1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Estradiol (grč. οἶστρος –oistros = spolna inspiracija, nadahnuće).[1] +–diol = hemijski naziv i sufiks koji ukazuje da je ovaj oblik steroida i hormona vrstaalkohola sa dvijehidroksilnegrupe.[2] ili preciznije,17β-estradiol, jesteroidniestrogenispolni hormon, prvenstveno ženski. Imenovan je po značaju za regulacijuestrusnog imenstruacijskog ženskog reprodukcijskog ciklusa.
Estradiol je bitan je za razvoj i održavanje ženskih spolnih tkiva,[3] a također ima značajan uticaj na mnoga ostala tkiva, uključujući ikoštano.
Iako su razine estrogena kod muškaraca niže nego kod žena, oni ustvari kod njih imaju osnovnu funkciju. Estradiol se nalazi u većini kičmenjaka, kao i mnogih rakova,insekata,riba i drugihživotinja.
Estradiol, kao i drugisteroidi, potiče odholesterola. Nakon što sebočni lanac otcijepi pomoću Δ5 ili Δ4-ubacivanja, Δ4-androstenedion je ključni posrednik. Jedan dio Δ4-androstenediona se pretvara u testosteron, koji zatim prelazi u estradiol, pomoću enzima aromataze. U alternativnom putu, Δ4-androstenedion searomatizira uestron, koji se opet naknadno pretvara u estradiol.
Tokom reprodukcijskih godina, kod većine žena, estradiol proizvode zrnaste (granulaste) ćelije jajnika do aromatizacije Δ4-androstenediona (proizvedeni u teka follikulnim ćelijama) u estron. Ovaj se zatim se pretvara iz estrona u estradiol pomoću enzima17β-hidroksisteroid dehidrogenaza. Manje količine estradiola također proizvodinadbubrežni korteks, i, kod muškaraca,testisi.
Estradiol se ne proizvodi samo ugonadama, nego i drugdje, posebno umasnim ćelijama. Proizvodi se aktivni prekursor za estradiol, a to se nastavljaju i nakon menopauze. Estradiol se također proizvodi i umozgu iarterijskim zidovima, iako se ne može lahko prenijeti izkrvotoka umozak. Međutim, kao jedan od dva glavnaaktivni metabolita, testosteron se može proizvesti i u mozgu (iz ovog hormona). Drugi jedihidrotestosteron (DHT), koji je, u muškaraca, jači androgen od testosterona.
estrogenski receptora beta (Erβ), a estradiol se potentno veže i aktivira na oba. Rezultat aktivacije ER je modulacijagena injegova ekspresija u ER-ekspresijskimćelijama, što je dominantni mehanizam kojim estradiol ostvaruje svoje biološke efekte u tijelu. Estradiol također djeluje kao agonistmmembranskih receptora estrogena, kao što suGPER, a nedavno je otkriven ijedarni receptor za estradiol, preko kojeg se mogu ostvariti razni brzi, negenomski efekti. Za razliku od ER, čini se da je GPERselektivan za estradiol, a pokazuje vrlo nizakafinitet za druge unutrašnje estrogene, kao što suestron iestriol.
U standardnom putu E2, estradiol ulazi ucitoplazmu, gdje izaziva odvajanje odproteina toplinskog šoka (HSP). Estradiol se onda veže za HSP pa moguhomodimerizirati (oblik strukture se dva HSP i dvije estradiolske molekule), a zatim se vežu za specifične domene na jezgru (estrogenski odgovorni elemen, ERE), omogućavajućitranskripcijugena koja se zatim može odvijati satima i danima.
U plazmi, estradiol je u velikoj mjeri vezan za SHBG, a također zaalbumin. Samo mali dio, od oko 2,21% (± 0,04%) je slobodan i biološki aktivan, a preostali je konstantan u cijelommenstruacijskom ciklusu. Isključivanje podrazumijeva konverziju u manje aktivne estrogene, kao što su estron i estriol. Estriol je glavni mokraćnimetabolit. Estradiol jekonjugiran u jetri: kaosulfat iglukoronid i, kao takav, izlučuje se putembubrega. Neki od konjugata koji su topivi u vodi, izlučuju se putemžučnih kanala, a dijelom i reapsorbiraju (nakonhidrolize) izgastrointestinalnog trakta. Ovaunutarjetrena cirkulacija doprinosi održavanju razine estradiola.
