Atropin jelijek koji se koristi za liječenje određenih vrstatrovanja nervnim otrovima i pesticidima, kao i za liječenje nekih vrsta poremećaja sporog otkucajasrca te za smanjenje proizvodnjepljuvačke tokomhirurških operacija.[3] Obično se daje intravenozno ili injekcijom u mišić.[3] Dostupan je i u obliku kapi za oči koje se koriste za liječenjeuveitisa i ranih stadijaambliopije.[4] Intravenozni rastvor obično počinje djelovati u roku od jedne minute a djelovanje mu traje od pola sata do sat vremena.[5] Za liječenje nekih vrsta trovanja ponekad se koriste i vrlo visoke doze.[3]
Uobičajenineželjeni efekti pri upotrebi atropina uključuju suha usta, raširenezjenice, retencija mokraće, konstipaciju i brže otkucaje srca.[3] Ne preporučuje se njegovo korištenje kod osoba saglaukomom zatvorenog ugla.[3] Iako ne postoje dokazi da njegova upotreba tokom trudnoće može uzrokovati deformacije fetusa, takva funkcija atropina nije dovoljno proučena.[6] Smatra se da je relativno bezbjedan za korištenje tokom dojenja.[6] Spada u grupu antimuskarinskih lijekova (tip antiholinergika) koji djeluje tako što inhibiraparasimpatički nervni sistem.[3]
Atropin se u prirodi javlja u velikom broju biljnih vrsta iz porodiceSolanaceae, uključujući otrovno velebilje (Atropa belladona), bijeli kužnjak (Datura stramonium) i mandragoru (Mandragora officinarum).[7] Prvi put je izolovan 1833. godine.[8] Nalazi se naspisku esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, kao jednom od najefikasnijih i najsigurnijih lijekova korištenim u zdravstvenom sistemu.[9] Dostupan je kao generički lijek i nije skup.[3][10] Veleprodajna cijena jednog miligrama atropina u zemljama u razvoju iznosi između 0,06 i 0,44 US$.[11]
Lokalna upotreba atropina uključuje njegovo korištenje u vidu cikloplegika, kojim se privremeno paraliziraakomodacijski refleks oka i kao midrijatik, koji proširujezjenice. Atropin se polahko razgrađuje, obično to traje od sedam do 14 dana, te se zbog toga općenito koristi kao terapeutski midrijatik, dok setropikamid (holinergični antagonist kraćeg djelovanja) ilifenilefrin (alfa-adrenergički agonist) preferiraju za upotrebu kao pomoć prioftalmološkom pregledu.
Kod refraktivne i akomodacijskeambliopije (slabovidnosti), kada okluzija nije moguća ili poželjna, ponekad se daje atropin kako bi izazvao zamućenje u zdravom oku.[12] Podaci pokazuju da je penalizacija zdravog oka atropinom jednako efikasna kao i okluzija za poboljšavanje oštrine vida.[13]
U nekoliko studija, atropinske kapi za oči pokazale su se efikasne i u usporavanju napredovanjamiopije kod djece, međutim za ovaj način korištenja atropina još uvijek nije dostupan, a neželjeni efekti bi ograničili njegovu upotrebu.[14]
Injekcije atropina koriste se pri liječenju bradikardije (kada je broj otkucaja srca manji od 60 otkucaja u minuti).
Atropin je ranije bio uvršten u međunarodne smjernice za reanimaciju za primjenu pri zastoju rada srca povezanim saasistolijom i elektromehaničkom disocijacijom, ali je zbog nedostatka dokaza o njegovoj efikasnosti uklonjen iz ovih smjernica 2010. godine.[15] Za simptomatsku bradikardiju, uobičajena doza je 0,5 do 1 mg intravenozno, koja se može ponoviti svaka tri do pet minuta sve do ukupne doze od 3 mg (najviše 0,04 mg/kg).[16]
Atropin je također koristan pri liječenju drugog stepena srčanog bloka Mobitz tip 1 (Wenckebahov blok), kao i kod srčanog bloka trećeg stepena pri visokom ritmuPurkinjeovih vlakana ili ritam bijegaatrioventrikularnog čvora. Obično nije efikasan pri drugom stepenu srčanog bloka Mobitz tip 2, kao i kod srčanog bloka trećeg stepena pri niskom ritmu Purkinjeovih vlakana ili ventrikularnim ritmu bijega.
