationalism and Ethnosymbolism: History, Culture and Ethnicity in the Formation of Nations, Edinburgh University Press, 2006, p. 115
↑[ko?] in Challenges of Measuring an Ethnic World: Science, Politics and Reality: Proceedings of the Joint Canada-United States Conference on the Measurement of Ethnicity, April 1–3, 1992, Joint Canada-United States Conference on the Measurement of Ethnicity, Department of Commerce, Statistics Canada, 1993
12Fredrik Barth ed. 1969Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization of Cultural Difference; Eric Wolf 1982Europe and the People Without History p. 381
↑Geertz, Clifford, ed. (1967)Old Societies and New States: The Quest for Modernity inAfrica andAsia. New York: The Free Press.
↑Cohen, Abner (1969)Custom and Politics in Urban Africa: A Study of Hausa Migrants in a Yoruba Town. London: Routledge & Kegan Paul.
↑Abner Cohen (1974)Two-Dimensional Man: An essay on power and symbolism in complex society. London: Routledge & Kegan Paul.
↑J. Hutchinson & A.D. Smith (eds.),Oxford readers: Ethnicity (Oxford 1996), "Introduction", 8-9
↑Gellner, Ernest (1983)Nations and Nationalism. Oxford: Blackwell.
↑T.H. Eriksen "Ethnic identity, national identity and intergroup conflict: The significance of personal experiences" in Ashmore, Jussim, Wilder (eds.):Social identity, intergroup conflict, and conflict reduction, pp. 42–70. Oxford: Oxford University Press'. 2001
↑Banton, Michael. (2007) "Weber on Ethnic Communities: A critique",Nations and Nationalism 13 (1), 2007, 19–35.
12345Ronald Cohen 1978 "Ethnicity: Problem and Focus in Anthropology",Annual Review of Anthropology 7: 383 Palo Alto:Stanford University PressGreška kod citiranja: Neispravna oznaka<ref>; naziv "cohen" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
↑Joan Vincent 1974, "The Structure of Ethnicity" inHuman Organization 33(4): 375-379
123(Smith 1999, p. 13) harv error: no target: CITEREFSmith1999 (help)
↑Walter Pohl,"Conceptions of Ethnicity in Early Medieval Studies",Debating the Middle Ages: Issues and Readings, ed. Lester K. Little and Barbara H. Rosenwein, (Blackwell), 1998, pp13–24, notes that historians have projected the 19th-century conceptions of the nation-state backwards in time, employing biological metaphors of birth and growth: "that the peoples in theMigration Period had little to do with those heroic (or sometimes brutish) clichés is now generally accepted among historians," he remarked. Early medieval peoples were far less homogeneous than often thought, and Pohl follows Reinhard Wenskus,Stammesbildung und Verfassung. (Cologne and Graz) 1961, whose researches into the "ethnogenesis" of theGerman peoples convinced him that the idea of common origin, as expressed byIsidore of SevilleGens est multitudo ab uno principio orta ("a people is a multitude stemming from one origin") which continues in the originalEtymologiae IX.2.i)"sive ab alia natione secundum propriam collectionem distincta ("or distinguished from another people by its proper ties") was a myth.
↑Aihway Ong 1996 "Cultural Citizenship in the Making" inCurrent Anthropology 37(5)
↑Mughal, Muhammad Aurang Zeb. 2012. Spain. Steven L. Denver (ed.),Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures, and Contemporary Issues, Vol. 3. Armonk, NY: M .E. Sharpe, pp. 674-675.
↑Christoph Pan, Beate Sibylle Pfeil,Minderheitenrechte in Europa. Handbuch der europäischen Volksgruppen (2002).Living-diversity.euArhivirano 20. 7. 2011. naWayback Machine, English translation 2004.
↑(fr)article 8 de laloi Informatique et libertés, 1978: "Il est interdit de collecter ou de traiter des données à caractère personnel qui font apparaître, directement ou indirectement, les origines raciales ou ethniques, les opinions politiques, philosophiques ou religieuses ou l'appartenance syndicale des personnes, ou qui sont relatives à la santé ou à la vie sexuelle de celles-ci."
Cole, C.L. "Nike's America/ America's Michael Jordan",Michael Jordan, Inc.: Corporate Sport, Media Culture, and Late Modern America. (New York:Suny Press, 2001).
Camoroff, John L. and Jean Camoroff 2009: Ethnicity Inc.. Chicago: Chicago Press.
Dünnhaupt, Gerhard, "The Bewildering German Boundaries", in:Festschrift for P. M. Mitchell (Heidelberg: Winter 1989).
Eysenck, H.J.,Race, Education and Intelligence (London: Temple Smith, 1971) (ISBN0-85117-009-9)
Hartmann, Douglas. "Notes on Midnight Basketball and the Cultural Politics of Recreation, Race and At-Risk Urban Youth",Journal of Sport and Social Issues. 25 (2001): 339-366.
Hasmath, R. ed. 2011.Managing Ethnic Diversity: Meanings and Practices from an International Perspective. Burlington, VT and Surrey, UK: Ashgate.
Eric Hobsbawm|Hobsbawm, Eric, and Terence Ranger, editors,The Invention of Tradition. (Cambridge: Cambridge University Press, 1983).
Thomas Hylland Eriksen (1993)Ethnicity and Nationalism: Anthropological Perspectives, London: Pluto Press
Levinson, David,Ethnic Groups Worldwide: A Ready Reference Handbook, Greenwood Publishing Group (1998),ISBN978-1-57356-019-1.
Merriam, A.P. 1959. "African Music", in R. Bascom and, M. J. Herskovits (eds), Continuity and Change in African Cultures, Chicago, University of Chicago Press.
Morales-Díaz, Enrique; Gabriel Aquino; & Michael Sletcher, "Ethnicity", in Michael Sletcher, ed.,New England, (Westport, CT, 2004).
Omi, Michael and Howard Winant.Racial Formation in the United States from the 1960s to the 1980s. (New York: Routledge and Kegan Paul, Inc., 1986).
Seeger, A. 1987. Why Suyá Sing: A Musical Anthropology of an Amazonian People, Cambridge, Cambridge University Press.
Seidner, Stanley S. Ethnicity,Language, and Power from a Psycholinguistic Perspective. (Bruxelles: Centre de recherche sur le pluralinguisme1982).
Sider, Gerald,Lumbee Indian Histories (Cambridge: Cambridge University Press, 1993).
Cite journal|last=Smith|first= Anthony D.|authorlink=Anthony D. Smith|year= 1987|title=The Ethnic Origins of Nations|publisher= Blackwell|ref=harv|postscript=
Smith, Anthony D. (1998).Nationalism and modernism. A Critical Survey of Recent Theories of Nations and Nationalism. London – New York: Routledge.
Cite journal|last=Smith|first=Anthony D.|authorlink=Anthony D. Smith|year=1999|title=Myths and memories of the Nation|publisher=Oxford University Press|ref=harv|postscript=
Članak za preuzimanje: "Evidence that a West-East admixed population lived in the Tarim Basin as early as the early Bronze Age" Li et al.BMC Biology 2010, 8:15.Biomedcentral.com
