Čovjekoliki majmuni (Hominoidea) grana sumajmuna Starog svijeta, bezrepih simija (Simii) iliantropoida, tj. uskonosnih majmuna (Catarrhini), iz redaprimata. Autohtoni su uAfrici iJugoistočnoj Aziji. Odlikuje ih široki stepen slobode pokreta u ramenskom zglobu, što ukazuje na uticajbrahijacije. Obuhvataju dvije glavne grane:
U male čovjekolike majmune (latinski:Hylobatidae) se ubrajaju četiri roda i šesnaest vrsta gibona, a među njima sular gibaona isijamanga, koji su autohtoni u Jugoistočnoj Aziji. Pretežno žive nadrveću, a na tlu su dvonožni. Oni imaju lakša tijela i manje društvene grupe od velikih majmuna.[1][2][3]
Hominidae su: orangutani,gorile,čimpanze iljudi. Danas postoje po dvije vrste rodova orangutan: (Pongo) gorila, šimpanze (Pan) i jedna postojećavrsta u roduHomo (Homo sapiens).Predstavnici ove superfamilije su označeni kaohominoidi, što nije isto što i familijahominidi, niti podfamilijahominini. Neki od svihhominoida se označavaju i kao bezrepi majmuni (eng.apes), pri čemu se engleski naziv odnosi samo na ovu grupu, dok semonkey odnosi na sve repate majmune. Zbog toga, engleski naziv "apes" može imati višesmisleno značenje. Može bitisinonim za naziv "majmun" ili za bilo kojeg bezrepog čovjekolikog primata. Tako je berberski (divlji) makak, neka vrsta majmuna, popularno nazvan "berberski majmun" da se označi nedostatak repa. Biolozi su koristili naziv "majmun" u značenju člana nadporodiceHominoidea, a osim ljudi odnedavno označava i sve članove nadporodicaHominoidea, tako da "majmun" (ape) postaje druga riječ za "hominoid".[4].
Osim gorila i ljudi, hominoidi su agilni penjači na drveća. Njihova hrana se najbolje može opisati kaofrugivororna ifolivorna, jer se sastoji uglavnom odvoća,oraha,sjemena, uključujući i sjeme trava, a u nekim slučajevima i drugihživotinja.[5], bilo da love ili beru plodove sa drveća (uzgajanje biljki je isključivoljudska sposobnost), kao i sve drugo što je dostupno i lahko svarljivo.Većina ne-ljudskih hominoida su rijetke iliugrožene vrste. Glavna opasnost za većinu ugroženih vrsta je gubitak tropskihprašumskih staništa, iako su još uvijek neke vrste i dalje ugrožene kao lovne životinje.
Ukratko, postoje tri zajedničke upotrebe naziva "majmun" (eng.ape): nebiolozi koji govoreengleski jezik ne razlikuju "monkey" i "ape", ili "ape" mogu koristiti za bilo kojeg bezrepog majmuna ili ne-ljudskiog homanoida, dok biolozi koji govore engleski obično koriste naziv "ape" za sve ne-ljudske hominoide, kao što je gore prikazano.
U posljednjih nekoliko godina, biolozi se prilikom podjele ovih vrsta uglavnom radije koriste samo monofiletske grupe. Današnji taksonomi pažljivim proučavanjem nastoje izbjeći polifiletske i parafiletske grupe itaksone, prekvalifikacijom njihovih članova u odgovarajuće monofiletske taksone i uvažavajući samo grupe koje objedinjujusve potomkenajbližeg zajedničkog pretka. U nadporodiciHominoidea jedna takva grupa se nazivakladus. Neki stručnjaci naziv "čovjekolikih majmuna" pripisuju svim članovima nadporodiceHominoidea. Naprimjer (2005.), Benton je napisao:
"U majmune, hominoidea, danas spadaju giboni, orangutani ... gorile, šimpanze i ljudi ...".
Grupa biologa tradicionalista, grupu pod nazivom "čovjekoliki majmuni" tada imenuju u "ne-ljudske majmune".[6][7]
Ramenski zglobovi hominoida, poput orangutana, prilagođeni su brahiaciji ili kretanju na njihajućem granju drveća.
"Mali majmuni" iz porodice gibona (Hylobatidae) imaju 16 srednjihvrsta. Njihova glavna prepoznatljiva fizička osobina su duge ruke, koje koriste prilikom kretanja po drveću. Kaoevolucijskaadaptacija na ovakav način života, njihovi ručni gležnjevi su sa kuglastim zglobovima. Najveći od gibona,sijamang, težak je do 14 kg, a najmanji "veliki majmun" -bonobo (Pan panyscus) teži oko 34 do 60 kg."Veliki majmuni" su ranije označavani kao porodicaPongidae. Kao što je gore navedeno, ova definicija činiPongidae parafiletskim. Trenutni dokazi ukazuju na to da ljudi dijele zajedničkog izumrlog pretka sa linijom šimpanzi, od koje smo se razdvojili u novije vrijeme nego od linije gorila.NadporodicaHominoidea pripada grupi širokonosnih majmuna (Catarrhini), kojima pripadaju i majmuni iz Starog svijetaAfrike iEvroazije. U okviru ove grupe, obje porodice (Hylobatidae iHominidae) mogu se razlikovati od ostalih majmuna Starog svijeta po brojubroju kvržica (vrhova) na svojimkutnjacima: hominoidi imaju "Y-5" molarni obrazac, a ostali majmuni starog svijeta samo četiri, uz bilofodontni obrazac. Hominoidi imaju mobilnija ramena i ručne zglobove, zahvaljujući leđnom položajulopatice, širokom grudnom košu koji su ravniji u smjeru prsno–leđno, a i kraći su. Kičma je manje pokretna u odnosu na majmune Starog svijeta, sa smanjenim brojem repnih pršljenova, što je dovelo do potpunog gubitka repa kod živihvrsta. Ovo su sve anatomska prilagođavanja na vertikalno, viseće i ljuljajuće kretanje (brahijacija), kao i bolju ravnotežu prilikom dvonožnog kretanja. Međutim, postoje i primati u drugim porodicama kojima nedostaju repovi i najmanje jedan (langur sa svinjskim repom), koji je poznat po tome što značajne udaljenosti prehoda dvonožno. Na prednjoj stranilobanje imajusinuse, te mješavinu frontalne kosti i post-orbitalnog suženja.Iako su humanoidni fosilni tragovi daleko od potpunih, a dokazi često fragmentarni, ima ih dovoljno za dobar pregled evolucijske historije ljudi. Nekada se mislilo da su se ljudi i drugi živi hominoidi evolucijski razišli prije 15-20 miliona godina. Neke vrste su se javile u tom periodu, kao što su one iz podporodiceRamapithecinae, koji su smatrani homininima i mogućim precima ili bliskim srodnicima ljudi. Kasniji nalazifosila ukazuje da jeRamapithecus srodniji orangutanu, a novibiohemijski dokazi ukazuju da je posljednji zajednički predak ljudi i drugih hominina postojao prije između 5 i 10 miliona godina, a vjerojatno pri donjoj granici tog opsega.
Niz slika koje pokazuju kako gorila koristi malo stablo kao sredstvo za održavanje ravnoteže dok je brao vodene biljke.
Iako je i ranije bilo takvih studija, naučno istraživanje ponašanja i spoznaje kod ne-ljudskih članova nadporodiceHominoidea se dosta proširilo u drugoj polovini 20. stoljeća. Glavne studije ponašanja na terenu na tri poznatija "velika majmuna", su obavile:Jane Goodall,Dian Fossey iBirute Galdikas. Ove studije su pokazale da u njihovom prirodnom okruženju, ne-ljudski hominoidi ispoljavaju veoma različite društvene strukture.Giboni sumonogamni, veoma teritorijalni,orangutani su usamljeni, agorile žive u malim grupama sa samo jednim odraslim muškim vođom,šimpanze su u većim zajednicama, a bonobo ima promiskuitetno seksualno ponašanje. Njihovahrana se razlikuju: gorile su foliovorne (listojedne), dok su svi ostali, prije svega, frugivori, iako obični šimpanza ponekad ide i u lov na meso. Ponašanje u potragama za zelenim površinama je promjenljivo.