Kao što samo ime govori, estradiol, ponekad skraćeno E2, u molekulskoj strukturi ima dvijehidroksil ne grupe; njegovi srodnici estron (E1) i estriol (E3) imaju jedan, odnosno tri, aesterol (E4) ima četiri. Na osnovu jedinstvene hemijske strukture, estradiol je (po estrogenom učinku) oko 10 puta moćniji nego estron i oko 80 puta moćaniji od estriola. U reprodukcijskim godinama žena, njegova razina u serumu je nešto veći od estrona , osim u ranoj fazi folikulske fazemenstruacijskog ciklusa. Prema tome, estradiol se može smatrati dominantnim estrogenom tokom reproduktivnog razdoblja žene, u smislu apsolutne razine u serumu i estrogene aktivnosti. U trudnoći, estriol postaje dominantan cirkulacijski estrogen, a to je jedino vrijeme u kojem se estetrol javlja u tijelu, dok za vrijememenopauze dominira estron (oba na osnovu razine u serumu).
Estradiol u produkciji muškaraca, nastaje odtestosterona, koji je prisutan u serumskim razinama koje se otprilike mogu porediti sa onima upostmenopauzi žena (14-55 naspram <35 pg/mL, respektivno).
Estradiol hemihidrat (INN) (brend nazivi:Climara,Estraderm,Estralis,Estrasorb,Estreva,Estring,Estrofem,Estrogel,Vagifem i mnogi drugi) ili oestradiol hemihidrat jehemihidratni oblik estradiola. U smislubiološke aktivnosti ibioekvivalencije, estradiol i njegovi hemihidrati su identični, a jedina razlika (približno 1%) je upotenciji po težini (zbog prisustva molekulevode (u obliku hemihidratne supstance) i sporiji su od administracije lijeka sa određenimformulacijom od hemihrdrata.[4] To je zato što je estradiol hemihidrat više hidriran od bezvodnog estradiola, pa je zato vrlo jenerastvorljiv u vodi, što rezultira u sporijom stopomapsorpcije, sa specifičnim formulacijama, kao što suVagifem, tablete za vaginu. Pokazalo se također da estradiol hemihidrat može dovesti do manjebioraspoloživosti u obliku tableta zavaginu, u odnosu na druge aktuelne estradiolske formulacije kao što su vaginalne kreme.
Kod žena, serumski estradiol se mjeri ukliničkim laboratorijama, a prije svega, zavisi od aktivnostijajnika. Kao takav, koristi se u otkrivanju osnovne estrogene aktivnosti kod žena saamenorejom ilimenstruacijskim poremećajima, te u stanjima hipoestrogenosti i menopauze. Osim toga, praćenjem estrogena tokom terapije (ne)plodnosti, procjenjuje se rast folikula i koristi u praćenju djelotvornosti liječenja.Tumori koje proizvode estrogeni će uporno pokazivati visoku razinu estradiola i drugih estrogena. Uprijevremenom pubertetu, razine estradiola su neprimjereno povećane.
Individualne laboratorijske rezultate treba uvijek tumačiti pomoću opsega iskustava laboratorije koje je izvršila test. Profil raaspona koji označavabiološku fazu može se koristiti u pažljivo praćenom menstrualnom ciklusu u odnosu na druge markere svoje biološke progresije, s vremenskom skalom kojom se sabija ili rasteže na brže ili sporije raspone, kako ciklus napreduje u odnosu na prosječnu vrijednost tokom ciklusa.
Profil raspona koji označavameđuciklusnu varijabilnost više odgovara za korištenje u nekontroliranom ciklusu sa poznatim terminom samo početka menstruacije, ali kada je žena tačno zna svoju prosječnju dužinu ciklusa i vrijeme ovulacije, i to onu prosječnu redovnu, a sa vremenskom skalom koja se sabija ili rasteže na ono kolika je prosječna dužina ženskog ciklusa kraća ili duža, od prosjeka populacije.
Profil raspona koji označavavarijabilnost među ženama više odgovara za korištenje kada su nepoznati prosječna dužina ciklusa i vrijeme ovulacije, ali je poznat samo početak menstruacije.
0,5 (Ukupni iznos se množi sa 0,022 suglasno to 2,2%)
9
pg/mL
1.7
33
pmol/L
Žena u postmenopauzi
N/A
< 130
pmol/L
N/A
< 35
pg/mL
U normalnommenstruacijskom ciklusu, razine estradiola treba mjeriti tipski <50 pg/ml tokom menstruacije, a raste sa razvojem folikula (vrhunac: 200 pg / ml), pada kratko na ovulaciji, a ponovo raste toom luteusne faze za drugi vrhunac. Na kraju luteusne faze, razine estradiola opadaju na menstruacijsku razinu, ukoliko nema trudnoće.
Ubabuna, blokiranje proizvodnje estrogena dovodi do gubitka trudnoće, što ukazuje da estradiol ima ulogu u njenom održavanju. Istražuje se uloga estrogena u procesu pokretanjaporođaja. Akcije estradiola su potrebne prije ekspresije progesterona u luteusnoj fazi.
