Antarktik se nalazi na krajnjem jugu naše planeteNezvanična zastava Antarktika
Antarktik je kontinent najužnom polu[1] i najmanje naseljen kontinentZemlje. Samo ime Antarktik dolazi od grčke riječi ανταρκτικός (antarktikos), i znači nasuprotArktiku. Smješten gotovo potpuno južno od Antarktičkog kruga i okruženJužnim okeanom. Veći dio Antarktika prekriven je antarktičkim ledenim pokrivačem, prosječne debljine 1,9 km.
Poznat je kao najhladnije mjesto na Zemlji i oko 98% njegove površine je prekriveno snijegom i ledom. Antarktik se često zamjenjuje sa Arktikom koji je nasjevernom polu Zemlje. Antarktik je po veličini peti kontinent na svijetu, poslijeAzije,Afrike, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.
U prosjeku, to je najhladniji i najvjetrovitiji kontinent naZemlji, sa najmanje padavina. Sa 14.425 miliona km2, on je i treći najmanji kontinent poslijeEvrope iOkeanije. Zbog male količine padavina, izuzev na samim obalama, kontinent je, tehnički, najvećapustinja na Zemlji. Ne postoji stalno ljudsko naselje na njegovoj površini, a živi svijet je predstavljen sa životinjama ibiljkama posebno otpornim na hladnoću (pingvini, foke,lišajevi i veliki broj vrstaalgi). To je uglavnom polarna pustinja, sa godišnjim padavinama od preko 200 mm duž obale i daleko manje u unutrašnjosti. Oko 70% svjetskih rezervi slatke vode je zamrznuto na Antarktiku, što bi, ako bi se otopilo, podiglo globalni nivo mora za gotovo 60 metara. Antarktik drži rekord za najnižu izmjerenu temperaturu na Zemlji, -89,2 °C. Priobalni regioni mogu dostići temperature preko 10 °C ljeti. Domaće vrste životinja uključujugrinje,nematode,pingvine,foke itardigrade. Tamo gdje se pojavljuje vegetacija, uglavnom je u oblikulišajeva ilimahovine.
Ledene police Antarktika vjerovatno su prvi put viđene 1820. godine, tokom ruske ekspedicije koju su predvodiliFabian Gottlieb von Bellingshausen iMihail Lazarev.[2][3] Decenije koje su uslijedile dovele su do daljnjih istraživanja ufrancuskim,američkim ibritanskim ekspedicijama. Prvo potvrđeno iskrcavanje bilo je od stranenorveškog tima 1895. godine. Početkom 20. vijeka bilo je nekoliko ekspedicija u unutrašnjost kontinenta. Britanski istraživači prvi su stigli do magnetskogJužnog pola 1909. godine, a do geografskog Južnog pola su 1911. godine prvi put stigli norveški istraživači.
Iako su još od antičkih vremena postojale spekulacije oTerra Australis (Južnoj zemlji), prvu potvrdu postojanja kontinenta je pružilaruska ekspedicija sa Mikhail Lazarevom[4] i Fabian Gottlieb von Bellingshausenom, međutim Antarktik je ostajao neistražen tokom 19. vijeka zbog negostoljubivog okruženja, nedostatka resursa i izolirane lokacije.
Prema odredbama sporazuma, na Antarktiku su zabranjene vojne aktivnosti, rudarstvo, nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnog otpada.Turizam,ribolov iistraživanje su glavne ljudske aktivnosti na i oko Antarktika. Tokom ljetnih mjeseci, oko 5.000 ljudi boravi na istraživačkim stanicama, a brojka se spušta na oko 1.000 zimi. Uprkos svojoj udaljenosti, ljudska aktivnost ima značajan uticaj na kontinent kroz zagađenje, oštećenje ozona i klimatske promene.
Vjera u postojanje Terra Australis, kontinenta na krajnjemjugu planete, koji bi predstavljao "balans" u odnosu na sjeverna kopna Evrope,Azije iSjeverne Afrike, bila je prisutna još odPtolomejevog vremena i od njegove ideje o simetričnom rasporedu kopna na Zemlji. Ucrtavanje velikog južnog kopna je bilo uobičjeno na ranijim mapama kao što je naprimjerturskaPiri Reis mapa. Čak ni u kasnom 17. vijeku, nakon što je utvrđeno daJužna Amerika iAustralija nisu dijelovi tog kontinenta, geografi su još uvijek vjerovali da taj kontinent postoji i zamišljali su ga mnogo većim nego što je ustvari bio.
Prva potvrda postojanja Antarktika je došla 1820. godine. Tri broda su posjetila kontinent,ruski,američki ibritanski, a kapetan ruskog brodaFabian von Bellingshausen je 27 januara prvi primijetio "kopno". Bilo je to tri dana prije Britanaca i oko deset mjeseci prije Amerikanaca. Bitno je da su sve tri ekspedicije konačno utvrdile stvarno postojanje tog očekivanog kopna.
1841. istraživačJames Clark Ross je prošao kroz ono što se sada zoveRossovo more i otkrioRossova ostrva. Proplovio je i pored velikog ledenog zida koji je poslije nazvan Rosov greben. ZatimMount Erebus iMount Terror na Antarktiku su nazvani po njegovim brodovima HMS Erebus i HMS Terror.
Richard Evelyn Byrd je predvodio nekoliko putovanja[5] 1930-tih i 1940-tih godina, sprovodećigeološka ibiološka istraživanja. 31. oktobra 1956. ekspedicija američke mornarice predvođena admiralomGeorge Dufekom uspješno je izvela spuštanje avionom na tom mjestu.
.svg)
.svg)
