Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljenizvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepepouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putemreferenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Crna Gora je sredozemna i balkanska država na jugoistoku Evrope. Crna Gora jeparlamentarna republika. Na sjeveroistoku graniči saSrbijom (dužina granice 124km), na istoku saRepublikom Kosovo (79km), na jugu saAlbanijom (172km),Hrvatskom na jugozapadu (22,6km),Bosnom i Hercegovinom na zapadu (245km), dok priobalni dio mora, uz međunarodne vode, čini granicu saItalijom. Kopnena površina iznosi 13.812km² dok površina obalnog mora iznosi 2.440km². Obala je duga 293,5km (90km zračne linije) i osrednje razvedena.
Glavni grad jePodgorica, gospodarsko i političko središte Crne Gore u kojoj su Vlada i parlament, dok prijestolnicaCetinje ima kako kulturni i znanstveni tako i politički značaj jer se u prijestolnici nalaze rezidencija predsjednika crnogorske države i diplomatsko sjedište zemlje. Nositelj suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Službeni jezik u Crnoj Gori jecrnogorski jezik,ćirilično ilatinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su isrpski,bosanski,albanski ihrvatski jezik. Valuta koja se koristi u državi jeeuro iako Crna Gora službeno nije članicaEvropske unije nitiEurozone. Na snazi je Ustav koji je donesen 19. oktobra 2007. godine, a proglašen u 22. oktobra 2007. Crna Gora je kandidat za pristupanje EU. Postala je članicaNATO-a 2017. godine.
Prije dolaskaSlavena naBalkan u 6. stoljeću, područje danas poznato kao Crna Gora su uglavnom naseljavaliIliri. Tokom bronzanog doba, Iliri su živjeli u bliziniSkadarskog jezera (na granici Albanije i Crne Gore) i susjednihgrčkih plemena na jugu. Uz obaluJadranskog mora su živjeli kolonisti i trgovci koji su živjeli od trgovine i teritorijalnih osvajanja. Mnoge grčke kolonije osnovane su u 6. i 7. stoljeću p.n.e. Tokom 3. stoljeća p.n.e. autohtonoIlirsko kraljevstvo je proširilo svoju teritoriju do gradaSkadra.Rimljani su putem ratova osvojiliIlirsko kraljevstvo u 2. stoljeću p.n.e. i pripojili ovo područje provincijiIlirikum.
PodjelaRimskog carstva naZapadno Rimsko carstvo iBizantijsko carstvo - a zatim na latinsku i grčku crkvu - obilježila je linija koja je vodila iz Skadra prema sjeveru kroz modernu Crnu Goru, simbolizirajući status ove regije kao stalne marginalne zone između ekonomskih, kulturnih i političkih svjetova mediteranskih naroda. Kada je Rimska moć opala, ovaj dio jadranske obale su razarali razni polunomadski osvajači, posebnoGoti krajem 5. stoljeća iAvari u 6. stoljeću. Njih su ubrzo potisnuliSlaveni koji su se naselili na prostoru današnje Crne Gore sredinom 7. stoljeća. Budući da je teren bio izuzetno robusan i nije bilo nekih većih izvora bogatstva, područje koje je danas Crna Gora je postalo utočište za grupe ranijih doseljenika, uključujući i neka plemena koja su izbjegla romanizaciju.
Duklja
U drugoj polovini 6. stoljeća, Slaveni su migrirali izBoke kotorske do rijekeBojane i zaleđa okružujući Skadarsko jezero. Oni su formirali Kneževinu Duklju. ZahvaljujućiĆirilu i Metodiju, stanovništvo je kristijanizirano. Slavenska plemena od 9. stoljeća su organizirala polunezavisnu Kneževinu Duklju.
Srednji vijek
Ranosrednjovjekovna Duklja, "sklavinija" – kako ju je nazvao bizantski carKonstantin VII Porfirogenet, u djeluDe administrando imperio, nastala je početkom7. vijeka, na teritoriji ranijerimske provincije Prevalitana (Prevalis), u granicama i pod formalnim suverenitetomBizantijskog carstva. Dolaskom i formiranjem svoje države Slaveni su iz temelja izmijenili zatečeno stanje i demografski sastav provincije Prevalis. Duklja je nastala na geografski i historijski kompaktnoj oblasti koja je obuhvatala širi bazenSkadarskog jezera, uokviren planinskim vijencem. Naziv Duklja po jednima potječe od grada Dokleje (rimski municipij Doklea), kodPodgorice, po drugima, najvjerovatnije odilirskog plemenaDokleati, dok postoji i viđenje da je Duklja ime dobila po rimskom caruDioklecijanu.
