Bacanje koplja datira iz stareGrčke. Koplje se koristilo uratu ilovu, ali i u nekim igrama. Od početkaolimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje koplja vrlo je zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom, ova disciplina koristi aktivnost cijelogtijela. Čak će i mala odstupanja od pravilnetehnike skratiti dužinu leta koplja, a i loše će utjecati nazglobove,ligamente itetive.
Da bi razvio maksimalni potencijal, bacač mora imati kombinacijubrzine,snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da bi hitac bio dobar, bacač mora biti opušten.
Važna komponenta dobrog bacanja jest zalet, koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz mjesta baci 48 m sa zaletom bi ga trebao baciti 63 do 69 m. Glavni cilj zaleta jest postići maksimalnu kontroliranu brzinutrčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta bacaču će se biti sve teže pravilno postaviti tokom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet mora biti opušten.
Najbolji je zalet s lagahnim početkom, zatim postepenim ubrzanjem te postizanjem maksimalne brzine tokom "ukopavanja"stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta iznosi od osam do 15 koraka.
Odabrana dužina zaleta mora omogućiti:
postizanje maksimalne kontrolirane brzine u prelaznim koracima
Prelazni koraci počinju kad se sprava povuče nazad i traju do izbačaja. Prestizanje sprave počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.
Dakle: → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.
Većina bacača koristi pet koraka, neki tri, a neki i sedam. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni iza težišta (kukova), zadnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju, koja je ukopana. Kad se kukom trzne naprijed, dolazi do istezanjamišića trupa te se stječe dodatnasnaga za izbačaj. Doskok zadnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti prenostežine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prenos težišta sa zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mehkanim korakom). Taj korak postiže se savijanjem noge u trenutku odraza (kod prelaza u posljednji korak), pa se težište nesmetano kreće prema naprijed. Mehkani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i trupa i veću snagu za bacanje. Nakon posljednjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu desna noga ispred je težišta (kod dešnjaka), uzrokujući nagnutost unazad. Ta nagnutost naročito je izražena kad se bacač snažno odrazi lijevom nogom tokom križnog koraka. Uoči doskoka tokoljeno pasivno se savija i omogućuje nastavak kretanja kukova, dok gornji dio tijela ostaje straga. Tako velika muskulatura nogu, kukova i trupa proizvodi početnu snagu za bacanje, nakon čega slijede pokreti manje muskulature gornjeg dijela tijela. Time se postiže refleks istezanja, koji proizvodi veću snagu od obične. U trenutku kad su kukovi naprijed tijelo je u obliku obrnutog slova C, sramenima povučenim unazad.
Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako sekarlica postavlja u smjeru bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiču se preko prsa te čvrsto blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka kretnje izbačaja, pa će koplje još biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne muskulature trupa (naročito velikog leđnog mišića). To istezanje zbog "refleksa istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića, pa se bacačka ruka bičastom kretnjom povlači naprijed. Nakon izbačaja koplja mora se obuzdati kretanje tijela prema naprijed jer u protivnom dolazi do prestupa. To se postiže još jednim korakom naprijed.
