Princ Sicard od Beneventa ubijen je u zavjeri među plemstvom. Naslijedio ga je Radelchis I, glavni vojni oficir i blagajnik Sicarda, koji se proglašava za vladara Beneventa. On zatvara Siconulfa, nasljednika i brata Sicarda, u Tarantu. Ali amalfitanski trgovci, predvođeni Landulfom I, gastaldom iz Capue, i uz podršku Guaifera, spašavaju ga iz zatvora. Sikonulf je proglašen princom od Salerna i izbija građanski rat koji razdvaja lombardsku kneževinu u južnoj Italiji[1].
Treći građanski rat: kralj Ludovik Njemački, unuk Karla Velikog, napada Švapsku. Njegov nećak, Pepin II Akvitanski, i njegovi gaskonski podanici osvajaju teritoriju sve do Loire.
20. maj — Trinaest mjeseci prije svoje smrti,Ludovik Pobožni, nasljednik svog ocaKarla Velikog, pristaje na podjelu carstva Karla Velikog među njegovim sinovima u deklaraciji u Vormsu. Nakon smrti Ludovika I 840. godine, Lotar (45 godina) dobiva Srednju Franačku koja uključuje Švicarsku i sjevernu Italiju; Ludovik Njemački (Ludovik II), star 36 godina, dobiva istočnu Franačku koja obuhvata veći deo Njemačke; a Karlo Ćelavi (17) dobiva Zapadnu Francusku koja uključuje veći dio sadašnje Francuske.
Ugari (poznati i kao Mađari) koji su do tada živjeli istočno od Karpata, napadaju Donji Dunav na zahjtev Bugarskog carstva protiv bizantijskih ustanika[2].
Okvirni datum – Danski Vikinzi se vraćaju da opustoše frizijsku obalu (po drugi put pljačkaju Dorestad).
Kralj Egbert od Wessexa umire nakon 37-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov sin Æthelwulf ("Plemeniti vuk") kao vladar Wessexa. Æthelwulfov najstariji sin, Æthelstan, postaje potkralj Kenta, Essexa, Surreya i Sussexa, pod njegovim ocem[3].
Eóganan mac Óengusa, kralj Pikta, njegov brat Bran, Áed mac Boanta, kralj Dal Riate, "i drugi gotovo bezbrojni" ubijeni su u bici koju su vodili ljudi Fortriua u Škotskoj protiv Vikinga. Alpín mac Echdach (Alpín II) očigledno nasljeđuje Áeda.
^Kreutz, Barbara M (1991). Before the Normans: Southern Italy in the Ninth and Tenth Centuries, p. 23 (University of Pennsylvania, Press: Philadelphia).
^Bóna, István (2000). The Hungarians and Europe in the 9th-10th centuries. Budapest: Historia - MTA Történettudományi Intézete, p. 11.ISBN 963-8312-67-X.