Razvojsekundarnih spolnih oznaka kod žena je pod kontrolom estrogena, preciznije, estradiola. Ove promjene se pokreću u vrijemepuberteta, a većina se poboljšava tokom reprodukcijskih godina; postaju manje izražene sa smanjivanjem podrške estradiola nakonmenopauze. Prema tome, estradiol utičerazvoj dojke, a odgovoran je i za promjene uubliku tijela, utičući nakosti,zglobove italoženje masti. Estradiol modificira strukturu masti i sastav kože.
Dok su neki studije početkom 1990-tih tvrdile da postoji veza između globalnog opadanjabroja spermatozoida i estrogena u okruženju, kasnije nisu našle takve veze, niti dokaz općeg pada broja spermatozoida.[5]
Suzbijanje proizvodnje estradiola u podgrupama neplodnih muškarca mogu poboljšati nalaze analizesjemena.Muškarci s određenimspolnim hromosomima, kao što jeKlinefelterov sindrom, će imati višu razinu estradiola.[6]
Estradiol ima veliki utjecaj na kosti. Osobe bez njega (ili drugih estrogena) će postati visoki ievnuhoidni, jer seepifize zatvaraju kasnije ili se ne mogu održati. Struktura kostiju je također pogođena, što rezultira početkomosteopenije iosteoporoze. Žene poslijemenopauze također imaju ubrzan gubitak koštane mase, uzrokovan nedostatkom estrogena.[7]
Estradiol ima kompleksne efekte na jetru. To može dovesti i doholestaze. Utiče na proizvodnju višeproteina, uključujući ilipoproteine, vezujuće proteine, proteine odgovorne zazgrušavanje krvi.
Smatra se da estrogen ima značajnu ulogu u mentalnom zdravlju žena, kako je predloženo, sa linkovima između nivoa hormona, raspoloženja i blagostanja. Iznenadna kap ili fluktuacije u, ili dugim periodima menstruacije, koji uzrokuju nisku razinu estrogena mogu biti u korelaciji sa značajnim padom raspoloženja. Pokazalo se da je klinički oporavak od depresije nakon poroda, perimenopauze, a i u postmenopauzi, osnažen nakon povećanja razine estrogena: stabiliziran i/ili obnovljen.[8]
Nedavnim proučavanjem obimaseksualnog dimorfizma moždane strukture utransžena, nakon jednomjesečnog tretmana estradiolom nisu pronađene promijene tipske strukture ženskog mozga,[9] sugerirajući da estradiol ima značajan udio u spolnoj diferencijaciji mozga, prije rođenja i tokom života.[10] Još nije poznato koliko ovaj proces ima značajnu ulogu u spolnom ponašanju čovjeka, ali posmatranja kod životinja pokazuju takve veze.[11]
Ako je razina estradiola u krvi niska, žene doživljavaju teške nuspojave (obično početkommenopauze ili nakonooforektomije), kada se može propisatizamjenska hormonska terapija (HRT). Takva terapija je obično u kombinaciji sa progestinom, kako bi se smanjio rizik od rakaendometrija.[13]
Estrogenska terapija se također primjenjuje kao diozamjenske hormonske terapije za transspolne žene. Daje se (preko kože) estradiol viših koncentracija, tokom početnog i prelaznog tretmana; upotreba estradiola se nastavlja u nižim dozama za održavanje ženske razine hormona, prema oznakama odabranog spola.[14]
Estrogenske terapije se mogu koristiti i u liječenjuneplodnosti kod žena kada postoji potreba da se razvije prihvatljivost za spermu usluzi grlića maternice ili pripremanjematernice. Ovo se često propisuje u kombinaciji saklomifenom.
Različiti putevi administracije estradiola daju različite efekte u tijelu, zbog razlika u količini estradiola kojem je izloženajetra.
Kada se uzima oralno, većina estradiola se u jetri pretvara u estron, već tokom prvog prolazametabolizma.[17] Transkožni estradiol, u obliku flastera ili gela zaobilazi uticaj na jetru i metabolizam i stoga teče na sličan, ali još potpuniji način u odnosu na podjezičnu upotrebu. Za estradiolske flastere (obloge), uočeno je da se ne povećava rizik od krvnih ugrušaka.
