Postoje različiti tipovi embolije, od kojih su neke navedene u nastavku.
Embolija se može klasifikovati na osnovu toga gdje ulazi u cirkulaciju, bilo uarterijama ilivenama. Arterijske embolije su one koje slijede i, ako se usput ne rastvaraju, zadržavaju se u udaljenijem dijelusistemske cirkulacije. Ponekad se primjenjuje više klasifikacija; naprimjer,plućna embolija se također klasificira kao arterijska embolija,[3] u smislu da ugrušak pratiplućnu arteriju noseći deoksigeniranu krv iz srca. Međutim, plućna embolija se općenito klasificira kao oblik venske embolije, jer se embol formira u venama, npr.duboka venska tromboza.
Arterijski embolus može nastati u srcu (od tromba ulijevoj pretkomori, nakonpretkomorske fibrilacije ili biti sepsni embolus koji je posljedicaendokarditisa). Embolijesrcanog porijekla se često susreću u klinickoj praksi. Formiranje tromba u pretkomori se javlja uglavnom kod pacijenata sa bolešćumitralne valvule, a posebno kod pacijenata sastenozama (suženim mitralnim zaliskom), sa pretkomorskom fibrilacijom (AF). U odsustvu AF, čista mitralna regurgitacija ima nisku incidencu tromboembolije.
Rizik od nastanka embolije kod AF zavisi od drugih faktora rizika kao što sustarost,hipertenzija,dijabetes, nedavnasrčana slabost ili prethodnimoždani udar.Formiranje tromba se takođe može desiti unutarventrikula, a javlja se u približno 30% slučajevainfarkta srčanog prednjeg zida, u poređenju sa samo 5% donjih. Neki drugi faktori rizika su loša ejekciona frakcija (<35%), veličina infarkta i prisustvo AF. U prva tri mjeseca nakon infarkta,aneurizme lijeve komore imaju rizik od formiranja embolije od 10%. Pacijenti saprotetskim zaliscima također imaju značajno povećanje rizika od tromboembolije. Rizik varira u zavisnosti od tipa zalistaka (bioprostetski ili mehanički); položaj (mitralni ili aortni); i prisustvo drugih faktora kao što su AF, disfunkcija lijeve komore i prethodne embolije.
Embolije često imaju ozbiljnije posljedice kada se jave u takozvanoj "završnoj cirkulaciji": dijelovima tijela koji nemaju dovoljnu opskrbu krvlju, kao što sumozak isrce.
3D medicinska animacija i dalji snimak koji prikazuje plućnu emboliju
Pod pretpostavkom da je cirkulacija normalna, embolus formiran u sistemskimvenama uvijek će udariti upluća, nakon što prođe kroz desnu stranu srca. To će stvoritiplućnu emboliju koja će rezultirati blokadomglavne plućne arterije i može biti komplikacija zvanaduboka venska tromboza. Najčešća mjesta nastanka plućne embolije sufemoralne vene. Duboke vene teleta su najčešća mjesta stvarnih tromba.
Kodparadoksalne embolije, poznate i kao ukrštena embolija, embolija iz vena prelazi u arterijski krvni sistem. Ovo se obično nalazi samo kod srčanih problema kao što su defekti septuma (rupe u srčanom septumu) između pretkomora ili komora. Najčešća takva abnormalnost jepatent foramen ovale, koja se javlja kod oko 25% odrasle populacije, ali ovdje defekt funkcionira kao zalistak koji je normalno zatvoren, jer je pritisak nešto viši u lijevoj strani srca. Ponekad, naprimjer, ako pacijent kašlje upravo kadaembolus prolazi, on može prijeći u arterijski sistem.
Kod anterogradne embolije kretanje embola je u smjeru krvotoka. U retrogradnoj emboliji, emboli se kreću u suprotnosti sa smjeromkrvotoka; ovo je obično značajno samo u krvnim sudovima sa niskim pritiskom (venama) ili sa embolima velike težine.
^MedlinePlus > Arterial embolism Sean O. Stitham, MD and David C. Dugdale III, MD. Also reviewed by David Zieve, MD. Reviewed last on: 5/8/2008. Alternative link:[1]