PremaIUPAC-ubiomineralizacija je potpuna konverzija organskih supstanci živih organizama u anorganske derivate, posebnomikroorganizama,[1][2] često da se stvrdnu ili ukrute postojeća tkiva. Takva tkiva nazivaju se mineralizovana tkiva. To je izuzetno raširen fenomen; svih šest taksonomskih carstava sadrže članove koji su sposobni formirati minerale, a u organizmima je identificirano preko 60 različitih minerala.[3][4][5] Primjeri uključujusilikate ualgama idijatomejima,karbonate ubeskičmenjacima ikalcij-fosfate ikarbonate ukičmenjacima. Ovi minerali često formiraju strukturne obrasce kao što su moreškoljke ikosti kodsisara iptica.Organizmi proizvode mineraliziraneskelete tokom proteklih 550 miliona godina. Kalcijevi karbonati ifosfati su obično kristalni, ali organizmi sasilicijem (spužve,diatomeje itd) uvijek su sa nekristalnim mineralima. Ostali primjeri uključuju naslagebakra,gvožđa izlata koje uključujubakterije. Biološki oblikovani minerali često imaju posebnu upotrebu, poput magnetnih senzora kodmagnetotaksijskih bakterijama (Fe3O4), uređajima za osječanje gravitacije (CaCO3, CaSO4, BaSO 4) i skladištenje i mobilizaciju gvožđa U pogledu taksonomske zastupljenosti, najčešći biominerali sufosfatne ikarbonatne solikalcija, koji se koriste zajedno s organskim polimerima, kao što sukolagen ihitin da daju strukturnu potporu kostima i ljušturama.[6] Strukture ovih biokompozitnih materijala visoko su kontrolirane odnanometarskog do makroskopskog nivoa, što rezultira složenim arhitekturama koje pružaju multifunkcionalna svojstva. Budući da je ovaj opseg kontrole nad rastom minerala poželjan za primjenu u inženjerstvu materijala, postoji značajan interes za razumevanje i rasvetljavanje mehanizama biološki kontrolisane mineralizacije.[7]
Magnetotaksijske bakterije sadrže lanacmagnetosomaLanac magnetosoma sa oktaedarskim obrascima modeliranim dolje desno[8].
Hitoni imaju aragonitne ljušturice i zube obloženemagnetitom
Limpete imaju karbonatne ljušturice i zube ojačanegoetitom
U prirodi postoji širok spektar biominerala, u rasponu od gvožđe-oksida do stroncijevog sulfata, skrečnječkim biominalima koji su posebno zapaženi.[16][17] Međutim, taksonomski gledfano, najrasprostranjeniji biomineral jesilicij-dioksid (SiO2.nH2O), koji je prisutan u svimeukariotskim supergrupama.[13] Bez obzira na to, stupanjsilicifikacije može varirati čak i između blisko povezanih taksona, od kompozitnih struktura s drugim biomineralima (npr.nekih zubnih);[18] do formiranja manjih struktura (npr. granulacilija;[19] ili je glavni strukturni sastojak organizma.[20] Najekstremniji stupanj silicifikacije evidentiran je u diatomejima, gdje gotovo sve vrste imaju obvezanu potrebu za silicijem da dovrši formiranje ćelijskog zida i diobu ćelija.[21][22] Biogeohemijski i ekološki,diatomeje su najvažniji silikifikatori u modernim morskimekosistemima, sradiolaria (policistin ifeodar kodRhyzaria,silikoflagelata (Dictiohofyta iChrysophytastramenopila) isunđerima istaknutim ulogama. Suprotno tome, glavni silikifikatori u kopnenim ekosistemima sukopnene biljke (Embryophyta), dok druge grupe za siliciranje (npr.amebe sa ljušturicom) imaju manju ulogu.
^Astrid Sigel; Helmut Sigel; Rol, K.O. Sigel, ured. (2008).Biomineralization: From Nature to Application. Metal Ions in Life Sciences.4. Wiley.ISBN978-0-470-03525-2.
^Pósfai, M., Lefèvre, C., Trubitsyn, D., Bazylinski, D.A. and Frankel, R. (2013) "Phylogenetic significance of composition and crystal morphology of magnetosome minerals".Frontiers in microbiology,4: 344.doi:10.3389/fmicb.2013.00344
^Sone, Eli D.; Weiner, Steve; Addadi, Lia (2007). "Biomineralization of limpet teeth: A cryo-TEM study of the organic matrix and the onset of mineral deposition".Journal of Structural Biology.158 (3): 428–444.doi:10.1016/j.jsb.2007.01.001.PMID17306563.
^Martin-Jezequel, Veronique; Hildebrand, Mark; Brzezinski, Mark A. (2000). "Silicon Metabolism in Diatoms: Implications for Growth".Journal of Phycology.36 (5): 821–840.doi:10.1046/j.1529-8817.2000.00019.x.
Weiner, S. (1997). "Design strategies in mineralized biological materials".Journal of Materials Chemistry.7 (5): 689–702.doi:10.1039/a604512j.
Dauphin, Y. (2005).Biomineralization.Encyclopedia of Inorganic Chemistry (R.B. King Ed)., Wiley & Sons.1. str. 391–404.ISBN978-0-521-87473-1.
Cuif, J.P.; Sorauf, J.E. (2001). "Biomineralization and diagenesis in the Scleractinia : part I, biomineralization".Bull. Tohoku Univ. Museum.1: 144–151.
Dauphin, Y. (2002). "Structures, organo mineral compositions and diagenetic changes in biominerals".Current Opinion in Colloid & Interface Science.7 (1–2): 133–138.doi:10.1016/S1359-0294(02)00013-4.
.jpg)
_mitra_Ehrenberg_-_160x.jpg)