Atropin je također korišten pri pokušajima da se spriječi nizak broj otkucaja srca tokom intubacije djece, međutim ispitivanja nisu podržala ovaj način upotrebe.[17]
Djelovanje atropina naparasimpatički nervni sistem ogleda se u inhibiciji lučenjapljuvačnih i sluznih žlijezda. Lijek također može inhibirati iznojenje preko simpatičkog nervnog sistema. Ovaj efekat može biti koristan u liječenjuhiperhidroze, te može spriječiti hroptanje umirućih pacijenata. Iako atropin zvanično nije indiciran za bilo koju od ovih namjena, ipak ga mnogi medicinski radnici koriste u te svrhe.[18]
Atropin nije pravi protivotrov pri trovanju organofosfatima. Međutim, blokiranjem djelovanjaacetilholina na muskarinske receptore, atropin može poslužiti za liječenje trovanja organofosfatnim insekticidima i nervnim plinovima poputtabuna,sarina,somana iVX-a. Vojne jedinice koje očekuju da mogu biti napadnute hemijskim oružjem, često sa sobom nose autoinjekcije sa atropinom i oksimom, koje služe za brzo ubrigavanje u mišiće butina. U slučajevima većeg trovanja nervnim plinom, poželjna je maksimalna doza atropina. Atropin se često koristi i u kombinaciji sa pralidoksim-hloridom.
Neki nervni otrovi napadaju i uništavajuacetilholinesterazu putem fosforilacije, tako da djelovanjeacetilholina postaje prekomjerno i produženo. Pralidoksim (2-PAM) može biti efikasan u slučajevima trovanja organofosfatima jer ovu fosforilaciju može ponovno razbiti. Atropin se može koristiti za ublažavanje efekata trovanja tako što blokira muskarinske receptore acetilholina, koji bi inače bili pretjerano stimulirani putem prekomjernog nakupljanja acetilholina.
Neželjeni efekti atropina uključuju ventrikularnu fibrilaciju, supraventrikularnu iliventrikularnu tahikardiju, mučninu, vrtoglavicu, zamagljen vid, gubitak ravnoteže, proširene zjenice,fotofobiju, suhoću usta i potencijalno ekstremnu konfuziju, delirijantne halucinacije i ekscitaciju, naročito kod starijih osoba. Većina raspoloživih ampula prenosi se sulfatima koji mogu izazvati oslobađanjehistamina i anafilaksu kod osjetljivih pacijenata ili pacijenata sa alergijom na sulfo proizvode. Ovi efekti javljaju se jer atropin može proćikrvno-moždanu barijeru. Zbog halucinogenih osobina, neki su je koristili kao rekreativnu drogu, iako je to vrlo opasno i često neprijatno iskustvo.
Atropin jeenantiomerna smjesad- il-hiosciamina, sa većim brojem fizioloških efekata zbogl- hiosciamina. Njegovi farmakološki efekti su posljedica vezivanja za muskarinske acetilholinske receptore. On je antimuskarinsko sredstvo. Značajni nivoi u centralnom nervnom sistemu postižu se u roku od 30 minuta do jednog sata i brzo nestaju iz krvi sa vremenom polueliminacije od dva sata. Približno 60% atropina izlučuje se nepromijenjeno u mokraći, a većina ostatka pojavljuje se u mokraći u vidu proizvoda hidrolize i konjugacije. Noratropin (24%), atropin-N-oksid (15%), tropin (2%) i tropinska kiselina (3%) su glavni metaboliti atropina, dok se oko 50% primijenjene doze izlučuje kao naizgled nepromijenjeni atropin. Konjugati se ne mogu otkriti. Postoje dokazi da je prisutan atropin u vidu kao (+)-hiosciamina, što ukazuje na to da se vjerovatno dešava stereoselektivni metabolizam atropina.[19] Efekti našarenicu i cilijarni mišić mogu trajati duže od 72 sata.
