Alogamija iliunakrsna oplodnja jeoplodnjajajeta jedne jedinkespermatozoidom neke druge. Nasuprot tome,autogamija je jedan od alternativnih termin zasamooploodnju. Način oplodnje kod ljudi je primjer alogamije. Samooplodnja se događa kodhermafroditnih organizama, gdje dva spojenagameta u oplodnji potiču od iste jedinke. Ovo je uobičajeno zabiljke i određeneprotozoe.
U biljaka se pojam alogamija upotrebljava u smislu upotrebepolena jedne biljke za oplodnjucvijeta druge biljke i obično je sinonim za pojam "unakrsna oplodnja" ili "unakrsno oprašivanje" (autkrosing), iako se ovaj zadnji pojam može preciznije upotrijebiti u značenje razmjene polena između različitihbiljnih sorti ili čak različitih vrsta biljaka (gdje se koristi termin "unakrsna hibridizacija") a ne jednostavno kao između različitih jedinki.
Paraziti s kompleksnimživotnim ciklusima mogu proći kroz alternativne faze alogamne i autogamne reprodukcije, a opis do sada nepoznatog alogamnog stadija može biti značajan nalaz s posljedicama za ljudsku bolest.
Alogamija obično uključuje unakrsnu oplodnju između nesrodnih jedinki, što vodi ka maskiranju recesivnihalela u potomstvu.[1][2] Suprotno tome, bliski inbriding, uključujući samoplodnu biljku i automiksijskupartenogenezu kodHymenoptera, ima tendenciju da dovede do nepovoljnog ispoljavanja štetnih recesivnih alela (inbridinška depresija)
Kod dvodomnih biljaka stigma tučka može primiti polen nekoliko različitih potencijalnih donora. Kako više polenska cijev različitih donora raste kroz stigmu da bi stigla do jajnika, biljka koja ga prima može izvršiti selekciju polena favorizirajući onaj od manje srodnih biljaka.[3] Stoga se može obaviti izbor nakon oprašivanja, kako bi se promovirala alogamija i izbjegla inbridingška depresija. Također, sjeme se može pobacati selektivno, ovisno o povezanosti u odnosu davatelj – primatelj .[3]