Razlog što se ovaj izvještaj zove Bilans stanja je taj što obje strane moraju imati identičan bilans. Na primjer: kompanija mora da plati za sva sredstva koja posjeduje (sredstva) putem posuđivanja (obaveze) ili koristeći kapital dioničara (kapital).Svaki od ova tri segmenta posjeduju mnogakonta u koji se bilježi njihova vrijednost. Konta kao što sugotovina,inventura inekretnine nalaze se na strani sredstava bilansa stanja, dok na strani obaveza nalaze se konta dugovanja i dugoročnih kredita.[1]
Bilans stanja pomaže onome koji posjeduje kompaniju da brzo uvidi finansijsku snagu i sposobnosti poslovanja. Da li je poslovanje u situaciji da se proširi? Da li kompanija može s lakoćom da prebrodi sva iznenađenja od straneprihoda itroškova? Ili bi kompanija trebala ubrzo da poduzme korake da poboljša rezerve gotovine?
Bilans stanja može otkriti i analizirati kretanja, posebno u zoni potraživanja i obaveza. Također uzBilans uspjeha, Bilans stanja je osnovni element u finansijskom izvještavanju potencijalnim kreditorima kao što subanke, ulagači, isnabdjevači koji treba da donesu odluku koliko novca se može posuditi kompaniji.[2]
Među tekuća sredstva (engl. Current Assets) ubrajaju segotovina kao i drugi resursi od kojih se očekuje da se unovče ili će se koristiti u roku od jedne godine od datuma stanja bilansa. (Ako je računovodstveni ciklus kompanije duži od jedne godine, resurs je tekuće sredstvo ako se zna da će se unovčiti ili biti korišteno u periodu računovodsvenog ciklusa.) Tekuća sredstva se prikazuju po redoslijedu likvidnosti, odnosno: gotovina, privremena ulaganja ,potraživanja,inventura,potrošni materijal, pretplaćeno osiguranje ili druge vrstepretplata.[3]
Ono što ne sačinjava tekuća sredstva su gotovina koja ima ograničenja (odnosno, novac koji se ne može povući ili da se koristi za tekuće poslovanje), amortizirana sredstva, potraživanja koja nisu naplativa u roku od 12 mjeseci ili manje, kao i zemljište. Tekuća sredstva su važna jer pokazuju koliko kompanija ima pristupa novcu u roku od sljedećih 12 mjeseci. To je pokazatelj kako jedna kompanija finansira svoje tekuće dnevne operacije, i koliko je kompanija likvidna. Omjer tekućih sredstava prema tekućim obavezama je jako važno za ocjenu likvidnosti.[4]
Pod pojmom fiksna sredstva (engl. fixed assets) uglavnom se ubrajaju dugoročna, materijalna sredstva koja se koriste u poslovanju i klasificirana su kao nekretnine, postrojenja i oprema. Primjeri fiksnih sredstava su: zemljište, zgrade, oprema za proizvodnju, uredska oprema, namještaj, inventar, i vozila. Osim zemljišta, fiksna sredstva se amortiziraju tokom njihovog vijeka trajanja.[5]