Osmanlijski period
Crna Gora je potpala pod Osmanlijsku okupaciju i postala je dio Skadarskog sandžaka, a ozbiljni ustanci počinju već u prvoj polovini 17. vijeka. Crna Gora je imala poseban status kao planinsko neplodno područje nastanjeno borbenim crnogorskim i drugim srpskim plemenima. Da bi lakše kontrolirao Crnu Goru, osmanlijski sultan je stvorio posebni Sandžak Crna Gora koga je upravljao najmlađi sin Ivana Crnojevića, Staniša Crnojević koji je primioIslam. On je vladao Crnom Gorom od1514. do 1528. godine. Timarski sistem poreza se nikako nije mogao uvesti u Crnu Goru, pa je1513. odlučeno da Crnogorci postanu slobodni seljaci -furlundžije, kao stočarski narod koji plaća umjeren danak sultanu, i učestvuje i Osmanlijskim ratovima, ali samo u granicama Crne Gore. Tako se počela razvijati autonomija Crne Gore još u 16. vijeku
Period samostalnosti
Episkop Danilo I Njegoš
Ulogu svjetovnog vladara i rukovođenje zemljom preuzimaju cetinjske vladike, Opći crnogorski zbor i zbor glavara, kao vrsta državnog organa, a rukovođenje na nižim nivoima bilo je u rukama plemenskih zborova. Od1697. godine kada je crnogorski Zbor za vladiku izabrao Danila I (rođen1670. godine), rodonačelnika dinastije Petrović, počinje organizovana borba za političko i vjersko jedinstvo zemlje, često podijeljene plemenskim sukobima i islamizacijom stanovništva. Danilo je nosio tituluDanil Njegoš, Episkop Cetinjski, gospodar srpske zemlje sve do svoje smrti1735. godine.
Dolaskom izaslanika ruskog cara Petra I u Crnu Goru1711. uspostavljene su bliske političke veze između Crne Gore iRusije koje će uz povremena zahlađenja trajati do početka 20. vijeka. Sljedeće godine odigrala se bitka protiv snaga bosanskog vezira Ahmet-paše na Carevom lazu, događaj koji je u narodno pamćenje ušao kao jedna od najvećih pobjeda u ratnoj historiji Crnogoraca.
Vladika Sava II Njegoš
Titulu Vladike Crne Gore je 1735. naslijedio Sava II (rođen oko1700.) koji ju je držao sve do svoje smrti1781. 1766. godine Osmanlije ukidaju Pećku Patrijaršiju. Kako bi očuvao višu religioznu autonomiju u Crnoj Gori, Sava se uzdiže sa Episkopa na Mitropolitacetinjskog. Povodom ovog čina, on zahtjeva rusku pomoć odMoskovskog Mitropolita i Patrijarha i ruske carice da intervenišu i spasuSrpsku Pravoslavnu Crkvu, tvdreći da će platit Ruskoj carevini pomoć krvlju.
Vladika Petar I Njegoš
slika Svetog Petra I Njegoša cetinjskoga
Na vladičanski prijesto 1781. dolazi Petar I Njegoš (rođen1747. godine). Crna Gora se brže kreće ka učvršćavanju svoje nezavisnosti. Pokazao se kao dobar vojskovođa. Izdao je prvi zakonik u Crnoj Gori 1789. godine -Zakonik Petra I. Ujedinio je Crnu Goru tako što je smirio posvađena plemena. On uvodi poreze, škole i započinje trgovinu po prvi put u Crnoj Gori. Dok je1785. godine bio u posjetiRuskoj carevini, Crnu Goru napadaju Osmanlije. Kada se Vladika vratio u Crnu Goru, započeo je oštru borbu protiv osmanlijskih snaga.1786. su izvojevane dvije velike pobjede u Lješanskoj nahiji - na Krusima i Martinićima. 3. oktobra 1796. godine 30.000 osmanlijskih vojnika pod vodstvom Mehmed-Paše Busatlije i sedamfrancuskih oficira je pobijeđeno od strane 6.000 vladikinih crnogorskih vojnika. Sam Paša je poginuo u boju. Crna Gora je proširena, i sasvim se odvojila od osmanlijske vlasti.1798. godine, Petar je stvorioPravuteljstvujušći sud crnogorski i brdski kao vrhovni organ državne vlasti koji je vršio sudsku i upravnu vlast. Petar je uradio mnogo na suzbijanju zaostalog plemenskog separatizma, međutim nije ga uspio iskorijeniti.1806. francuske imperijalne armije Napoleona Bonaparte pokušavaju da učvrste svoju vlast u Crnoj Gori, napredujući iz Bokokotorskog zaliva. Međutim, vojska Vladike Petra I ojačana ruskim odredima je, u skladu sa ruskom flotom pod vodstvom Admirala Senjavina, istjerala francuske snage skroz izDubrovnika. Ruski car Aleksandar I je pokušao ubijediti Vladiku Petra da preda Boku Austrijskom carstvu, međutim Vladika nije htio da posustane, pa su se crnogorske snage učvrstile uHerceg-Novom
Vladika Petar II Petrović Njegoš
Slika Vladike Petra II Petrovića NjegošaSlika vladara crnogorskog Danile II Petrovića Njegoša