Za sve ne-ljudske hominoide se uopšteno smatra da su vrlo inteligentni, anaučne studije su uglavnom potvrdile da izvanredno dobro obavljaju širok spektar spoznajnih testova, iako je u tom pogledu relativno malo podataka o gibonima. Rane studije (Wolfgang Köhler) su pokazale izuzetnu sposobnost rješavanja problema kod šimpanzi, koju Köhler pripisuje njihovoj sposobnostiuvida. U više navrata je pokazana sposobnost upotrebe oruđa (alata). Nedavno je dokumentirana i proizvodnja alata, kako u divljini tako i u laboratorijskim testovima. Međutim, za razliku od ljudi, ostali hominoidi nisu savladalioperacije proizvodnje oruđa za proizvodnju oruđa.Imitacija je mnogo lakše dokazana kod "velikih majmuna" nego kod drugihvrsta primata. Gotovo sve studiježivotinjskogjezika su obavljene sa "velikim majmunima", a iako postoji stalni spor o tome da li oni pokazuju stvarne sposobnosti za jezičko komuniciranje, nema sumnje da ostvaruju značajne podvige učenja. U različitim dijelovimaAfrike, šimpanze su razvili alate koji se koriste za nabavku hrane, pokazujući svojevrtan oblik životinjske "kulture".[8]
Čovjekoliki antropoidi nemaju rep, za razliku od većine repatih majmuna, koji imaju veće šanse da obitavaju u krošnjama drveća i koriste svoje repove za ravnotežu. Znatno veći od repatih (s izuzetkom gibona) koji su manji od nekih repatih majmuna. Bezrepi majmuni se smatraju inteligentnijim od repatih majmuna, za koje se smatra da imaju primitivniji mozak. Za razliku od ženki velikih majmuna koje imajumenstrualni ciklus, ženkevelikih majmuna, uključujući i ljude, prolaze kroz menstruacijski ciklus.
Historija humanoidne taksonomije je prilično zbunjujuća i složena. Imena podgrupa su tokom vremena mijenjala svoje značenje prema novim dokazima iz fosilnih otkrića, uporedneanatomije i analizeDNK sekvenci, koji su promijenili razumijevanje odnosa između hominoida. Došlo je do postepene degradacijebiosistematskog posebnog položajaljudi koji je postavljen na jednu od mnogih grana. Ova historija pokazuje rastući utjecajtaksonomskekladistike (nauke razvrstavanja živih bića prema strogim kriterijima utvrđivanjem porijekla). Od2006. godine, uvažava se osam postojećih rodova hominoida. Četiri su u porodiciHominidae:Homo – ljudi,Pan – šimpanze i bonoboi,Gorilla –gorile, iPongo –orangutani, a četiri roda u porodiciHylobatidae iligibboni:Hylobates,Hoolock,Nomascus iSymphalangus.Još1758.,Carolus Linnaeus, oslanjajući se na proračune iz druge ili treće ruke, postavio je drugu vrstu rodaHomo, zajedno sa Homo sapiens:Homo troglodytes ("pećinske čovjek"). Nije jasno na koje se životinje to ime odnosi, kao ni to da li je Linnaeus imao izvorni primjerak, pa stoga nema ni preciznog opisa. Linnaeus je imenovao orangutana kaoSimia satyrus ("satirski majmun"). U redPrimata stavio je tri roda:Homo,Simia iLemur.Nazivtroglodytes je korišten za šimpanzu (Johann Friedrich Blumenbach1775)., ali je premješten u rodSimia. Orangutan je prebačen u rodOrangutan (Pongo),1799. (Bernard Germain Étienne de la Ville, Comte de Lacépède).
Linnaeusovo uključivanje ljudi u primate, skupa s majmunima, bilo je zabrinjavajuće za ljude koji su negirali blizak odnos između ljudi i ostatka životinjskog carstva.Luteranski nadbiskup ga je optužio za "bezbožnosti." U pismu na adresu:Johann Georg Gmelin, od 25. februara1747. Linnaeus je napisao:
Nije mi ugodno da moram staviti ljude među primate, ali čovjek je dobro upoznat sa samim sobom. Ne igrajmo se preko riječi. Biće isto koje god ime da se primjenjuje. Ali ja očajnički tražim od vas i cijelog svijeta generalnu razliku između čovjeka i primjeraka simija iz prirodne historije. Sigurno znam da je nema. Ako bi samo neko mogao mi reći jednu! Da sam nazvao čovjeka simijom ili obrnuto, okupio bih sve teologe protiv mene. Možda bi to trebalo, u skladu saZakonom o prirodnoj historiji.
