Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Idi na sadržaj
WikipediaSlobodna enciklopedija
Pretraga

Dopamin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dopamin

Općenito
Hemijski spojDopamin
Druga imena2-(3,4-dihidroksfenil)etilamin;
3,4-dihidroksifeniltilamin;
3-hidroksitiramin;
DA;
Intropin; Revivan; Oksitiramin
Molekularna formulaC8H11NO2
CAS registarski broj51-61-6
SMILESOc1ccc(cc1O)CCN
InChI1/C8H11NO2/c9-4-3-6-1-2-7
(10)
8(11)5-6/h1-2,5,10-11H,3-4,9H2
Osobine1
Molarna masa153,18 g/mol
Tačka topljenja128
Rastvorljivost60,0 g/100 ml
Rizičnost
NFPA 704
0
0
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Dopamin je hemijski spoj koji ucentralnom iperifernom nervnom sistemu deluje kaoneurotransmiter. Izlučuje gahipotalamus, a djeluje kaohormon inhibicije lučenjaprolaktina izhipofize. Iz dopamina se sintetizirajuadrenalin inoradrenalin.

Biohemija

[uredi |uredi izvor]

Sinteza

[uredi |uredi izvor]
Dijagramski prikaz strukture L-DOPA i dopamina, sa reakcijom koja ih povezuje

Biosinteza dopamina se odvija u ograničenom skupu tipova ćelija, uglavnomneurona i ćelijasrži nadbubrežnih žlijezda.

Metabolički put je:

L-Fenilalanin →L-Tirozin →L-DOPA → Dopamin.

Direktni prekursor dopamina,L-DOPA, se može sintetisati posredno izesencijalne aminokiselinefenilalanina ili direktno iz ne-esencijalnogtirozina. Oveaminokiseline se mogu naći u gotovo svakomproteinu i tako su lahko dostupne uhrani, gdje je tirozin najčešći. Iako se dopamin također nalazi u mnogim vrstama hrane, nesposoban je za preolaz krozkrvno-moždanu barijeru koja okružuje i štiti mozak. Prema tome, da bi obavljao svojeneurotransmiterskeneuronske aktivnosti, mora biti sintetiziran unutar mozga.

L-fenilalanin se pretvara uL-trozin pomoćuenzimafenilalanin hidroksilaza, samolekulskim kisikom (O2) itetrahidrobiopterinom kaokofaktorom.L-tirozin se pretvara uL-DOPAkatalizom enzimatirozin hidroksilaza, satetrahidrobiopterinom, O2 i vjerojatno obojenim željezom (Fe2+) kao kofaktoromL-DOPA se pretvara u dopamin putem enzimaaromatska L-aminokiselinska dekarboksilaza, također poznatim kao Dopa dekarboksilaza, sapiridoksal fosfatom kao kofaktorom. Sam dopamin se koristi kao prekursor u sintezi neurotransmitera (i hormona)norepinefrina iadrenalina. Dopamin se pretvara u norepinefrina putem enzima. Dopamina β-hidroksilaza, sa O2 iL-askorbinskom kiselinom kao kofaktorom. Norepinefrin se pretvara u epinefrin, uz katalizu enzimomfeniletanolamineN- metiltransferaza sa S-adenozil-L-metioninom kao kofaktorom.

Neki od kofaktora također zahtijevaju vlastite sinteze. Nedostatak svih potrebnih aminokiselina ili kofaktora može ugroziti sintezu dopamina, norepinefrina i epinefrina.

Primarni put za metabolizam dopamina
MAO:Monoamin oksidaza
COMT:Katehol-O-metiltransferaza
HVA:Homovanilinska kiselina

Degradacija

[uredi |uredi izvor]

