Bjelarus je u srednjem vijeku označavala sjeverozapadnuregiju državeKijevske Rusije na kojoj su u većini bila naseljena dva istočnoslavenska plemena: ukrajinsko plemeDerevljani na jugu (uglavnom područjaGomel,Brest iGrodno) i bjelorusko plemeDregoviči na sjeveru. Ime Bjelorusi (orginalno:Belarusi) vuče svoje porijeklo prema toj srednjovjekovnoj regiji itermin se počeo intenzivnije koristiti tek nakon 18. vijeka. Prije 18. vijeka današnji Bjelorusi, u sklopupoljsko-litvanske države, su radi svoje pravoslavne vjere i gotovo identičnih običaja, dobili ime prema srednjovjekovnimUkrajincima, odnosno njihov stariji etnonim Rusini (lat.Ruteni).
Većinu današnjeg bjeloruskog naroda čini nekadašnje slavensko plemeDregoviči koje je nastanjivalo područje današnje sjeverneBjelorusije, potom nešto manjePoločani na krajnjem sjeveru regije,Derevljani na jugu iRadimiči na istoku. Na bjeloruski narod je također utjecao nekadašnjilitvanski i djelimičnopoljski narod koji se posebno definirao u jezičkom izražaju. Generalno govoreći, današnjim Bjelorusima u biološkom i drugom smislu su najsličnijiUkrajinci, potomRusi iPoljaci. Utjecaj ruske kulture na bjelorusko društvo je najviše ekspanzirao u sklopu razvojaRuskog carstva nakon 18. vijeka.
Početkom 6. vijeka teritorija moderneBjelorusije bila je naseljena istočnoslavenskim plemenima, precima savremenih Bjelorusa. U 9. i 10. vijeku pojavljuje se nekoliko kneževina a jedna od njih se nalazi u područjuPolocka, i postaje dio srednjovjekovne države Kijevske Rusije koja usvaja kršćanstvo premabizantskom obredu.
Nakon dezintegracijeKijevske Rusije u 13. vijeku bjeloruske zemlje su inkorporirane u Veliko vojvodstvo Litvanije, na koje oni imaju snažan kulturni i religiozni utjecaj. Nakon dinastijske unijeLitvanije i Poljske1386, Litvanci se preobraćuju na latinsko kršćanstvo, a značaj pravoslavnog kršćanstva opada. Godine1596. bjeloruski biskupi zajedno s ukrajinskim prihvataju uniju s Rimom. Većina populacije pripala je Unijatskoj crkvi, ali plemstvo u većini prihvata katoličanstvo, zajedno s poljskim jezikom i kulturom.
U podjelama Poljske1772,1793. i1795. Bjelorusija je aneksiranaRuskom carstvu. U 18. i 19. vijekuRusi iPoljaci takmiče se u lojalnosti bjeloruskim seoskim masama te ujedno naglašavaju njenu različitost od današnjeUkrajine. Završetkom seoskog ustanka1863. koji je poveo Konstantin Kalinovsky (Kastus Kalinouski) dolazi do razvoja nezavisne Bjelorusije i dalje se stimulira kroz radove bjeloruskih pjesnikaJakub Kolasa iJanka Kupale.Bjelorusija proglašava svoju nezavisnost u martu1918, nakon propasti Ruskog carstva.
Nakon poljsko-sovjetskog rata1920. zapadnu Bjelorusiju okupirala jePoljska, a istočna Bjelorusija postaje dijelomSovjetskog Saveza. Godine 1939. počekomDrugog svjetskog rata i zapadna teritorija okupirana je od Sovjetske Rusije, ovo područje postaje veliko ratište u kojem je došlo do enormnog uništenja, a Bjelorusi gube četvrtinu stanovništva. U poslijeratnom periodu konačno dolazi do ekonomskog razvoja i nagleindustrijalizacije.
Reformama sovjetskog vođeMihaila Gorbačova sredinom osamdesetih godina 20. vijeka među narodom dolazi do jačanja nacionalne svijesti s masovnim pokretomAdradzhenne (ponovno rođenje) iz1989. godine što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine1991. formirana jeZajednica nezavisnih država od bivših sovjetskih republika,Bjelorusija postaje nezavisna država, aMinsk postaje glavni grad Bjelorusije.
Narodna muzika Bjelorusa je bogata a izvodi se na raznim domaćiminstrumentima. Kao i u mnogim drugim krajevima u svijetu, ona se danas sve manje čuje, uglavnom u ruralnim predjelima, a njeno mjesto zauzeo je šund sa zapada. Od puhačkih instrumenata oni imaju dvojnu frulu poznatu kao (parniouka, dvzajchatki,dudki, pasvisceli, hoosli, parnyia dudki) koja se sastoji od dviju cijevi različitih dužina. U istu grupu instrumenata spada i 'duda', sastoji se od mješine sačinjene od kože jazavca, koze ili teleta i s ne manje od tri cijevi različitih dužina 'soska', koja služi za upuhivanje zraka; 'perabor' koji daje melodiju i 'huk'. U južnoj Bjelorusiji poznat je rog 'roh', obično goveđi, ali se izrađuje i od drvetabreze,javora ili omorike. Rogovi naravno koriste lovcima pri lovu. "Dudka" je jedan od najstarijih instrumenata kod Bjelorusa, to je frula s šest rupa za prste izrađena od ražove slame. UMinsku je zovu "Zhalejka" ili "Dudachka". Postoje i instrumenti za udaranje kao "Vuhol'nik" i "Cymbalki" ; instrumenti koja zvuk daju okretanjem: "Shmyhala" i "Trashchotka".
Kruh,krompir, kupus isvinjetina uobičajena su hrana današnjih Bjelorusa. Tradicionalni obroci su im doručak koji se sastoji od sendviča i kahve. Ručak dolazi u 3 sata iza podne i sastoji se od juhe, salate i glavnog obroka. Treći, ali glavni obrok, je večera, koja se služi u 8 sati navečer. Slično kao i uukrajinskoj kuhinji, svinjetina je najpopularnija i tradicionalno uživaju u jelu poznatom kao 'kotleta po krestyansky', u stvari to su svinjski kotleti koji se služe u umaku od gljiva.Machanka je umak koji se poslužuje s različitim mesom ipalačinkama. Od juha je kod Bjelorusa uobičajena 'štči' koja se priprema od kiselog zelja, krompira i prženog luka i služi se uz kiselu kremu. Riječna riba i riječni rak uglavnom se poslužuju i jedu po restoranima.
Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežnoruski ilitrasjanku (prijevod:stočna hrana), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata.Bjeloruski jezik je nakon perioda procvata u 1990-tim godinama, ponovo potisnut jezičkom politikomLukašenka koji je ruski proglasio drugimslužbenim jezikom.
.svg)
.svg)