Oralni mikronizirani estradiol, u dnevnoj dozi od 1 mg, a u koncentracije estradiola i estrona 30-50 pg / mL i 150-300 pg / mL, dok dnevna doza od 2 mg u serumu proizvodi od 50 -180 pg / mL i 300-850 pg / mL estradiola i estrona. Vaginski mikronizirani estradiol postiže daleko veći omjer prelaza estradiola u estron, uz dnevnu dozu od 0,5 mg, što rezultira razinom estradiola i estrona od 250 pg/mL i 130 pg/mL. Za ostale estrogene koji nisu uzeti na usta, odnos estradiola u estrona je slično poboljšan. Uz transkožni unos, estradiolski flasteri pružaju dnevnu dozu od 0,05 mg (50 mikrograma), postižući razinu estradiola i estrona od 30-65 pg/mL i 40-45 pg/ mL, dok 0,1 mg (100 g) postiže odgovarajuće razine od 50- 90 pg/mL i 30-65 pg/mL estradiola i estrona. Još jedna transkožna formulacija, estradiolni gel, uz dnevnu dozu od 1,5 mg, proizvodi nivo estradiola od 40-100 pg/mL i razinu estrona od 90 pg/mL, dok 3 mg/dnevno rezultatira u odgovarajućim estradiolskim i estronskim razinama od 60-140 pg/mL i 45-155 pg/mL. Oralna primjena estradiola u plazmi proizvodi omjer prijelaza estradiola u estron od oko 1:5 do 1:7.[18][19] while transdermal administration of estradiol via patch or gel results in a ratio of about 1:1.[20]
Jedna 4 mg-ska doza unutarmišićnom (im) injekcijomestradiol kipionata iliestradiol valerata rezultira u maksimalnom iznosu plazmatskog estradiola od oko 250 pg/mL i 390 pg/m, sa razinama pada na 100 pg/mL (što je osnova za estradiol kipionat) od 12-14 dana.[21][22] Jednostruka 2.5 mg unutarmišična injekcijaestradiol benzoata u osoba tretiranihGnRH analogom (koje imaju minimalnu baznu razinu estrogena) rezultiralo je razinom estradiola u serumu od >400 pg/mL u 24 sata post-administracije. Razlike u serumskoj razini estradiola postignute ovim različitim estradiolnim estrima mogu se objasniti njihovim različitim stopama apsorpcije, kao i njihovom trajanju i postignućem da bude obrnuto srazmjerni. Na primjer, estradiol benzoat, koji ima najkraće trajanje (4-5 dana sa jednom dozom od 5 mg), proizvodi najvišu razinu estradiola, dok estradiol kipionat, koji ima najduže trajanje (~ 11 dana sa jednom dozom od 5 mg), proizvodi najnižu razinu estradiola)
Istraživanja u kombinaciji visoke doze i.m. estradiol valerata i [[hidroksiprogesterok kaproata kod žena (opisano kao režim "lažne trudnoće"), sa specifičnim dozama od 40 mg i 250 mg sedmično, utvrđeno je da dovede do razine estradiola u serumu od 3028-3226 pg / mL nakon tri mjeseca i 2491-2552 pg / mL nakon šest mjeseci liječenja u odnosu na početne od 27,8-34,8 pg / mL.U odnosu na gore opisane, normalne menstruacijske razine u ciklusu serumskog estradiola žena u postmenopauzi su 40 pg / mL u ranoj folikulskoj fazi do 250 pg/mL , na sredini ciklusa i 100 pg / mL tokom sredine luteusne faza serumske razine estrona u toku menstruacijskog ciklusa, u rasponu od 40-170 pg / mL, koji je paralelan sa serumskim estradiolom. Kod žena u postmenopauzi, razina serumskog estradiola je ispod 15 pg / ml, a prosječne razine estrona su oko 30 pg / ml; odnos estradiol-estron je obrnut na manje od 1:1.
Kada se estradiol vezuje za ERS komplekse receptora, veže se za specifične sekvenceDNK, što može da izazove oštećenja, ubrza podjelu ćelija ireplikaciju DNK.Eukariotske ćelije, na oštećenje DNK, će odgovoriti stimulacijom ili ugrožavanjem G1, S, ili G2 fazećelijskog ciklusa za pokretanje popravke DNK. Kao rezultat toga, javlja se ćelijska transformacija i napredovanje proliferacije raka.
^Ryan K. J. (august 1982). "Biochemistry of aromatase: significance to female reproductive physiology".Cancer Res.42 (8 Suppl): 3342s–3344s.PMID7083198.
^Douma S. L., Husband C., O'Donnell M. E., Barwin B. N., Woodend A.K. (2005): Estrogen-related mood disorders: reproductive life cycle factors. ANS Adv. Nurs. Sci., 28 )4): 364–375.
^Glasier A. (2010): Contraception, in: Jameso J. L., De Groot J. L., Ed.: Endocrinology, 6th Ed. Saunders Elsevier, Philadelphia,ISBN978-1-4160-5583-9.
^Mutschler E., Schäfer-Korting M. (2001):Arzneimittelwirkungen, 8. Ed. Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft, Stuttgart,ISBN3-8047-1763-2.