U skladu s tim,Johann Friedrich Blumenbach je u prvom izdanju svogPriručnika historije prirode (engleski:Manual of Natural History)1779., predložio da primati budu podijeljeni u Quadrumana (četiri ruke, odnosno majmuni i repati majmuna) iBimana (dvoručni, odnosno ljudi). Ovu razliku su preuzeli i drugi prirodnjaci, posebnoGeorges Cuvier. Neki su podigli razliku do nivoareda.Međutim, na osnovu mnogih afiniteta između ljudi i drugih primata - a posebno "velikih majmuna" – bilo je jasno da razlika nema pravi naučni smisao.Charles Darwin je u svojoj knjiziPorijeklo čovjeka i selekcija u odnosu na seks (Darwin) napisao:{{Citat|Veći broj prirodnjaka koji su uzeli u obzir cijelu strukturu čovjeka, uključujući i njegove mentalne sposobnosti, slijedili su Blumenbacha i Cuviera, te su postavili čovjeka u poseban ordo, pod naslovomBimana, a samim tim i naglasili jednakost sa redovima Quadrumana, Carnivora, itd. Nedavno su mnogi od naših najboljih prirodnjaka ponovili prikaz prve podjele, koju propagira Linnaeus, tako značajne za njegovu mudrost, te su postavili čovjeka u istom poretku sa Quadrumana, pod nazivom primati. Pravda ovog zaključka će biti prihvatanje: na prvom mjestu, moramo imati na umu uporedne beznačajnosti za klasifikaciju velikog razvoja čovjekovog mozga, i da je snažno označio razlike između lobanje čovjeka iQuadrumana (u zadnje vrijeme insistirajuBischoff,Aeby i drugi) po svemu sudeći slijede iz njihovih različito razvijenih mozgova. Gotovo sve druge i važnije razlike između čovjeka iQuadrumana su očigledno prilagođavanje po svojoj prirodi, a odnose se uglavnom na uspravni položaj čovjeka; kao što je struktura ruku, nogu i karlice, zakrivljenost kičme i položaj glave.[10]
Do o1960. hominoidi su se obično dijelili u dvije porodice: ljudi i njihovi izumrli srodnici (Hominidae) i svi ostali hominoidi:Pongidae.
Hominoidna taksonomija.
Od1960. počinje primjena tehnika izmolekularne biologije i utaksonomiji primata. Goodman je1964. iskoristio svojeimunološke studijeserumskihproteina i predložio podjelu hominoida u tri familije: "veliki majmuni" (Pongidae), "mali majmuni" i giboni (Hylobatidae). Međutim, trodjelna podjela hominoida je ubrzala istraživače da traže odgovor na pitanje koja familija se prva odvojila iz zajedničkog hominoidnog pretka.
Hominoidna taksonomija.
U okviru nadporodiceHominoidea, najprije su se izdvojili giboni: to znači da je ostatak hominoida međusobno srodniji nego bilo ko od njih sa gibonima. To je dovelo do postavljanja "velikih majmuna" u porodicuHominidae zajedno sa ljudima, postavljajućiPongidae u podfamiliju porodice Hominidae, koje sada sadrže podporodiceHomininae iPonginae. Danas, naziv "hominid" veću gruputaksa u okviru porodiceHominidae. To je naučnicima otvorilo pitanje koji od tri roda je najmanje srodan drugima.
Hominoidna taksonomija.
Istraživanja su pokazala da su orangutani bili prva izdvojena grupa, ali u odnosu na sve ljude. Tri druga hominidna roda su pokazala da su afrički "majmuni" (šimpanze igorile) i ljudi međusobno srodniji nego bilo koji od njih sa orangutanima. To je dovelo do postavljanja afričkih hominoida u podfamilijuHomininae, stvarajući drugu trosmjernu podjelu. Ovu klasifikaciju je prvi put predložio M. Goodman,1974.
Pokušavajući razriješiti pitanje trihotomije hominina, neki autori su predočili podjelu podfamilijeHomininae u dva plemenaGorillini (afrički veliki majmuni iHominini (ljudi). Te rasprave su uglavnom akademske prirode, jer prema Kodeksu zoološke nomenklature, takve infraspesijske kategorije nisu statusno definisane.
Ipak, poređenjaDNK daju dokaze da su se iz hominina prvo izdvojilegorile. Ovo navodi na to da sušimpanze ostali u homininima skupa saljudima. Ovu podjelu (iako sa jednim rangom niže) prvi su predložili Goodman i saradnici.
Kasnija poređenjaDNK podijelila su rod gibona (Hylobates) u četiri roda:Hylobates,Hoolock,Nomascus, iSymphalangus.
Humanoidna taksonomija je doživjela nekoliko promjena.Genetska analiza u kombinaciji s fosilnim dokazima ukazuje na to da su se hominoidi izdvojili od majmuna Starog svijeta prije oko 25 miliona godina, u blizini granice Oligocena (Miocen − Holocen).[11]
^British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London,ISBN0 521 40864pogrešan ISBN 4.
^Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo,ISBN9958-9344-2-6.
^Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge,ISBN0 521 33364pogrešan ISBN 4;ISBN0 521 33364pogrešan ISBN 9.
