Erosa su prikazivali kao mladog i krilatog dječaka sa spremnim lukom i strijelama koje bi odaslao u srca smrtnika ilibogova. Dvije vrste njegovih strijela su:zlatne sgolubovim perjem koje su uzrokovale samoljubav i sive strijele sasovinim perjem koje su uzrokovale neodređenost.
PjesnikinjaSapfa opisivala ga je kao gorkog i okrutnog prema svojim žrtvama, ali istovremeno zavodljivog i prelijepog.
URimu su ga također zvali požudom,Kupidon (lat.Cupido = požuda). Rimljani su ga uzeli kao simbol života poslije smrti te je njegov lik oslikavao brojne sarkofage. Grci su ga prikazivali kao najljepšeg i najviše voljenog te su njegovi kipovi bili najviše u dvoranama.
Bez obzira na to što je jedan od najstarijih bogova, njegov kult se počinje kasnije slaviti u samojGrčkoj. U pretklasičnoj Grčkoj postojao je kult Erosa, ali je bio mnogo manje važan odAfroditinog. Međutim, u kasnoj antici, Eros je obožavan od strane kulta plodnosti uTespiji. UAtini je dijelio vrlo popularan kult saAfroditom, a četvrti dan svakog mjeseca mu je bio svet (koji su dijelili i Herakle, Hermes i Afrodita).[4]
Eros je bio jedan od Erota, zajedno s drugim figurama kao što suHimera iPotos, koji se ponekad smatraju zaštitnicimahomoseksualne ljubavi između muškaraca.[5] Eros je također dio trijade bogova koji su igrali uloge u homoerotskim vezama, zajedno saHeraklom iHermesom, koji su darivali kvalitete ljepote (i odanosti), snage i rječitosti, respektivno, muškim ljubavnicima.[6]
Tespijci su slaviliErotidiju (starogrčki:Ἐρωτίδεια) što znači praznike Erosa.[7][8][9]
Imao je epitetKlêidouchos (Κλειδοῦχος), što znači da drži/nosi ključeve, jer je držao ključ od srca.[10]
Za Erosa se vjeruje da je među prvima izašao izHaosa te da je jedan odprimordijalnih bogova. Rečeno je da je odgovoran za spajanjeUrana iGeje (Neba i Zemlje). U legendama izEleuzine nazvan jeprotagonus, prvorođenac.
PremaHesiodovojTeogoniji (oko 700. p. n. e.), jednom od najstarijih grčkih izvora, Eros (bog ljubavi) je bio četvrti bog koji je nastao, nakonHaosa,Geje (Zemlje) iTartara ( ponor).[11]
Homer ne pominje Erosa. Međutim,Parmenid (oko 400. p. n. e.), jedan od predsokratskih filozofa, čini Erosa prvim od svih bogova koji su nastali.[12]
U okviru prve verzije porijekla u kojoj je sinAresa iAfrodite, postojimit da ga jeZeus odlučio ubiti čim se rodio, ali ga je Afrodita sakrila u duboku šumu gdje Zeus nije mogao vidjeti i povjerila ga divljimlavicama. Kad je odrastao, vratio se naOlimp i bogovi su mu poželjeli dobrodošlicu. Erosov je bratAnteros ili Protuljubav.
Afrodita je bila ljubomorna zbog ljepote jedne smrtnicePsihe te je rekla Erosu da je pogodi usrce da se zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu.
Eros je prihvatio majčinu naredbu, ali kad je došao doPsihe, odmah se u nju zaljubio.
Svake noći ju je posjećivao, ali joj je svaki put rekao da ugasi svjetiljku da ga ne bi vidjela. Ona se zaljubila u njega ne znajući ko je. Jedne noći odlučila je doznati te je upalila svjetiljku, a kapljica vrućeg ulja iz nje pala je na Erosa koji se probudio. On je poletio i neuspješno pokušavao pronaći ljubavnika za nju.
Na posljetku ih jeZeus prihvatio i dao im dopuštenje da se vjenčaju te je Psihu uzvisio ubožanstvo.
Eros je poFreudu instikt života, antipodTanatosu. Insistira na distinkciji erotizma i Erosa. Erotizam je uži pojam i podrazumijeva spolno uzbuđenje i usmjerenost ka seksualnosti. Sa druge strane, Eros je princip života i stvaralaštva uopće, a reprodukcija je tu shvaćena kao vrhunski čin stvaralaštva.
↑"First of all the gods she devised Erōs." (Parmenides, fragment 13.) (The identity of the "she" is unclear, as Parmenides' work has survived only in fragments.