Napore na sređivanju i okupljanju unutrašnjih crnogorskih snaga je produžio od 1830. godine vladikaPetar II Petrović Njegoš (1. novembra 1813. – 10. oktobra 1851. izNjeguša), poznatiji samo kaoNjegoš odgojen umanastiru uCetinju, koji je stupio na vlast sa samo 17 godina navršenog života. Njegoš je nastavio izgradnju centralne crnogorske vlasti.1831. godine stvaraSenat koji čini 12 najistaknutijih crnogorskih starešina kao vrhovnu zakonodavnu sudsku i upravnu vlast koji je trebao da zada posljednji udarac plemenskom separatizmu. Započeo je i izgradnju sudova i puteva u Crnoj Gori, prvih škola, kao i prve štamparije. Izmirio je posvađena crnogorska plemena. Obrazovana je iGvardija, koja je riješavala manje sudske sporove i održavala red i bezbednost po plemenima. Također je stvorena iperjanička garda, kao lični tjelohranitelji Vladike. Energično se suprotstavioGubernantu Crne GoreRadonjiću koji je radio isključivo zaaustrijske interese. Petar II ga je uhapsio i protjerao iz Crne Gore.Gubernantstvo je i ukinuo1832. godine. Njegoš je bio i istaknuti pisac, a i doprinjeo je kulturnom jačanju Crne Gore. Jedno od njegovih prvih djela jePustenjak cetinjski iz1834. Njegoš je prvi oformirao srpski jezik u Crnoj Gori,1836. godine izdajućiAzbuku, a1838. iGramatiku. 11. juna1842. Njegoša izabire Srpsko književno društvo po preporuciknezaSrbijeMihaila Obrenovića za počasnog člana kao nagradu za njegove dotadašnje uspjehe u odgoju naroda.1841. godine postigao je jedan veliki diplomatski uspjeh kada je Crna Gora riješila probleme razgraničenja sa Austrijskim carstvom. Austrija se tada prema Crnoj Gori ponašala kao prema nezavisnoj državi. Petar II je uvijek bio spreman da pomogne svaku akciju protivOsmanlijskog carstva, što je dovelo do redovnih crnogorsko-turskih sukoba. Davao je čak i podršku pobunjenicima protiv centralne osmanlijske vlasti. U vanjskoj politici je bio okrenut kaRuskoj carevini, međutim Rusija je održavala mirne odnose sa Osmanlijama, pa se mnogo nije moglo postići.1845. godine je pokazao duhovnost i umijeće u filozofiji tadašnje Crne Gore u svojojLuči mikrokozmi.
Vladika/Knez Danilo II Petrović Njegoš
Knez, kasnije Kralj Crne Gore Nikola I Petrović Njegoš
Dalja jačanja crnogorske vlasti je nastavio sinovac Vladike Petra II, Danilo II Petrović Njegoš (rodio se25. maja1826. godine, a umro13. augusta1860. godine) od1851. godine. Narod se teško mirio sa autokratskom vlašću, a plemenski poglavari su htjeli više samostalnosti. On je vodio aktivnu vanjsku politiku. Sve ove otpore Danilo II je surovo gušio. Kako bi se lakše borio protiv plemenskog sepratizma, Danilo II je reorganiziraonarodnu vojsku, vršeći popis svih plemena u Crnoj Gori i određujući starešine plemenskih vojnih odreda. Stvorio je i vlastitu gardu. Iz Senata je izbacivao nepoželjne članove, a uvodio svoje pristalice.1852. godine postaje prvi knezKneževine Crne Gore kao svetovne države, umjesto pređašnjeg crkvenog entiteta. Iste godine je došao u sukob saOsmanlijskim carstvom zbog te odluke. Crnogorske snage su uspjele zauzetiŽabljak, ali samo na kratko vrijeme. Sljedeće,1853., Knez Danilo II je podržao ustanke hercegovačkih plemena uHercegovini. To je izazvalo navalu Omer-Paše Latasa na Crnu Goru. Uprkos herojskom crnogorskom otporu, Osmanlijske snage stežu obruč oko Crne Gore. Taj teški period za Crnu Goru bi poznat kaoOmer-Pašina godina.
Knez/Kralj Nikola I Petrović Njegoš
Knez Nikola I Petrović Njegoš (živio7. oktobra1842. - 2. marta1921.) koji je stupio na kneževsko prijestolje1860. godine je rođen u Njegušima, kući dinastije Petrović. Od malih nogu je naučio borbene vještine i atletiku. Proveo je dio svog detinjstva kod svoje ujne Darinke Petrović Kustić uTrsti. Francuska kulura je bila njena struka, pa je poslala mladog nasljednika crnogorskih vladika i kneževa uPariz, zajedno sakraljemSrbijeMilanom Obrenovićem. Nasljednik crnogorskog prijestola, kao patriotski Brđanin, nije bio zainteresiran za francusku kulturu i umjetnost i jedva je čekao da se vrati u svoj domovinu, Kneževinu Crnu Goru.13. augusta 1860. godine je naslijedio kneza Danila II Petrovića dok je još bio u Parizu nakon što je atentat izvršen na Danilu II.