Dopamin se razlaže u neaktivnemetabolite nizom enzima -monoaminooksidaza (MAO),katehol - O - metil transferaza ( COMT) ialdehid dehidrogenaza, koje djeluju u nizu. Objeizoforme monoaminooksidaze,monoaminooksidaza A (MAO-A) imonoaminooksidaza B (MAO-B), stupaju na snagu. Mogući su različiti putevi razgradnje, ali glavni krajnji proizvod jehomovanilinska kiselina, koja nema poznatu biološku aktivnost. Izkrvotoka, homovanilinska kiselina se filtrira ububrezima, a zatim izlučujeurinom.[1][2][3]Iako se dopamin obično razlaže putemoksidoreduktaza, također je podložan ioksidaciji neposrednom reakcijom skisikom, dajući, kao proizvode,kinone i razneslobodne radikale.[4] Stopa oksidacije može porasti u prisustvu feroželjeza ili drugih faktora.Kinoni islobodni radikali koji su proizvedeni, mogu autooksidacijom dopamina a postoje dokazi neurotoksičnosti u slučaju Parkinsonove bolesti.[5]

Rasprostranjenje

[uredi |uredi izvor]

Umozgu se nalaze tri značajna sistema za lučenje dopamina.

Receptori

[uredi |uredi izvor]

Za dopamin (D1-D5) nađeno je pet vrsta receptora. Dopamin, kao i dopaminskiagonisti-bromokriptin,apomorfin se lakše veže za receptore D2, D3, D4 nego za D1 i D2. Agonisti su supstance sa istim učinkom kao i glavna supstanca.[6]D1 i D2 receptori aktivirajuG protein iadenilat ciklazu, izaziva dalje promjene, tj. djeluju podražujuće. D2, D3, D4 receptori također aktivirajuG protein, ali se tada adenilat ciklaza inhibira i otvarajukalijevi kanali, djelujući inhibicijski.

D1 receptori su u glatkimmišićnim ćelijama bubrežnih arterija, a njihoviom aktivacijom se arterije proširuju, pa se povećava prokrvljenostbubrega.

Receptori D2 receptori se pretežno nalaze u mozgu, pogotovo uprugastom tijelu ihipofizi. Aktiviranje ovih receptora u limbičkom sistemu, također pokreće euforiju. Pored toga, za ove receptore se vežu još neke funkcije, kao npr. entiemetsko djejstvo (za suzbijajanje mučnine). D2 receptori su također prisutni i na dopaminergičnim neuronima, u funkciji smanjenja autoregulacijsko lučenja dopamina.

Ćelijski efekti

[uredi |uredi izvor]
Primarna meta dopamina usisarskom mozgu[7][8]
PorodicaReceptorGenTipMehanizam
D1-slični receptorDopamin receptor D1 (D1)DRD1Gs alfa podjedinica (Gs).Porast unutarćelijske razinecAMP,
aktiviranjemadenilat ciklaze.
Dopamin receptor D5 (D5)DRD5
D2-slični receptor (D2-slični)Dopamin receptor D2 (D2)DRD2Gi alfa podjedinica (Gi-spregnuti).Opadanje unutarćelijske razine cikličnog adenozin monofosfata (cAMP)
inhibicijomadenilat ciklaza.
Dopamin receptor D3 (D3)DRD3
Dopamin receptor D4 (D4)DRD4
Trasa amin-asociranog receptora (TAAR)TAAR1TAAR1Gs alfa podjedinica (Gs-spregnuti).
Gq alfa podjedinica (Gq).
Povećanje unutarćelijske razine ciklilnog adenozin monofosfata (cAMP)
i koncentracija unutarćelijskogkalcija

Svoje efekte dopamin ispoljava vezivanjem za aktiviranjećelijskih površinskih receptora. Kodsisara, identificirno je pet podtipovadopaminskih receptora, koji su označeni od D1 do D5.[9] Svi od njih funkcioniraju kaometabotropni receptori,G protein spregnutih receptori, što znači da oni ostvaruju svoje efekte preko komplekassistema drugog glasnika.[10] Ovi receptori se mogu svrstati u dvije porodice, poznate kaoD1-slični receptori iD2-slični receptori.