Najčešći spoj atropina koji se koristi umedicini je atropin-sulfat (monohidrat) (C17H23NO3)2 ·H2SO4 ·H2O, a njegovo puno hemijsko ime je 1α H, 5α H-tropan-3-α ol (±)-tropat(estar), sulfat-monohidrat.
Mandragoru (Mandragora officinarum) je opisaoTeofrast u 4. vijeku p.n.e, a koristila se za liječenje rana,gihta i nesanice, kao i ljubavni napitak. Do 1. vijeka nove erePedanije Dioskorid je uočio da je vino od mandragore vrlo dobar anestetik za liječenje bola ili nesanice, kojeg treba dati prije operacije ilikauterizacije.[20] Upotreba biljaka iz porodiceSolanaceae koje sadrže tropanskealkaloide za anesteziju, često u kombinaciji sopijumom, bila je raširena u Rimskom Carstvu i islamskimhalifatima te se nastavila u Evropi sve dok nije bila zamijenjena upotrebometera,hloroforma i drugih modernih anestetika.
Ekstrakte atropina iz egipatske crne bunike (Hyoscyamus niger) koristila jeKleopatra u 1. vijeku p.n.e. kako bi proširila svojezjenice, u nadi da će se biti privlačnija. U dobarenesanse, žene su koristile sok od bobica velebilja (Atropa belladonna) za povećanjen svojih zjenica iz kozmetičkih razloga. Ova praksa se nakratko nastavila krajem 19. i početkom 20. vijeka uParizu.
Miodriatske efekte atropina proučavao je, između ostalog,njemačkihemičar Friedlieb Ferdinand Runge. Godine 1831. njemački ljekar Heinrich F. G. Mein[21] uspio je dobiti atropin u čistom kristalnom obliku.[22] Supstancu je prvi put sintetizirao njemački hemičar Richard Willstätter 1901. godine.[23]
Atropin se nalazi u mnogim biljnim vrsta iz porodiceSolanaceae. Najčešći izvori su biljkeAtropa belladonna (velebilje),Datura innoxia, (tatula)D. metel iD. stramonium (bijeli kužnjak). Među drugim biljnim izvorima nalaze se neke biljne vrste iz rodovaBrugmansia iHyoscyamus.
Biosinteza atropina započinjel-fenilalaninom koji se najprije podvrgava transaminaciji dajući fenilpiruvičnu kiselinu koja se zatim reducira do fenil-mliječne kiseline.[24] Zatim koenzim A veže fenil-mliječnu kiselinu sa tropinom dajućilitorin, a koji potom prolazi kroz reorganizaciju radikala induciranu enzimom P450 dajući hiosciamin-aldehid.[24]Dehidrogenaza zatim reducira aldehid do primarnog alkohola gradeći (−)-hiosciamin, koji nakon racemizacije formira atropin.[24]
Naziv biljne vrste "belladonna" (naitalijanskomlijepa žena), potiče od prvobitne upotrebe otrovnog velebilja kojim su antički narodi širili zjenice očiju zbog kozmetičkog efekta. Latinsko ime biljnog roda otrovnog velebilja (Atropa) kao i naziv za lijek atropin potiču od Atrope, jedne od triMojre, koje premagrčkog mitologiji, biraju način kako će neka osoba umrijeti.
^K Koklanis, Z Georgievski (2008). "Fixation behavior in the treatment of amblyopia using atropine".Clinical and Experimental Ophthalmology.36 (Suppl 2): A764–A765.
^Van der Meer, MJ; Hundt, HK; Müller, FO (1. 10. 1986). "The metabolism of atropine in man".The Journal of Pharmacy and Pharmacology.38 (10): 781–4.PMID2879005.
^Robert S. Holzman, MD (1. 7. 1998)."The Legacy of Atropos".Anesthesiology.89 (1): 241–249.doi:10.1097/00000542-199807000-00030.PMID9667313. Pristupljeno 21. 5. 2007. citirajući: J. Arena,Poisoning: Toxicology-Symptoms-Treatments, 3. izd. Springfield, Charles C. Thomas, 1974, str. 345.
