| Ukupno stanovništva | |
|---|---|
| 30.439[1] | |
| Regije sa značajnim stanovništvom | |
 Crna Gora | |
| općinaUlcinj | 14.076 |
| općinaPodgorica | 9.538 |
| općinaBar | 2.515 |
| općinaPlav | 2.475 |
| općinaRožaje | 1.158 |
| ostale općine | 677 |
| Jezici | |
| albanski,crnogorski | |
| Religija | |
| muslimani ikatolici | |
Albanci su najbrojnija neslavenska manjina uCrnoj Gori. Ukupni broj Albanaca u Crnoj Gori je 30.439, a što predstavlja oko 5% populacije. Albanska manjina živi uglavnom u jugoistočnim i istočnim djelovima Crne Gore, odnosno u općinamaUlcinj (71%),Plav (19%),Bar (6%),Podgorica (5%) iRožaje (5%).[2]
Najveći albanski grad u Crnoj Gori jeUlcinj, sjedište Nacionalnog Savjeta Albanaca, najveće samoupravne institucije Albanaca u toj državi.
.jpg)
Albanci u Crnoj Gori su autohtono stanovništvo. Nakon teritorijalne ekspanzije Crne Gore prema teritorijama nastanjene od strane Albanaca 1878. godine, Albanci su po prvi put postali građani te države. Albanci koji su uzeli crnogorsko državljanstvo su bilimuslimani ikatolici, a živjeli su u gradovimaBar iUlcinj sa okuženjom, na obalirijeke Bojane iSkadarskoga jezera, kao i u Zatrijepču.[3]
Poslije Balkanskih ratova, u sastav Crne Gore su ušle nove teritorije nastanjene Albancima. Crna Gora je tada dobila deo Malesije, uključujući Hot i Grudu, odnosno grad Tuzi kao sjedište, Ana e Malit,Plav, Gusinje, Krajinu, Rugovu, Peć i Đakovicu. Na području Plava, Gusinja i Peći, lokalne crnogorske vlasti su u prvim mjesecima 1913. godine izvršile zločine nad muslimanima tih gradova.[3]
Sa stvaranjemKraljevine Srba, Hrvata i Slovenca, nakonPrvog svjetskog rata, Albanci u Crnoj Gori su bili diskriminirani i oduzeta su im njhova prava. Položaj Albanca će se poboljšati u vrijemeTitove Jugoslavije. Sredinom XX vijeka u Crnoj Gori je živjelo oko 20.000 Albanaca i njihov broj će rasti sve do kraja tog vijeka. Od kraja XX vijeka broj Albanaca je počeo opadati kao rezultat migracija.[3]
Albanci u Crnoj Gori govore gegski dijalekat albanskog jezika, dok se poPopisu stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine 32.671 govornika izjasnilo da im je albanski jezik maternji (5,27% populacije).[2]
Albanski jezik (zajedno sasrpskim,bosanskim ihrvatskim jezikom) je jezik u službenoj upotrebi, službeno priznat kao manjinski jezik.[4]
Po vjerskoj pripadnosti, Albanci u Crnoj Gori su većinamuslimani (73,13%), dok su ostali katolici (26,13%).[2]
| Općina | Albanci | ||
|---|---|---|---|
| Ukupno | Muslimani | Katolici | |
| Ulcinj | 14,076 | 12,313 | 1,704 |
| Podgorica | 9,538 | 3,521 | 5,929 |
| Bar | 2,515 | 2,451 | 46 |
| Plav | 2,475 | 2,344 | 108 |
| Rožaje | 1,158 | 1,157 | 1 |
Vlada Crne Gore obezbjeđuje obrazovanje na albanskom jeziku u osnovnom i srednjom obrazovanju, dok od 2004. godine postoji samostalni studijski program za obrazovanje učitelja na albanskom jeziku na Univerzitetu Crne Gore.[3]
Osnovo obrazovanje na albanskom jeziku se realizira u 12 osnovnih škola. Srednje obrazovanje na albanskom jeziku se realizira u gimnazij u Tuzima, srednju mješovitu školu "Beqo Bašić" u Plavu i srednju mješovitu školu "Bratstvo-jedinstvo" u Ulcinju, kao i u privatnu gimnaziju "Drita" u Ulcinju.[5]