Za receptore koji se nalaze naneuronima u nervnom sistemu, krajnji efekat D1-sličnne aktivacije (D1 i D5) može biti podražaj (preko otvaranjanatrijevih kanala) ili inhibicije (preko otvaranjakalijevih kanala); krajnji efekat D2-slične aktivacije (D2, D3 i D4) je obično inhibicija ciljnog neurona. Prema tome, netačno je kada se dopamina opisuje kao ni eksitatorni ili inhibitorni: njegov uticaj na metu neurona zavisi od toga koji je receptor prisutan na membrani neurona unutrašnjeg odgovora neurona do drugog glasnikacikličnog adenozin monofosfata (cAMP). D1 receptori su najbrojniji receptore dopamina u ljudski nervnom sistemu; D2 receptori su iza njih, a D3, D4 i D5 receptori su prisutni sa znatno nižim učestalostima.

Djelovanje

[uredi |uredi izvor]

Dopamin uglavnom veže za beta-1 receptore, a manje na alfa receptore. Ova selektivnost ga čini puno prikladnijim za ulogu srčanog stimulatora , nego što jeadrenalin.

Intravenskim injektiranjem dopamina osigurava se porast frekvencije i minutnog volumena srca, povećanjem kontraktilnosti, uz pozitivno inotropno djelovanje. Poboljšava protokkrvi usrcu,mozgu,probavnom traktu ibubrezima, uz povećano lučenje mokraće i uklanjenjenatrija ikalija , nakon stimulacije specifičnih dopaminergičnih receptora. U manjim dozama (1,5-3,5 µg/kg/min) pojačava periferni protok krvi, a u visokim dozama (preko 10 µg/kg/min) taj protok se smanjuje.

Inaktivacija

[uredi |uredi izvor]
Glavni članak:Membranski transport

Iz sinapsne pukotine, dopamin se odstranjuje reapsorpcijom u presinapsnim završecima. Ovaj transport odvija se aktivno, kao kotransport sa ionimanatrija.

Upijeni dopamin se, u citoplazmi neurona, razgrađuje ili ponovo skladišti u vezikule.U razgradnju su uključena učestvuju dva enzima:katehol-O-metiltransferaza (KOMT) imonoamin oksidaza-A (MAO-A). Razgradnjom dopamina nastajudioksifenil sirćetna ihemovanilinska kiselina, koje se izlučuju mokraćom. Mrenje njihove koncentracije u mokraći služi za dijagnozu nekih bolesti u sistemu kateholamina.

Bolesti zbog remećenja dopaminskog sistema

[uredi |uredi izvor]
  • Šizofrenija ipsihoze su praćene povećanom aktivnošću dopaminskih neurona u limbičkom sistemu.

Za liječenje šizofrenije, propisuju se lijekovi (neuroleptici) koji inhibiraju ove receptore (neurone).

  • Parkinsonova bolest nastaje usljed propadanja neurona koji luče dopamin u crnoj supstanci. Obilježena jetremorom, poremećajima hoda, mimike, povećanim tonusommišića, nestabilnošću, simptomima vegetativnih funkcija.
  • Narkomanija, između ostalog, uključuje pojavu da droge aktiviraju dopaminske receptore. Time se izaziva euforija, koja vodi u ovisnost (prije svega psihičku).

Primjena

[uredi |uredi izvor]

Dopamin se upotrebljava (intravenski) u raznim stanjimašoka, nakon zatajenja srca,infarkta miokarda, operacija, gubitka tekućine (samo nakon nadoknade izgubljene), teških infekcija (septički šok), reakcija preosjetljivosti (anafilaktički šok), naglog padakrvnog pritiska (hipotenzija), prijetećeg šoka i mogućeg zatajivanja bubrega. Smrt dopaminskih neurona ili općenito manjak dopamina izazivaParkinsonovu bolest, koja njime primarno i liječi.

Dopamin se ne smije primjenjivati kod osoba sahipertireozom,tumorom sržinadbubrežne žlijezde, određenih oblikaglaukoma (uskog ugla), sa povećanomprostatom (adenomom) sa devijantnim stvaranjem urina, tahiaritmijom i ventrikulskim fibrilacijama.

Nuspojave

[uredi |uredi izvor]

Kao najozbiljnija nuspojava liječenja dopaminom je rizik razvojaaritmija (sinusnatahikardija, supraventrikulske i ventrikulske ektopije) i porastkrvnog pritiska u lijevoj komori na kraju dijastole. Također iinfuzija dopamina može izazvati nekrozu kože zbog preraspodjele u cirkulaciji krvi u područjeprobavnog trakta iz površinskih dijelova tijela –kože imišića.

