Arsenal Football Club profesionalni jeengleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernomLondonu. Jedan je od najuspješnijih engleskih nogometnih klubova, s 13 osvojenih titulaPrve divizije iPremijer lige i 14 titulaFA kupa. Drži rekord za najduži period bez poraza u najvišoj engleskoj ligi i jedina su ekipa koja je završila cijelu sezonu Premijer lige bez poraza.
Arsenal je osnovan 1886. godine uWoolwichu, a 1883. postao je prvi klub s juga Engleske koji je ušao uFootball League. Godine 1913. prelazi u sjeverni dio grada naArsenal Stadium uHighburyju. Tridesetih godina 20. vijeka osvaja pet titula engleske lige i dva FA kupa. Nakon poslijeratnog bezuspješnog perioda, u sezoni 1970/71. osvaja duplu krunu, i u devedesetim godinama 20. vijeka i prvoj deceniji 21. vijeka osvojio je još dvije duple krune i došao do finalaUEFA Lige Prvaka 2006. godine.
Arsenalov dugogodišnji rival jestTottenham, s kojim se redovno takmiče uSjevernolondonskom derbiju. Arsenal je peti najvredniji nogometni klub na svijetu, s procijenjenom vrijednošću od 2 milijarde$.[2]
Arsenal Football Club osnovali su 1886. godine, i to pod imenomDial Square, radnici fabrike oružja i municijeRoyal Arsenal uWoolwichu, u jugoistočnomLondonu, i preimenovan je uRoyal Arsenal nedugo nakon osnivanja.[3] Klub je ponovo preimenovan uWoolwich Arsenal nakon što je1893. postao društvo s ograničenom odgovornošću.[4] Klub je postao prva ekipa s juga Engleske koja se takmičila uFootball League 1893. godine, kada je ušao uDrugu diviziju, i 1904. godine ulazi uPrvu diviziju. Arsenalova geografska izoliranost značajno je utjecala na posjećenost domaćih utakmica, što je dovelo klub u finansijske probleme i najzad do bankrota 1910. godine, kada su klub preuzeliHenry Norris i William Hall.[5] Norris je želio da preseli klub na novu lokaciju, te 1913. godine, nakon ispadanja u Drugu diviziju, Arsenal prelazi na noviArsenal Stadium uHighburyju u sjevernom Londonu, a sljedeće godine izbacio je "Woolwich" iz svog imena.[6] Arsenal je 1919. godine završio tek na petom mjestu, ali je ipak prešli u Prvu diviziju, na račun lokalnog rivalaTottenhama, pod navodno sumnjivim okolnostima.
1925. godine Arsenal na mjesto menadžera dovodiHerberta Chapmana. On je prethodno osvojio ligu sHuddersfield Townom 1924. i 1925. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno s dovođenjem zvijezda poputAlexa Jamesa iCliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. godine Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, dok je u dva navrata bio pobjednikFA kupa. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga nogometnog kluba.
Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbogdrugog svjetskog rata, Arsenal osvaja ligu 1948. i 1953. godine, te FA kup 1950. godine. Nakon toga klub kreće silaznom putanjom. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950-ih i 1960-ih bez trofeja. Čak ni bivši kapiten EngleskeBilly Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.
Arsenalova naredna uspješna era počela je zapošljavanjem klupskog fizioterapeutaBertieja Meeja za trenera 1966. godine. Nakon što je dva puta poražen u finalimaLiga kupa, 1970. godine osvajaKup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta osvaja i ligu i FA kup 1971. Međutim, naredna decenija je bila karakterizirana mnogim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj ligi 1973. godine, izgubio je u tri finala FA kupa (1972, 1978, i 1980), također je izgubio i finaleKupa pobjednika kupova 1980. godine na penale. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. godine s kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nadManchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.
Povratak bivšeg igračaGeorgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. godine označio je početak treće ere uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987. godine, u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje lige 1989. godine, koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i to protiv direktnog konkurenata za tituluLiverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim je osvojio FA kup i Liga kup 1993. godine, te svoj drugi evropski trofej, Kup pobjednika kupova 1994. godine. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobijao poticaje od agentaRunea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjenaBruce Rioch na klupi je proveo samo jednu sezonu. Klub je napustio nakon prepirke s upravom o budžetu za transfere.
Prvi grb Arsenala iz 1888. godine je imao tri topa koja su bila okrenuta prema sjeveru, gledana odozgo, slično kao što je bio grb gradske općineWoolwich. Grb je zamjenjen kada se Arsenal preselio naHighbury 1913. godine. Godine 1922. Arsenal je usvojio prvi put grb koji je imao samo jedan top koji je usmjeren prema istoku. Tada klub dobija nadimakTopnici (The Gunners), a taj natpis je napisan ispod grba. Grb će važiti samo dvije godine, jer se već 1925. godine usvaja novi na kome je top usmjeren prema zapadu i imao je tanku cijev.
Godine 1949. klub usvaja novi, modernizirani grb na kojem se nalazio jedan top, grb gradske općine Islington, ime Arsenala ispisano gotikom, a iznad grba se nalazio latinski motoVictoria Concordia Crescit (Pobjeda dolazi sa slogom), koji je napisao Harry Homer, urednik klupskog programa. Prvi put grb je izrađen u boji i konačno postaje crven sa zlatnom i zelenom bojom. 2002. godine klub predstavlja su novi grb koga karakteriziraju moderne krive linije i pojednostavljen stil, koji je zaštićen autorskim pravima. Top je ponovo okrenut prema istoku, a ime kluba ispisano je iznad topa. Zelena boja zamijenjena je tamnoplavom.
Do 1960-ih igrači su nosili bedž, samo na utakmicama u velikim takmičenjima, kao što je finaleFA kupa, obično u obliku monograma inicijala kluba u crvenoj boji na bijeloj pozadini, koji je bio prišiven na dres u visini prsa.
Tokom historije uglavnom su dresovi bili crvene boje sa bijelim rukavima i bijelim šorcevima. Izbor crvene boje bio je kao zahvalnost za donaciju koju je pružioNottingham Forest, ubrzo nakon osnivanja Arsenala 1886. godine. Crveno-bijeli dres postao je zaštitni znak Arsenala i igrači ga i sada nose s izuzetkom dvije sezone. Prvi je bio 1966/67, kada je ekipa nosila crvene boje dresova. Ovo se pokazalo nepopularnim i bijeli rukavi su vraćeni naredne sezone. Drugi je bio u sezoni 2005/06, posljednje sezone kada je Arsenal igrao na Highburyu, pa su zbog toga u znak sjećanja nosili slične dresove iz 1913. godine, kada je Arsenal prvi put igrao na Highburyu. Klub je vratio svoje dresove u sezoni 2006/07.
Navijači Arsenala sebe nazivaju "tobdžije". Arsenal ima veliki broj vjernih navijača. Svaka utakmica na domaćem terenu je rasprodana. U sezoni 2007/08. Arsenal je imao drugi najveći prosjek gledalaca uPremier Ligi (60.070, tj. 99,5% od ukupnog kapaciteta stadiona)[7], i od 2015. godine treći po posjećenosti u historiji.[8]
Kao i ostali veliki klubovi u Engleskoj i Arsenal ima veliki broj navijača, uključujući i Arsenal Football Supporters Club koji sarađuje sa klubom i Nezavisna asocijacija navijača (Arsenal Independent Supporters' Association) koja je nezavisna od kluba. Također, navijači objavljuju časopise:The Gooner,Highbury High,Gunflash iUp The Arse.
Arsenal i Tottenham u derbiju Sjevernog Londona u novembru 2010.
Pored uobičajnih engleskih navijačkih himni, Arsenalovi navijači pjevaju i pjesmu One-Nil to the Arsenal (jedan nula za Arsenal), melodija od pjesme Go West i Boring, Boring Arsenal (Dosadan, Dosadan Arsenal) koja je nekad bila provokacija od protivničkih navijača, a sada je pjevaju navijači Arsenala kada klub dobro igra.
Najduže i najveće rivalstvo Arsenal ima saTottenhamom, a utakmice između ova dva kluba se nazivaju derbijem Sjevernog Londona. Utakmice protiv ostalih londonskih klubova, kao što suChelsea,Fulham iWest Ham su isto derbiji, ali rivalstvo nije toliko jako kao sa Tottenhamom. Arsenal ima rivalstvo na terenu i sManchester Unitedom od kasnih osamdesetih pa do danas, koji su intenzivirani od 1993. godine, otkad se ova dva kluba direktno takmiče za titulu u Premier Leagueu.[13]
.png)
.jpg)
