Porodica je porijeklom iz tropskog područja, a prisutna je i u hladnijim klimama. Njeni predstavnici nalaze se se na otocimaAmerike,Evroazije,Afrike,Australije,Novog Zelanda,Nove Kaledonije iPacifika. Araliaceae nose esencijalna ulja ili bez esencijalnih ulja mogu bitismolasti i heterofilni. Predstavlja mnogo oblika, uključujući neka stabla ibršljane kao angeliku (đavolski štap,Aralia spinosa),đavolov klubOplopanax horridus,Hedera spp., uključujući iHedera helix i biljke kao što jeginsengPanax spp., porijeklom izKoreje koji se koristi kaoljekovito bilje.Listovi su jednostavni ili složeni, ponekad lauroidni (nalikuju onima u roduLaurus) ili pelatni ili nepelatni; kada su spojeni, onda su ternatni, perasti ili palmatni (vidilist).
SistematikaAraliaceae se proučava, a mogu se očekivati taksonomske promjene i novine.Endemske se nalaze u pluvijalnoj planinskim šumama, veoma vlažnim montanim i vlažnim nizijkim riječnim šumskim predjelima. Prisutne su i ulovorovoj šumi, mračnimšumama i toplim, vlažnim staništima.
Porodica je usko povezana sApiaceae iPittosporaceae, a granice između tih porodica i ostalih članovaApiales još uvijek nisu određene. Neki noviji sistemi uključuju Araliaceae u proširenuApiaceae, ali to se nije često slijedilo. Molekularnafilogenija[5] sugerira da su barem neki rodovi koji su tradicijski uključeni u Apiaceae kao potporodica Hydrocotyloideae bliže povezan sa Araliaceae, a preporučuje se uključivanjeHydrocotyle iTrachymene uAraliaceae.[6]
Klasifikacija rodovske razine zaAraliaceae bila je nestabilna; posebno su brojni rodovi sinonimirani podSchefflera. Rezultati nedavne molekularne filogenije pokazali su da je ovaj veliki pantropski rodpolifiletski i neki smatraju da ga treba opet podijeliti u nekoliko rodova, mada ti vjerojatno ne bi odgovarali prethodno priznatim rodovima.[7]
^Plunkett, G.M., Douglas E. Soltis & Soltis, P.S. 1997. Clarification of the relationship between Apiaceae and Araliaceae based on MATK and RBCL sequence data.American Journal of Botany 84: 565-580 (availableonlineArhivirano 6. 7. 2008. naWayback Machine; pdf file).
^Chandler, G. T.; Plunkett, G. M. (2004). "Evolution in Apiales: Nuclear and chloroplast markers together in (almost) perfect harmony".Botanical Journal of the Linnean Society.144 (2): 123–147.doi:10.1111/j.1095-8339.2003.00247.x.
^Wen, J., G. M. Plunkett, A. D. Mitchell, and S.J. Wagstaff. 2001. The Evolution of Araliaceae: A Phylogenetic Analysis Based on ITS Sequences of Nuclear Ribosomal DNA.Systematic Botany 26: 144–167 (abstract).
^Manchester, S.R. (1994). "Fruits and Seeds of the Middle Eocene Nut Beds Flora, Clarno Formation, Oregon".Palaeontographica Americana.58: 30–31.