Unovembru1860. godine, oženio je Milenu, kćerku vojvode Petra Vukotića.
Balkanski rat
Kraljevina Crna Gora 1913. godine
Kralj Nikola I se ubrzo okreće protiv Osmanlijskog carstva za vremena Istočnog problema, kako bi zadao posljednji udarac Osmanlijama uEvropi.1912. godine stupa u savez sa ostalim pravoslavnim kršćanskim monarhijamaBalkana -Srbijom,Grčkom iBugarskom i do1913. godine. znatno proširuje svoje teritorije. Spojila se sa vojskom Srbije i podijelila Sandžak, prodrla kaKosovu zauzevši Metohiju i napredovala u Skadarski sandžak. 10.000 crnogorskih boraca je poginulo osvajajućiSkadar od osmanlijskih snaga pod vodstvom Esad Paše, osmanlijskog činovnika albanskog porijekla. Daljnja učešća u Balkanskim ratovima, crnogorska vojska je prošla kao dio vojske Srbije. Iste godine je mirom u Bukureštu uspostavljen novi poredak na Balkanu. Uprkos crnogorskim vojnim uspjesima, morala je dati veliki broj teritorija, uključujući i sam gradSkadar, novostvorenojAlbaniji zbog zalaganjaAustro-Ugarske carevine i drugih velikih sila.
Prvi svjetski rat
Crna Gora je u Prvi svjetski rat ušla odmah po objavljivanju rataAustro-Ugarske naKraljevinu Srbiju, nagovijestivši rat Austro-Ugarskoj monarhiji1914. Iako je crnogorska vojska bila malobrojna, svih 50.000 ljudi je odmah bilo mobilirano. Crnogorske snage su sa srpskim vojskama uspjele odbiti više napada Centralnih sila. Sa utvrđenog vrha planine Lovćen, crnogorska artiljerija je bombardirala Kotor, obližnju austro-ugarsku vojnu bazu Centralnih sila.10. augusta 1914. godine crnogorske trupe napadaju austrijske vojne garnizone, ali ne uspijevaju iskoristiti dobijenu prednost i ne napreduju duže. Za vrijeme druge invazije Austro-Ugarskih trupa 1914.-1915. godina, crnogorske trupe zauzimajuIstočnu Hercegovinu, i sa vojskom Srbije stižu doSarajeva. Centralne sile su bile znatno brojnije, pa su se savezničke vojske morale povući. Zbog učestvovanja i podrške srpskim snagama od strane brojnih Bosanaca i Hercegovaca, Austro-Ugarski oficiri su se žestoko svetili civilnom stanovništvu. Nakon treće invazije na Srbiju snaga Centralnih sila1915., srpska vojska, vlast i dobar dio naroda se povlači preko Crne Gore uAlbaniju. Crnogorska vojska preprečuje put vojsci Austro-Ugarske i njenognjemačkog saveznika dovoljno dugo da seSrbi povuku preko Crne Gore. Nakon kapitulacije pred Austro-UgarskomJanuara1916. kadaCetinje pada, kralj Nikola I Petrović i njegova vlada idu u izbjeglištvo uItaliju kod Nikoline kćerke Jelene, kraljice Italije, a zatim uFrancusku, gdje Bordo postajede facto glavni grad Kraljevine Crne Gore, odakle se ne uspijevaju nametnuti niti kao partner u pregovorima i mirovnim konferencijama1918. nakon rata. Preostali dio rata crnogorski vojnici provode u srpskoj vojsci na Balkanskom frontu. Okupacija je dovela do mrtvih crnogorskih civila. Nakon proboja Solunskog fronta, srpske vojske oslobađaju Crnu Goru i u Podgorici postavljaju prelaznu Skupštinu na vlast u oslobođenoj Crnoj Gori. 26. novembra1918Podgorička Skupština optužuje Nikolu za izdaju, zbacuje ga sa prijestola Kraljevine Crne Gore i ubrzo mu zabranjuje povratak u Crnu Goru. 26. novembra 1918. ista Skupština izglasava prisajedinjenjeKraljevini Srbiji. Odluka je izvršena nekoliko dana kasnije, 29., ali je to dovelo to brojnih nereda u kojima se iSrbija umiješala1919. godine, jer su pristalice kralja Nikole htjele nezavisnu Crnu Goru, ili bar po prijedlogu kralja, autonomiju unutar Srbije. Govori se i o 3.000 mrtvih i 3.000 ranjenih Crnogoraca u pobuni. Seperatističke tendencije će biti nastavljene sve do1924. kada potpuno izumiru. Kralj Nikola umire1921. godine uFrancuskoj, sahranjen je uItaliji.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevina Jugoslavija
rna Gora je postala jedan od teritorijalnih entiteta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kralj Nikola i njegovi nasljednici su zadržali samo titularnu vlast nad Crnom Gorom. Vidovdanskim ustavom iz1921., teritorijalni entiteti se ukidaju, i Crna Gora postaje dio unitarističke države.
Popis stanovništva Crne Gore iz1921. je organiziran po nacionalnosti i religiji:
1929.,Kraljevina SHS je preimenovana uKraljevinu Jugoslaviju pod diktaturomKraljaAleksandra I Karađorđevića. Crna Gora postajeBanovina Zeta nazvana po istoimenoj rijeci Zeti i dostiže svoj najveći teritorij, obuhvatajući današnju Crnu Goru sa ostatkomSandžaka, dijelom istočneHercegovine,Dubrovnikom sa okolinom, Metohijom i dijelonSrbije. Etničke tendencije u Jugoslaviji rastu do kulminirajućeg momenta1924., kada jedanCrnogorski član Srpske Radikalne Narodne Stranke izvršava atentat na predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke, Stjepana Radića.
1931. godine je Kraljevina Jugoslavija izvršila popis stanovništva Banovine Zete po religiji i maternjem jeziku. Bilo je 360,044 stanovnika:
1934. je izvrsen atentat na kralja Aleksandra uMarseju, što dovodi do brojnij promjena i nereda u državi koji su je doveli skoro do građanskoga rata. Vladu zamijenjuje koalicijaCvetković[potrebna odrednica]-Maček čije se ideologije baziraju na srpskoj i hrvatskoj hegemoniji i saradnji sa Silama Osovine izDrugoga svjetskoga rata.1939. je konstituisana nacionalnaHrvatska Banovina koja uzima najzapadnijeZetine teritorije, a1941. Jugoslavija se priključujeSilama Osovine u takozvanom "Željeznom paktu".
Crna Gora (1941-1944.)
Nepuni dan nakon sklapanja Željeznoga pakta, mladi kralj Petar Karađorđević izvršava udar na državu, zauzima presto i napuštaSile Osovine. Vojske nacističkeNjemačke i fašističkeItalije, podržane fašističkim albanskim trupama vrše invaziju na Jugoslaviju. Po osvajanju Jugoslavije, stvorena je fašistička marionetska državica pod Italijanskom okupacijom koja obuhvatala, pored današnjih granica Crne Gora, i cijeliSandžak. Boku kotorsku je uzelaItalija, iSkadarske oblasti ona dodijelila novostvorenojVelikoj Albaniji pod Italijanskom upravom. Separatistički političar Sekula Drljević je dijelovao kao Italijanski guverner. Za vrijeme okupacije1941 izbio je pokret DražinihČetnika za slobodu, ali je taj pokret vrlo brzo ugušen. Četnički pokret je ubrzo zamijenio svoje ideologije obnoveKraljevine, pokretom za stvaranjeVelike Srbije, koja bi obuhvatala današnju Crnu Goru.
Slobodarska tradicija naroda ispoljila se ipartizanskim narodnim ustankom protiv italijanskog okupatora 13. jula1941. koji po masovnosti i oslobodilačkoj energiji predstavlja jedinstven primjer u Evropi, i koji je dao ogroman doprinos antifašističkoj borbi uJugoslaviji.
Nakon propasti fašističkog režima Benita Musolinija uKraljevini Italiji1943. godine, Njemačke naoružane snage okupiraju Crnu Goru. Italijani su odnijeli sa sobom veliki dio privatne svojine i blaga Crne Gore, ali se zna da je nešto blaga ostalo izgubljeno
Antifašistički pokret obnavlja državno-pravni status Crne Gore1944. godine. Skoro10% stanovništva Crne Gore strada od okupacionih vojski Sila Osovine, od nacionalističkih i fašističkih formacija iznjedrenih unutar zemlje, kao i revolucionarnih i ideoloških sukoba tokom oslobodilačkog rata. One postaje jedna od šest narodnih republika Demokratske Federativne Jugoslavije pod vladavinomJosipa Broza Tita.
1948. je bilo 377,189 stanovnika po popisu stanovništva:
Narodna Republika Crna Gora mijenja naziv1953. godine uSocijalističa Republika Crna Gora, paralelno sa mijenjanjem naziva cijele države ("Federativna Narodna Republika Jugoslavija" u "Socijalističa Federativna Republika Jugoslavija"). Nakon Titove smrti, nesposobnost i nespremnost republičkih rukovodstava da otvore put političkim reformama – i da pitanje očuvanja ili nestanka jugoslavenske federacije riješe na demokratski način – učiniće da se SFR Jugoslavija raspadne u krvavom ratnom raspletu početkom devedesetih godina.
Pristupanje Crne GoreEvropskoj uniji (EU) je na trenutačnom dnevnom redu za budućeg proširenja EU. Državne zajedniceSrbije i Crne Gore započela proces pristupanjaEvropskoj uniji u novembru 2005. godine, kada su počeli pregovori oSporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. U maju 2006. godine, Crna Gora glasala za nezavisnost na referendumu i državne zajedniceSrbije i Crne Gore,te se Crna Gora odvojila od Srbije.Srbija je nastavila s postojećim pregovorima, a odvojeni pregovor su započeli s Crnom Gorom u septembru 2006. godine.Sporazum je parafiran 15. marta 2007. godine, a službeno je potpisan 15. oktobra 2007. U 2010.,Komisija je izdala pozitivno mišljenje o zahtjevu Crne Gore, identificira sedam ključnih prioriteta koji bi trebali osvrnuti na pregovori početi, aVijeće odobrava kandidatski status. U decembru 2011. godine,Vijeće je pokrenula proces pridruživanja s ciljem otvaranja pregovora u junu 2012. godine,pristupni pregovori s Crnom Gorom su počeli 29. juna 2012. godine s 32 poglavlja otvorena, zemlja ima široku potporu među dužnosnicima država članicaEuropske unije, a ulazak zemlje uEU smatra se do 2025. u 2016. procjeni napretka pridruživanja,Evropska komisija navodi za Crnu Goru da ima najvišu razinu pripreme za članstvo među svim državama Zapadnog balkana. Crna Gora se trenutno prima 507 milijunaeura pomoći zemljama u razvoju do 2020. godine iz Instrumenta pretpristupne pomoći, mehanizam financiranja za zemlje kandidata zaEU
Zastava Crne Gore je crvene boje, a oivičena je pozlaćenim okvirom, razmjere 1:2. U centru se nalazi grb kralja Crne Gore Nikole I Petrovića, no bez njegovih inicijala:HI na njoj. Državnu zastavu je usvojio Parlament Republike Crne Gore12. jula2004
Prijašnje zastave
Zastava je bila identičnazastavi Srbije od1945. godine do1993. godine, kada jeplava boja na zastavi promijenjena u tradicionalnu crnogorsku svjetlo-plavu boju, a omjer širine i dužine s 2:3 na 1:3.
Grb Crne Gore je isti kao grb Kralja Crne Gore Nikole I Petrovića, no bez njegovih inicijalaHI na njemu. Dvoglavi orao predstavlja grb Crnojevića - crnogorske dinastije, lav u sredini grb srednjovjekovne porodice Balšić koji su vladali teritorijama Crne Gore, a kruna i okolni simboli predstavljaju nekadašnjuKraljevinu. Zlatni dvoglavi orao sa raširenim krilima u poletu, na glavama okrenutim jedna od druge stoji zlatna kruna sa krstom, na grudima na plavoj pozadini i zelenoj podlozi je zlatni lav u pokretu. Orao u kandžama drži dva predmeta, simbole duhovne (skiptar, koji je zlatni sa krstom na vrhu) i svjetovne vlasti (šara, ili kugla, plave boje sa zlatnim okovom i krstom na vrhu), jedan u jednoj, drugi u drugoj kandži. Ovaj grb se radi na crvenoj pozadini.
Položaj
Crna Gora se prostire između 41º51' i 43º33' sjeverne geografske širine. Njena najjužnija tačka nalazi se na ušćuBojane uJadransko more, a najsjevernija na obroncima planine Kovač, blizu Čajniča. Rastojanje između njih iznosi 193km vazdušne linije. Nešto su manja rastojanja između najzapadnije, 18º26' E, podgorinaOrjena blizu sela Vrbanje, i najistočnije tačke 20º21' E, Sjenova planina istočno odRožaja. Rastojanje između njih iznosi 166km. Površina Crne Gore iznosi 13812km2. Geografski centar nalazi se u području izvorišta rijekeMorače od kojeg ni jedan dio Crne Gore, osim najjužnijeg dijela Ulcinjskog primorja, nije udaljen više od 90km.
Crna Gora leži u jugozapadnom dijelu Balkanskog poluostrva i izlazi na Jadransko more pa je ona balkanska i jadransko-mediteranska zemlja. Spuštajući se do 41º51' N, Crna Gora se približavaSredozemnom moru više od svih južnoslovenskih država. Tako je odBara do Otrantskih vrata rastojanje 180km vazdušne linije. Željeznička prugaBeograd-Bar meridijanskim pravcem povezuje jadranski i panonski basen, odnosno južnu i srednju Evropu.
Kopnene granice Crne Gore duge su 614km. Najduža je granica premaBosni i Hercegovini – 225km, odnosno 36,6% ukupne kopnene granice, a najkraća premaHrvatskoj na zapadu – 14km ili 2,3% ukupne kopnene granice (neki izvori navode i 25km). Na jugoistoku Crna Gora se graniči saAlbanijom (172km ili 28%), a na sjeveroistoku saSrbijom (124km ili 20,2%) i na istoku sa Kosovom. Na jugozapadu Crna Gora dužinom od 293,5km izlazi na Jadransko more, što odgovara skoro polovini dužine njenih kopnenih granica. Ujedno, priobalni dio mora, uz međunarodne vode, čini granicu saItalijom, koja je u nekim dijelovima Crne Gore, u periodima mletačke dominacije, ostvarila i vrlo velik kulturološki uticaj.
Geografija
Kotor
Crna Gora je prva zemlja, međunarodno priznata zaekološku državu (1992). Sa svojom malom teritorijom, Crna Gora posjeduje čak četiri nacionalna parka. Biogradsko jezero, Skadarsko jezero, Durmitor i Lovćen, koji predstavljaju prijatnu simbiozu vodenih prostranstava i divljega krša. U planu je i formiranje NP "Prokletije".
Popopisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. koji je obavljen od 1. do 15. aprila 2011. godine u skladu s međunarodnim preporukama, a u cilju utvrđivanja statističkih podataka o stanovništvu, kućanstvima i stanovima ukritičnom momentu popisa 31. marta 2011. godine u 24:00 sata.[3] Ovo je prvi popis na teritoriji Crne Gore od ponovnog stjecanja neovisnosti 2006. godine. Prvi rezultati popisa su pokazali da Crna Gora ima 625.266 stanovnika i 194.795 kućanstava. Konačni rezultati su pokazali da je u Crnoj Gori bilo 620.029 stanovnika. Na prethodnom popisu je bilo 620.145 stanovnika i 17.947 interno reseljenih lica koja nisu uključena u stalno stanovništvo, pa je novim popisom ustanovljen pad broja stanovnika za 18.063.
Albanci čine većinsko stanovništvo na graničnim teritorijama saAlbanijom iKosovom; dok većina primorja i jedan dio sjevera republike imaju izmješano stanovništvo.
Jezik
Prema ustavu Crne Gore službeni jezik jecrnogorski, u službenoj upotrebibosanski,srpski,albanski ihrvatski. Popopisu stanovništva 2011. godine srpskim jezikom se koristi 42,88%, crnogorskim 36,97%, bosanskim 5,33% i albanskim 5,27% ukupnog broja popisanog stanovništva.[3]
Vlada Crne Gore2003. u školske je programe uvelamaternji jezik koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik uči se u općinama koje naseljava albansko stanovništvo.
Oj svijetla majska zoro (ćir.Ој свијетла мајска зоро) je nacionalna himna Crne Gore. Pjesma je sačinjena od narodnih napjeva, koji su usmenom predajom sačuvani te kasnije zapisani i nadopunjeni od strane crnogorskog književnika i pisca Sekule Drljevića. Prvi poznati notni zapis uradio je Nikola Hercigonja poslije Drugog svjetskog rata, a oficijelni notni zapis uradio je Žarko Mirković. Sekula Drljević je 1932. ili 1933. pjesmu preradio, a 1937. objavio u knjizi Savića Markovića Štedimlije. Pjesma je objavljena još jednom 1944. u Zagrebu što izaziva stanovite kontroverze. ZaDrugog svjetskog rata bila je to narodna pjesma koju su pjevali svi Crnogorci, bez obzira na stranu u ratu. 12. jula 2004. usvojena je kao himna države Crne Gore, te po prvi put otpjevana kao himna 13. jula 2004. naDan državnosti Crne Gore, koji se uzima kao dan od kada pjesma važi za himnu.
Vojska
Vojska Crne Gore predstavlja zvaničnu vojnu silu Crne Gore, koja djeluje u skladu s ustavom i načelima međunarodnog prava koja određuju načela upotrebe sile za samoodbranu. Vojska se još uvijek nalazi u procesu formiranja, nakon što je Crna Gora2006. godine stekla nezavisnost, te nakon što je došlo do ukidanja Vojske Srbije i Crne Gore.Vrhovni komandant je predsjednikFilip Vujanović.Načelnik štaba je General-pukovnikRatko Đurišić Vojska Crne Gore ima 9.200 aktivnih vojnika i 100.000 rezevnih vojnika
Gospa od Philermosa,zaštitnica Crne Gore
Kultura
Slikarstvo
Kultura Crne Gore oblikovana je različitim utjecajima kroz historiju. Utjecaj pravoslavne, osmanske (turske), slavenske, srednjoevropske i jadranske kulture (osobito dijelovi Italije, poput Republike Venecije) najvažniji su posljednjih vijekova.Crna Gora ima mnogo značajnih kulturno-povijesnih nalazišta, uključujući i mjesta baštine iz razdoblja predromaništva,gotike ibaroka. Crnogorsko primorsko područje posebno je poznato po vjerskim spomenicima, među kojima sukatedrala Svetog Trifona u Kotoru.(Cattaro pod Mlečanima), bazilika Svetog Luke (preko 800 godina), Gospa od stijena (Škrpjela ), manastir Savina i drugi. Srednjovjekovni samostani sadrže brojne umjetnički važne freske.
Crnogorska hrana
Gastronomija
Crnogorska kuhinja rezultat je duge historije Crne Gore. Varijacija je mediteranskog i orijentalnog. Najveći utjecaj imajuItalija,Turska,Bizantsko Carstvo /Grčka iMađarska. Crnogorska kuhinja također se geografski razlikuje; kuhinja u obalnom području razlikuje se od one u sjevernoj visoravni. Obalno područje tradicionalno je predstavnik mediteranske kuhinje, a plodovi mora su uobičajeno jelo, dok sjeverni predstavlja više orijentalnu.
