Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Edem ilioteklina (lat.oedema) je nenormalno nakupljanje tekućine u unutarćelijskim i međućelijskim prostorima i tjelesnim šupljinama, zbog čega edematoznatkiva iorgani postaju vlažni i nabreknuti. Tekućina se može nakupljati i ućelijama, što rezultira bubrenjem ćelije.
Edem nastaje zbog poremećenih odnosa između hidrostatskog i osmotskog pritiskaplazme u krvnim sudovima i intersticijske tekućine, te koloidno-osmotskoga pritiska. Pod normalnim uslovima hidrostatski pritisak je nešto viši od osmotskoga pritiska plazme i hidrostatskog pritiska međućelijske tekućine, tako da tekućina izlazi izkrvotoka u područjukapilara. Do nakupljanja tekućine ne dolazi jer se dio filtrata vrati u krvotok, a dio prijeđe ulimfu. Gubitakbjelančevina iz intersticijskih prostora, smanjuje koloidno-osmotski pritisak u tim prostorima, olakšavajući povratak tekućine uvenule. Edem može biti generalizovan i lokalni, a da bi se stvorio, potrebno je da nastupe određene promjene kao što su npr.:
povišenje hidrostatskog pritiskakrvi prisrčanoj dekompenzaciji, što dovodi do povišenja krvnog pritiska u venularnom kraju kapilara, pa rezultira povećano izlaženje tekućine iz kapilarnih prostora. Ta je promjena usporedo praćena smanjenjembubrežne filtracije i retencijomsoli ivode. Povećana je i produkcijaaldosterona, što također uzrokuje povećano zadržavanjenatrija. Ovo povišenje hidrostatskog pritiska može biti i lokalnog karaktera, kao što vidimo kod opstrukcije venatrombom,tumorima ili nekim pritiskom izvana.
sniženje koloidno-osmotskog pritiska krvi. Budući da jealbumin glavni osmotski aktivanprotein plazme, sve bolesti koje dovode do hipoalbuminemije (snižene razine albumina u krvi) uzrokuju edem.Bubrežne bolesti uzrokuju gubitak bjelančevina zbog nenormalne propustljivosti bazalne membraneglomerula. Obično, kada razina proteina userumu padne ispod 4/100mL, stvara se edem. Niska razina serumskih proteina može biti i posljedica njihovog smanjenog stvaranja, kao što se to može vidjeti kod bolesnika scirozom jetre, gdje je izravno pogođena sinteza albumina. Ciroza može biti odgovorna i za povećano izlučivanje aldosterona, povećavajući zadržavanje vode u organizmu. Smanjeno stvaranje bjelančevina može biti i posljedica malnutricije iligladovanja.
povećana osmotska napetost u intersticijskoj tekućini. Prekomjerno zadržavanjenatrija, koji je glavni reguator količine ekstracelularne tekućine uzrokuje osmotski edem. Do ovakvog edema dolazi najizrazitije u bubrežnih bolesnika, ali i kod srčane dekompenzacije. Retencija natrija može biti potaknuta i pojačanim lučenjem aldosterona uzrokovanim bolešćunadbubrežne žlijezde.
oštećenje propustljivosti krvnožilnogendotela (toksično oštećenje). Ovaj oblik žarišnog edema uzrokovan jeupalom koja može biti posljedica zaraze ili imunoloških poremećaja. Npr.,encefalitis (upala mozga) izaziva moždani edem, aupala pluća edem plućnog parenhima. Kod alergijskih osipa povećana je propustljivost krvnih žila posljedica je imunoloških procesa. Posrednici za ovu povećanu propustljivost suhistamin,eikosanoidi,komplementi iinterleukini.
opstrukcija limfnih sudova. Ovakav edem nastaje zbog raznovrsnih razloga kao što su npr. ozljede, hiruški zahvati, upala,paraziti (filirijaza), zračenje, neprikladni zavoji, gips, tumori itd.
