Godine 1979. Osbourne je otpušten iz benda, a zamijenio ga je bivši pjevač grupeRainbow,Ronnie James Dio. S njim su snimili tri albuma:Heaven and Hell (1980),Mob Rules (1981) i prvi službeni koncertni albumLive Evil (1983). Na posljednja dva albuma bubnjara Billa Warda zamijenio jeVinny Appice. Nakon što su Dio i Appice napustili bend, Iommi i Butler su 1983. snimili albumBorn Again s povratnikom Wardom na bubnjevima iIanom Gillanom (članomDeep Purplea) na vokalu. Već naredne godine Gillan, Butler i Ward napuštaju grupu, a Iommi sastavlja novu postavu Black Sabbatha. Tokom narednih 13 godina grupa prolazi kroz brojne kadrovske promjene. Među pjevačima su biliGlenn Hughes (takođe bivši članDeep Purplea, pjevao na albumuSeventh Star, 1986)[2] iTony Martin, koji je postao najdugovječniji vokal grupe u tom razdoblju. Martin se pridružio 1987. i snimio tri albuma:The Eternal Idol (1987),[3]Headless Cross (1989)[4] iTyr (1990), prije nego što je 1991. nakratko napustio grupu.[5] Te godine Iommi se ponovo udružio s Butlerom, Diom i Appicem, te su snimili albumDehumanizer (1992). Međutim, Dio i Appice su već krajem iste godine ponovno napustili grupu. Martin se vratio i snimio još dva studijska albuma –Cross Purposes (1994)[6] iForbidden (1995)[7] – kao i koncertni albumCross Purposes Live (1995), nakon čega je grupa uzela dužu pauzu.
Osnovna postava – Tony Iommi, Ozzy Osbourne, Geezer Butler i Bill Ward – ponovno se okupila 1997. Izdali su koncertni albumReunion (1998) i povremeno nastupali do 2005. Godine 2006. grupa je napravila stanku, a članovi postave iz periodaMob Rules – Iommi, Butler, Ronnie James Dio i Vinny Appice – ponovo su se udružili pod imenomHeaven & Hell. Nastupali su tokom kasnih 2000-ih i objavili studijski albumThe Devil You Know (2009), prije nego što se grupa raspala 2010. nakon Diove smrti. Početna postava ponovo se okupila 2011, iako je Ward napustio grupu prije početka snimanja. Njihov posljednji studijski album,13 (2013), označio je povratak klasičnom zvuku grupe. Grupa Black Sabbath održala je svojposljednji koncertoproštajne turneje 2017, u rodnom gradu Birminghamu.[8][9] U godinama koje su uslijedile povremeno su se događala djelimična okupljanja, od kojih je najznačajnije bilo ono kada su Osbourne i Iommi zajedno nastupili na ceremoniji zatvaranjaCommonwealth Games 2022. u Birminghamu.[10] Originalna postava ponovo se okupila za posljednji koncert, koji je ujedno bio oproštaj i za grupu Black Sabbath i za Ozzyja Osbournea kao solo izvođača. Koncert pod nazivom Back to the Beginning održan je 5. jula 2025. na stadionuVilla Park.[11] Osbourne je preminuo sedamnaest dana nakon nastupa.
Do 2013. grupa je prodala više od 70 miliona ploča, čime se svrstava među komercijalno najuspješnije heavy metal grupe svih vremena. Često su opisivani kao dio„nečasnog trojstva britanskog hard roka i heavy metala“ iz ranih i srednjih sedamdesetih godina, zajedno s Deep Purple iLed Zeppelin.[12] Prema mišljenju MTV-a, Black Sabbath je bio "najveći metal bend svih vremena", dok su na listi 100 najvećih izvođača hard roka televizijeVH1 zauzeli drugo mjesto. MagazinRolling Stone ih je svrstao na 85. mjesto liste100 najvećih izvođača svih vremena. Godine 2005. primljeni su uBritansku muzičku kuću slavnih, a 2006. i uRock and Roll Hall of Fame. Osvojili su dvije nagradeGrammy za najbolju metal izvedbu, te su dobili iGrammyjevu nagradu za životno djelo.[13]
Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definisali heavy metal, Black Sabbath se sa pravom smatraju ocem tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog gradaAstona kodBirminghama uEngleskoj, no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. MladogJohna Osbournea, poznatijeg pod imenomOzzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnikTony Iommi, dok jeTerrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom zacrnu magiju ikultove.
Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjaremBill Wardom, svirati zajedno. 1967. godine osnovali suPolka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima,Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao uEarth Blues Company, skrativši nedugo potom ime uEarth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu grupu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao sJethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošćuhoror filmova, tačnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bileWicked World iBlack Sabbath, a odmah potom su se preimenovali prema filmuBorisa Karloffa iz 1935. u Black Sabbath. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku.
Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog"Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskimriffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata.Black Sabbath je izdan 1970. godine i debitirao je nabritanskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivomParanoid. Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poputBlack Sabbath,War Pigs iIron Man, no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici,Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatranisotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje ualkoholu idrogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milionima roditelja širom svijeta. Kasnije te godine izdali su albumMaster Of Reality, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivomSweet Leaf, kao i hitoviInto The Void iChildren Of The Grave. Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je uticaja na njihovu muziku.Vol. 4 koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih pjesama, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednostikanabisa već su prešli na opisivanjekokainskog ludila (Snowblind) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom,Sabbath Bloody Sabbath koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.Sabotage (1975) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok jeTechnical Ecstasy (1976) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakonTechnical Ecstasy Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevačSavoy Browna,Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimioNever Say Die!, ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svjetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokalaRainbowa,Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak sHeaven And Hell albumom (1980), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poputIan Gillana (Deep Purple),Glen Hughesa iTony Martina. S izlaskom albumaSeventh Star (1986), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjaremFaith No Morea,Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U decembru 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao jeReunion,live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu.
