| Cycadaceae | |
|---|---|
 Muška šišarkaCycas revoluta | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Spermatophyta |
| Razred | Gymnospermae |
| Potklasa | Cycadidae |
| Red | Cycadales |
| Porodica | Cycadaceae |
| Rod | Cycas |
| Vidi tekst:#Vrste | |
Cycas je itipski rod i jedini priznati rod uporodiciCycadaceae. Prihvaćeno je oko 113 njegovihvrsta.[1]Cycas circinalis,endemska vrsta za Indiju bila je prva opisana vrstacikada sa rodovkim imenomCycas. Najpoznatija vrsta roda jeCycas revoluta.Cycas je vrlo drevni rodstablašica. Grupa je postigla svoju najveću raznolikost ujurskom i krednom razdoblju, kada je bila rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu. Na krajukrede, kada su neptičjidinosauri izumrli, isto se dogodilo i većini ciklusa na Sjevernoj hemisferi.
Rod jeautohton u Starom svijetu, s vrstama koncentriranim oko ekvatorijalnih regija – istočne i jugoistočneAzije, uključujući Filipine s 10 vrsta (od kojih je 9 endemskih), istočnaAfrika (uključujućiMadagaskar), sjevernojAustraliji,Polineziji iMikroneziji. Australija ima 26 vrsta, a indo-kineska oblast ih ima oko 30. Indija ima 9 vrsta. Najsjevernija vrsta (C. revoluta) nalazi se na 31 ° S na juguJapana. Najjužnijia (C. megacarpa) je na 26 ° J na jugoistokuQueenslanda. Zbog pojave velikog broja vrsta cikasa u Kini, Australiji i Indiji, te zemlje smatraju se centrima raznolikosti rodaCycas.[2]
Najranijifosili[ roda "Cycas" pojavljuju se ukenozoiku, iako se fosili poput cikasa mogu pripadati i porodicuCycadaceae i proširiti i umezozoik. "Cycas" nije usko povezan sa ostalim rodovimacikada, a filogenetske studije su pokazale da je Cycadaceae sestrinska grupa svih ostalih postojećih cikada.[3] Smatra se da je rodCycas zadržao određeni broj predčkih svojstava koji su modificirani u ostalim cikadama (Stangeriaceae iZamiaceae): posebno, ovulacijskai ('žensk') češer ima vrlo velike ovule vezane za megasporofile, koji se drže u laganoj rozeti, a ne u uskom konusu koji se nalazi kod drugih cikada,
Biljke cikasa sudiecijske, a porodicaCycadaceae00 jedinstvena je među cikadama po tome što ne formira sjemenke ušišarkama na ženskim biljkama, već skupinu lisnatih struktura nazvanih megasporofili, od kojih je svake sa sjemenkama, na donjim marginama, a polenski češeri ili strobilusi su na muškim jedinkama.
Muški cvijet je cilindrična, okružena trajnimpeteljčicama. Većina vrsta formira različita razgranata ili nerazgranata debla, ali kod nekih vrsta glavno deblo može biti podzemno, s tim da izgleda da listovi krošnje potiču direktno iz zemlje. Postoje dvije vrste lišća – lisnati i ljuskavi. Lisnati lsu pernatni (ili rjeđe bipinatni) i smješteni spiralno, s debelim i tvrdimkeratinozama. Nisu trajni i otpadaju napuštajući poleđinu lisne osnove. Listovi su zglobni, imaju srednji greben, ali nemaju sekundarne vene. Ljuskasti listovi su postojani, smeđi, sa zaštitnom ulogom.Megasporofili nisu nakupljeni u šišarkama.Oprašivanje odvija se vazduhom.
Biljci je potrebno nekoliko godina da raste, da bi bila sposobna zaspolno razmnožavanje, što se obično događa nakon 10 godina ekskluzivnog vegetativnog rasta, odgomolja koji nastaju u dnu debla.
Vrsre rodaCycas ugrožene su širom svijeta i gotovo su sve vrste navedene u Crvenoj listiIUCN-a.Cycas beddomei jedina je vrsta roda „Cycas“ navedena u Dodatku I CITES-a.Cycas rumphii iCycas pectinata imaju najrašireniju distribuciju. ៛==Vrste==