Sport
Crnogorski olimpijski odbor jula 2007. primljen je u članstvo Međunarodnog olimpijskog odbora, a Crna Gora se kao neovisna država prvi put pojavila naOlimpijskim igrama 2008. u Pekingu. Prvu medalju, srebro, osvojila je ženska rukometna reprezentacija na Ljetnjim olimpijskim igrama 2012. održanim u Londonu. Prva crnogorska nogometna liga je najviše nogometno natjecanje u Crnoj Gori, u organizaciji Fudbalskog (nogometnog) saveza Crne Gore. Liga je nastala 2006/07. poslije referenduma o osamostaljenju Crne Gore. Do tada, crnogorski klubovi su igrali u jedinstvenoj ligi Srbije i Crne Gore. Vaterpolo jedan od najpopularnijih sportova u državi. Crnogorska vaterpolska reprezentacija je osvojila Europsko prvenstvo 2008. u Malagi na svom prvom sudjelovanju od razdvajanja Srbije i Crne Gore. Zlato je osvojeno i u Svjetskoj ligi 2009. kada je domaćin završnog turnira bila Podgorica. Od ostalih sportova popularni su košarka, odbojka, ragbi, tenis, atletika i borilački sportovi. Momčadski osvajači Lige prvaka iz Crne Gore su Ženski rukometni klub Budućnost dva puta, i Vaterpolo klub Primorac jednom.
Marka Crne Gore iz prve serije sa motivom kneza Nikole I iz 1874. godine, 10 novčića
Filatelija u Crnoj Gori počinje1. maja1874. izdavanjem serije od sedam maraka sa likom kneza Nikole I.Prva serija od sedam maraka u izdanju pošte kneževine Crne Gore izdata je u četiri izdanja, koja se razlikuju po kvalitetu papira i nazubljenju.
Prva serija izlazi 1. maja 1874. godine i sve do 1893. godine ponavljaju se serije unominalnim vrijednostima od 2, 3, 5, 7, 10, 15 i 25 novčića. Boja prve je marke žuta do zlatnožuta i ima vrijednost od 2 novčića. Tiraž prve serije je od 5.000 do 20.000 primjeraka. U to vrijeme u Crnoj Gori koristi se florin sa 100 novčića. 1893. godine 25. jula izlazi nekoliko serija sa likom kneza Nikole I, na kojima je utisnut žig ćirilicom1493-1893 Proslava štamparije. Serija izlazi povodom 400-te obljetnice prve štamparije u Crnoj Gori. Žig je u crnoj i crvenoj boji.
1896. godine povodom 200 godina kneževine, izlaze marke sa mauzolejom naCetinju. Serija se sastoji od 12 markica u vrijednostima od 1, 2, 3 ,5, 10, 15, 20, 25, 30, 50 novčića, 1 i 2 florina. Na markama je motiv manastira na Cetinju. Serija ima dva nazubljenja i zbog svoje vrijednosti česte su krivotvorine.
1902. godine uvodi sekruna sa 100 helera kao platežno sredstvo, te se i na markama mijenja izgled i nominalna vrijednost. Iste godine izlazi serija od 10 maraka u vrijednostima od 1 helera do 5 kruna sa likom kneza Nikole I, sa izmjenjenim tekstom. Na markama se nalazi nominalna vrijednost u helerima i standardni tekstBiljega pošte Cr. Gore. Pored te serije izlazi marka (njemački:Rückscheinmarke) sa crvenom oznakom lijevo i desno sa slovimaA iR koja služi za potvrdu o prijemu preporučene pošiljke sa potpisom primaoca, koja se šalje pošiljaocu pošiljke. Vrijednost joj je relativno visoka (25 helera) i za to vrijeme vrlo korištena u poštanskom prometu.
1905. godine povodom uvođenja Ustava i otvorenja zgrade parlamenta na markama prethodne serije tiska se žigConstitution УСТАВ Никољдан 1905. Postoji najmanje pet raznih veličina žigova, kao i razne kombinacije sa nazubljenjima markica, te je potrebno pobratiti pažnju na veličinu, boju, položaj, kao i na eventualne greške u žigu.
1907. godine Crna Gora uvodi krunu sa 100 para, koja se 1907. godine mijenja u perper, koje je platežno sredstvo sve do 1918. godine.
Ukupno je u kneževini Crnoj Gori izdato 73 različite marke, sa mnogobrojnim varijacijama.
Porto marke
Prvaporto marka izlazi 1. decembra 1894. godine u seriji od 8 markica u vrijednostima o 1 do 50 novčića. Izlazi u dva razna nazubljenja, te se prema tome i određuje njihova filatelistička vrijednost. U jednostavnom ornamentu u sredini se nalazi broj, kao i ćirilična oznakapara. Marke su u raznim bojama i vrijede sve do uvođenja krune u opticaj. Ukupno su izdate četiri serije sa raznim motivima. Izdate su ukupno 22 marke.
hSjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kaoBivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu sGrčkom.
iSlobodna teritorija Trsta je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A (Italija) i Zona B (SFRJ). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati.
.svg)
