Neki od kofaktora također zahtijevaju vlastite sinteze. Nedostatak svih potrebnih aminokiselina ili kofaktora može ugroziti sintezu dopamina, norepinefrina i epinefrina.
Limbični sistem (mezolimbične strukture) uključuje dopaminske vlakna koja se protežu domirisne kvržice (lat.Tuberculum olfactorium),bademastog jzgra (Corus amygaloideum),čeonog režnja,cingulnog režnja (Nucleus accumbens). Ova vlakna podstiču pojavu osećaja euforije, zadovoljatva, sitosti i sličnih prijatnih senzacija. Zato se ovaj sistem opisuje kao nagrađujući. Mnoge hemijske tvari kao što sunikotin,droge,alkoholi druge aktiviraju ovaj sistem pa, inteniviranjem osećaja euforije, mogu izazvatiovisnost od tih supstanci.
Jezgra tuberoinfudibulskog dijelahipotalamusa takođe luče dopamin, koji zatim dospijeva u hipofizu i tu inhibira lučenjeprolaktina. U ovom procesu dopamin se ponaša kaohormon.
Dopamin je nađen i u nekim perifernimneuronima, kao što su oni ububrezima.
Za dopamin (D1-D5) nađeno je pet vrsta receptora. Dopamin, kao i dopaminskiagonisti-bromokriptin,apomorfin se lakše veže za receptore D2, D3, D4 nego za D1 i D2. Agonisti su supstance sa istim učinkom kao i glavna supstanca.[6]D1 i D2 receptori aktivirajuG protein iadenilat ciklazu, izaziva dalje promjene, tj. djeluju podražujuće. D2, D3, D4 receptori također aktivirajuG protein, ali se tada adenilat ciklaza inhibira i otvarajukalijevi kanali, djelujući inhibicijski.
D1 receptori su u glatkimmišićnim ćelijama bubrežnih arterija, a njihoviom aktivacijom se arterije proširuju, pa se povećava prokrvljenostbubrega.
Receptori D2 receptori se pretežno nalaze u mozgu, pogotovo uprugastom tijelu ihipofizi. Aktiviranje ovih receptora u limbičkom sistemu, također pokreće euforiju. Pored toga, za ove receptore se vežu još neke funkcije, kao npr. entiemetsko djejstvo (za suzbijajanje mučnine). D2 receptori su također prisutni i na dopaminergičnim neuronima, u funkciji smanjenja autoregulacijsko lučenja dopamina.
Za receptore koji se nalaze naneuronima u nervnom sistemu, krajnji efekat D1-sličnne aktivacije (D1 i D5) može biti podražaj (preko otvaranjanatrijevih kanala) ili inhibicije (preko otvaranjakalijevih kanala); krajnji efekat D2-slične aktivacije (D2, D3 i D4) je obično inhibicija ciljnog neurona. Prema tome, netačno je kada se dopamina opisuje kao ni eksitatorni ili inhibitorni: njegov uticaj na metu neurona zavisi od toga koji je receptor prisutan na membrani neurona unutrašnjeg odgovora neurona do drugog glasnikacikličnog adenozin monofosfata (cAMP). D1 receptori su najbrojniji receptore dopamina u ljudski nervnom sistemu; D2 receptori su iza njih, a D3, D4 i D5 receptori su prisutni sa znatno nižim učestalostima.
Dopamin uglavnom veže za beta-1 receptore, a manje na alfa receptore. Ova selektivnost ga čini puno prikladnijim za ulogu srčanog stimulatora , nego što jeadrenalin.
Intravenskim injektiranjem dopamina osigurava se porast frekvencije i minutnog volumena srca, povećanjem kontraktilnosti, uz pozitivno inotropno djelovanje. Poboljšava protokkrvi usrcu,mozgu,probavnom traktu ibubrezima, uz povećano lučenje mokraće i uklanjenjenatrija ikalija , nakon stimulacije specifičnih dopaminergičnih receptora. U manjim dozama (1,5-3,5 µg/kg/min) pojačava periferni protok krvi, a u visokim dozama (preko 10 µg/kg/min) taj protok se smanjuje.
Iz sinapsne pukotine, dopamin se odstranjuje reapsorpcijom u presinapsnim završecima. Ovaj transport odvija se aktivno, kao kotransport sa ionimanatrija.
Upijeni dopamin se, u citoplazmi neurona, razgrađuje ili ponovo skladišti u vezikule.U razgradnju su uključena učestvuju dva enzima:katehol-O-metiltransferaza (KOMT) imonoamin oksidaza-A (MAO-A). Razgradnjom dopamina nastajudioksifenil sirćetna ihemovanilinska kiselina, koje se izlučuju mokraćom. Mrenje njihove koncentracije u mokraći služi za dijagnozu nekih bolesti u sistemu kateholamina.
Šizofrenija ipsihoze su praćene povećanom aktivnošću dopaminskih neurona u limbičkom sistemu.
Za liječenje šizofrenije, propisuju se lijekovi (neuroleptici) koji inhibiraju ove receptore (neurone).
Parkinsonova bolest nastaje usljed propadanja neurona koji luče dopamin u crnoj supstanci. Obilježena jetremorom, poremećajima hoda, mimike, povećanim tonusommišića, nestabilnošću, simptomima vegetativnih funkcija.
Narkomanija, između ostalog, uključuje pojavu da droge aktiviraju dopaminske receptore. Time se izaziva euforija, koja vodi u ovisnost (prije svega psihičku).
Dopamin se upotrebljava (intravenski) u raznim stanjimašoka, nakon zatajenja srca,infarkta miokarda, operacija, gubitka tekućine (samo nakon nadoknade izgubljene), teških infekcija (septički šok), reakcija preosjetljivosti (anafilaktički šok), naglog padakrvnog pritiska (hipotenzija), prijetećeg šoka i mogućeg zatajivanja bubrega. Smrt dopaminskih neurona ili općenito manjak dopamina izazivaParkinsonovu bolest, koja njime primarno i liječi.
Kao najozbiljnija nuspojava liječenja dopaminom je rizik razvojaaritmija (sinusnatahikardija, supraventrikulske i ventrikulske ektopije) i porastkrvnog pritiska u lijevoj komori na kraju dijastole. Također iinfuzija dopamina može izazvati nekrozu kože zbog preraspodjele u cirkulaciji krvi u područjeprobavnog trakta iz površinskih dijelova tijela –kože imišića.
^Eisenhofer G., Kopin I. J., Goldstein D. S. (2004). "Catecholamine metabolism: a contemporary view with implications for physiology and medicine".Pharmacological Reviews.56 (3): 331–49.doi:10.1124/pr.56.3.1.Provjerite vrijednost parametra|doi= (pomoć).PMID15317907.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Grandy DK, Miller GM, Li JX (februar 2016). ""TAARgeting Addiction"-The Alamo Bears Witness to Another Revolution: An Overview of the Plenary Symposium of the 2015 Behavior, Biology and Chemistry Conference".Drug Alcohol Depend.159: 9–16.doi:10.1016/j.drugalcdep.2015.11.014.PMID26644139.TAAR1 is a high-affinity receptor for METH/AMPH and DA
^Seeman P. (2009). "Chapter 1: Historical overview: Introduction to the dopamine receptors". u Neve K. (ured.).The Dopamine Receptors. Springer.ISBN1-60327-333-6 . Provjerite vrijednost parametra|isbn=: invalid character (pomoć).Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 1 (pomoć)
^Romanelli RJ, Williams JT, Neve KA (2009). "Chapter 6: Dopamine receptor signalling: intracellular pathways to behavior". u Neve KA (ured.).The Dopamine Receptors. Springer. str. 137–174.ISBN1-60327-333-6.Greška u vankuverskom stilu: punctuation u nazivu 1 (pomoć)