Također pogledajte

[uredi |uredi izvor]

Reference

[uredi |uredi izvor]
  1. ^Eisenhofer G., Kopin I. J., Goldstein D. S. (2004). "Catecholamine metabolism: a contemporary view with implications for physiology and medicine".Pharmacological Reviews.56 (3): 331–49.doi:10.1124/pr.56.3.1.Provjerite vrijednost parametra|doi= (pomoć).PMID 15317907.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^Amin F., Davidson M., Davis K. L. (1992)."Homovanillic acid measurement in clinical research: a review of methodology".Schizophrenia Bulletin.18 (1): 123–48.doi:10.1093/schbul/18.1.123.PMID 1553492.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^Amin, F.; Davidson, M; Kahn, R. S.; Schmeidler, J; Stern, R.; Knott, P. J.; Apter, S. (1995)."Assessment of the central dopaminergic index of plasma HVA in schizophrenia".Schizophrenia bulletin.21 (1): 53–66.doi:10.1093/schbul/21.1.53.Provjerite vrijednost parametra|doi= (pomoć).PMID 7770741. Pristupljeno 13. 11. 2015.
  4. ^Sulzer D, Zecca L (2000). "Intraneuronal dopamine-quinone synthesis: a review".Neurotoxicity Research.1 (3): 181–95.doi:10.1007/BF03033289.Provjerite vrijednost parametra|doi= (pomoć).PMID 12835101.
  5. ^Miyazaki I., Asanuma M. (2008)."Dopaminergic neuron-specific oxidative stress caused by dopamine itself".Acta Medica Okayama.62 (3): 141–50.PMID 18596830.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)[mrtav link]
  6. ^Forth Henschler Rummel.Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer.ISBN 3-437-42520-X.
  7. ^"Dopamine: Biological activity,http://www.guidetopharmacology.org/GRAC/LigandDisplayForward?tab=biology&ligandId=940".IUPHAR/BPS guide to pharmacology. International Union of Basic and Clinical Pharmacology.Vanjski link u parametru|title= (pomoć);Parametar|url= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  8. ^Grandy DK, Miller GM, Li JX (februar 2016). ""TAARgeting Addiction"-The Alamo Bears Witness to Another Revolution: An Overview of the Plenary Symposium of the 2015 Behavior, Biology and Chemistry Conference".Drug Alcohol Depend.159: 9–16.doi:10.1016/j.drugalcdep.2015.11.014.PMID 26644139.TAAR1 is a high-affinity receptor for METH/AMPH and DA
  9. ^Seeman P. (2009). "Chapter 1: Historical overview: Introduction to the dopamine receptors". u Neve K. (ured.).The Dopamine Receptors. Springer.ISBN 1-60327-333-6 . Provjerite vrijednost parametra|isbn=: invalid character (pomoć).Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 1 (pomoć)
  10. ^Romanelli RJ, Williams JT, Neve KA (2009). "Chapter 6: Dopamine receptor signalling: intracellular pathways to behavior". u Neve KA (ured.).The Dopamine Receptors. Springer. str. 137–174.ISBN 1-60327-333-6.Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 1 (pomoć)

Vanjski linkovi

[uredi |uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Dopamin na Wikimedia Commonsu.
Endokrine
žlijezde
Hipotalamusno-hipofizno-
gonadna osovina
Hipotalamus
Zadnjeg režnja hipofize
Prednjeg režnja hipfize
Nadbubrežna osovina
Nadbubrežna kora
Nadbubrežna srž
Tiroidna osovina
Štitna žlijezda
Paraštitna žlijezda
Gonadna osovina
Testisi
Jajnici
Posteljica
Drugi endokriie
žlijezde
Gušterača
Epifiza
Neendokrine
žlijezde
Timus
Organi za varenje
Želudac
Duodenum
Ileum
Jetra/drugi
Masno tkivo
Kostur
Bubreg
Srce
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dopamin&oldid=3531141"
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp