| Cistaceae (Porodica cistusa) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Tracheophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Malvales |
| Porodica | Cistaceae Juss., 1789 |
| Rodovi | |
Cistaceae je malaporodicacvjetnica (stjenskih ruža) poznatih po lijepimgrmovima, koji su u vrijeme cvjetanja obilno pokriveni cvijetovima. Ova porodica se sastoji od oko 170 (– 200) vrsta u devet rodova.[1] Rodovi nisu baš jako odvojeni, a rasprostranjeni su uglavnom u umjerenim područjimaEvrope iMediteranskog bazena, ali se nalaze i uSjevernoj Americi, dok uJužnoj Americi postoji ograničen broj vrsta. Većina cistacea supolugrmovi i niskigrmovi, a neke suzeljaste. Više vole suha i sunčanastaništa. Cistaceae dobro rastu na siromašnimtlima, a mnoge od njih se uzgajaju ubaštama.
Često imaju upečatljive žute, ružičaste ili bijele cvjetove koji su uglavnom kratkotrajni. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, samotni ili u cimama; obično imaju pet, ponekad i tri latice (Lechea). Latice su slobodne, obično se zgužvaju u pupoljku, a ponekad i u otvorenom cvijetu (npr.Cistus incanus). Imaju pet čašičnih listova, od kojih su unutrašnje tri izrazito šira, a vanjska dva su uski i ponekad se smatrajubraktejicama. Aranžman krunice je karakteristično svojstvo porodice.Prašnici su brojni, varijabilne dužine i sjedeći na disku; filamenti su slobodni.jajnik je gornji, obično sa tri karpele; placentacija je parijetalna, s dvije ili više ovula na svakoj placenti.Plod jekapsula, obično s pet ili deset zalistaka (tri u roduHelianthemumu). Sjemenke su male, s tvrdim, vodonepropusnim slojem, teže oko 1 mg.[2][3][4][5][6]
Nedavno je napravljenoneotropskofilogenetsko stabloPakaraimaea dipterocarpacea, slijedećiAPG IV (2016).[7]
Sposobnost Cistaceae da uspijevaju u mnogim mediteranskim staništima proizlazi iz dva važna ekološka svojstva: mikorizne sposobnosti i brzog obnavljanja nakon požara.
Većina cistacea ima sposobnost stvaranja simbiotskog odnosa korijena sagljivama rodaTuber.[8][9] U tom odnosu, gljivica dopunjava korijenski sistem u apsorbiranju vode i minerala iz tla i na taj način omogućava biljci domaćinu da opstane na posebno siromašnim tlima. Pored toga, zanimljiv kvalitetT. melanosporum je njegova sposobnost da uništi svu vegetaciju osim biljke domaćina unutar dosega micelija i na taj način da svom domaćinu pruži neku vrstu 'ekskluzivnosti' za susjedne površine.
Cistaceae su se također optimalno prilagodile divljinama na kojima se često iskorjenjuju velike površine šume. Biljke ostavljaju sjeme u tlo tokom perioda rasta, koje ne klija u slijedećoj sezoni. Njihova tvrda prevlaka je nepropusna za vodu, pa tako ostaje uspavano dugo vremena. Ova prevlaka, zajedno sa njihovom malom veličinom, omogućava tim biljkama da uspostave veliku banku sjemena prilično duboko u tlu. Jednom kada dođe požar i ubije vegetaciju na tom području, sjemenska prevlaka omekšava ili pukne uslijed zagrijavanja, a preživjelo sjemeklija ubrzo nakon požara. Ovaj mehanizam omogućava olvim biljkama da istovremeno proizvede veliki broj mladih izdanaka i u pravom trenutku i na taj način stekne važnu prednost u odnosu na druge biljke u procesu repopulacije tog područja.[2][10]
Molekularne analizeangiospermi smjestile suCistaceae u redMalvales, formirajućikladus sa dvije porodice tropskihstablašica,Dipterocarpaceae iSarcolaenaceae.[11][12] Nedavnafilogenetička istraživanja potvrđujumonofiliju cistacea, na osnovuplastidnih sekvenci i morfološkihsinapomorfija.[13]
Unutar Cistaceae prepoznato je osam rodova, uključujući pet naMediteranu (Cistus,Fumana,Halimium,Helianthemum,Tuberaria) i tri u umjerenim regijamaSjeverne Amerike (Crocanthemum,Hudsonia,Lechea). Ovih osam rodova mogu se grupirati u pet glavnih rodova unutarCistaceae:
Cistus,Halimium iHelianthemum su široko uzgajani kaoukrasne biljke. Njihovi zahtjevi za tlo su skromni, a tvrdoća im omogućuje da dobro prežive i snježne zime sjeverne Evrope.
Neke vrste rodaCistus, uglavnomC. ladanifer, koriste se za proizvodnju aromatične smole, koja se upotrebljava u industrijiparfema.
SposobnostCistaceae za mikoriznu vezu satartufnom gljivom ("Tuber") potaknula je nekoliko studija o njihovoj upotrebi kao biljaka domaćina za uzgoj tartufa. Mala veličina njihovih grmova mogla bi se pokazati povoljnom jer zauzimaju manje prostora od uobičajenih domaćina, poputhrasta (rodQuercus) ili bora (rodPinus), te bi na taj način mogao dovesti do većeg prinosa po jedinici površine.
Cistaceae se navede kao jedna od 38 biljaka koje se koriste za pripremuBachovih cvjetnih lijekpva,[14] oblikaalternativne medicine promovirana zbog utjecaja na zdravlje. Međutim, premaCancer Research UK, "ne postoje naučni dokazi koji bi dokazali da lijekovi od cvjetova mogu kontrolirati, izliječiti ili spriječiti bilo koju vrstu bolesti, uključujući rak".[15]
Ova generička imena unutarCistaceae definirana su u različitim publikacijama,[16][17] ali njihovi članovi susinonimizirani s osam prihvaćenih rodova u kasnijim istraživanjima.
†Cistinocarpum roemeri, srednjioligocenskimakrofosil izNjemačke opisan je kao predak sadašnjihCistaceae. Fosilnipolen rodaTuberaria nađen je upliocenskim formacijamaNjemačke.[18]
|lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć)