Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Rock opera "Isus Hristos Superstar" u Ateljeu 212: Zlatko Pejaković - Isus, Branko Milićević - Pilat



Pozivam Vokija Kostića - rekao je Saša Radojčić - da sedne za klavir i odsvira neke delove partiture "Isusa Hristosa". Ako u tome bude uspeo, poješću i partituru i klavir. A ako ikada bude mogao da pripremi jednu ovakvu predstavu, onda ću pojesti - celo pozorište! 

Jun 1972:Glavne protagoniste ove rok-opereubedljivom glumom i izuzetnim pevačkim darom nadmašio izvrsniBranko Milićević ... IzjavaVokija Kostića da je muzika "Isusa Hristosa" naivna, izazvala gnev svih učesnika predstave ...


*****



Pre dve godine, mladi AmerikanciTimRajsiEndrju Veber napisali su rok-operu "Isus Hristos Superstar", koristeći se onim što Biblija priča oposlednjih sedam dana Hristovog života. Opera je ubrzo postalanajveći pozorišni hit na Brodveju, a ploča sa njenom muzikomobišla je svet.

Posle Brodveja, mnoga pozorišta usvetu stavila su na svoj repertoar i ovu rok-operu.

Pre četiri i po meseca, tog nimalo lakog posla prihvatio se i beogradski "Atelje212": rezultate su mogli da vide svi gledaoci Drugogprograma Televizije Beograd koja je premijeru "Isusa Hristosa"prenosila direktno.

"Isus Hristos"predstavlja aluziju na sve lažne idole koji su za ljubav slave inovca zapostavili svoje prave ideale.

Tu ideju sledio je i beogradski"Atelje 212", s obzirom da je tekst, u odličnom prepevuJovana Ćirilova, verna kopija brodvejskog originala.

Premijera "Isusa Hristosa"bila je podređena televizijskom prenosu, počev od svetla, pa do osnovne režijskekoncepcije. To je razumljivo, s obzirom da su se zahtevitelevizijskog prenosa i pozorišne premijere u malo čemu podudarali.

O muzici "Isusa Hristosa Superstara" ne treba mnogo govoriti: ona predstavljanajbolje što je - u tom fahu - stvoreno u svetu za poslednjihnekoliko godina.

"Atelje 212" je uSaši Radojčiću,koji je preuzeo muzičko vođstvo ove rok-opere, imao izvrsnogsaradnika.

Partitura opere pisana je za orkestar od četrdesetmuzičara, a Radojčić ju je adaptirao za svoj mali sastav tako danije izgubila mnogo od svoje muzičke vrednosti.

Pored toga, njemupripada puna zasluga što je od nekoliko desetina mladića idevojaka, učesnika u ovoj operi, inače amatera, uspeo da stvoridobro uvežban i za uho prijatan hor.


Zlatku plus, Zlatku minus



"Isus Hristos Superstar"ima tri uloge koje se izdvajaju od ostalih. To su Isus, Juda i Marija Magdalena. Ubeogradskom "Ateljeu 212" tumačili su ihZlatko Pejaković(vokalni solista "Korni grupe"),Zlatko Golubović iAzraHalilović.

Zlatko Pejaković je kao Isus pleniosvojim izgledom, (izgledalo je kao da je na scenu sišao s nekesrednjovekovne freske). Pored toga, mladi pevač je zapanjio publikuizuzetnim rasponom glasa, kao i glumom dostojnom pravog pozorišnogprofesionalca.

Drugi Zlatko, ovog puta Golubović,pokazao je da može da peva i onaj muzički žanr koji do sada nijeimao na repertoaru. Na momente je potresao gledalište svojomubedljivom glumom a uloga Jude, najsloženija u celoj predstavi,isterala je iz njega više znoja nego iz svih ostalih učesnikazajedno.

Ipak, mora se primetiti da Zlatko nije bio centralna ličnostove opere kako se očekivalo.

Azra Halilović, kao Marija Magdalena,imala je sreću da peva onu muziku koja joj najviše "leži".Posle premijere "Isusa", mnogi su se s pravom zapitali gdeje dosad bila ova pevačica.

Ipak, celu ovu trojku nadmašio jeglumac koji je igrao sporednu ulogu Pilata.

To je mladi BrankoMilićević koji je već tri godine član "Ateljea 212"; uulozi koju je tumačio, gluma i pevanje dostigli su savršenstvo.

Njegov mefistovski Pilat plenio je izrazom, korakom, osmehom,dikcijom i izuzetnom muzikalnošću. Čudno je, ali mnogi će beogradskog "IsusaHristosa" najviše pamtiti po - Pilatu!

Ljubiša Bačić (Car Irod),TihomirPetrović (Kajafa) iMiki Vasiljević (Petar) ostvarili suupečatljive epizode.


Ko će pojesti klavir?



Međutim, ima i onih kojima se "Isus"nije svideo. Kompozitor i sekretar Udruženja kompozitora SrbijeVojislav-Voki Kostić ("Idu dani") je u anketi koju je, u pauzipredstave, Televizija sprovela među poznatim posetiocima, rekao:

- Muzika ove opere veoma je naivna i jednostavna, dalekogora nego što je to bio slučaj sa "Kosom".

To je začudilo beogradskog kompozitoraVojkana Borisavljevića koji je primetio da je poređenje "Isusa"i "Kose" isto što i poređenje simfonije i dečjepesmice, a razgnevilo sve učesnike koji su se četiri i po mesecahvatali ukoštac sa veoma teškom muzikom ove rok-opere.

Ipak, najviše se naljutio SašaRadojčić, zadužen za muzički deo predstave:

- Pozivam Vokija Kostića - rekao je on-da sedne za klavir i odsvira neke delove partiture "IsusaHristosa". Ako u tome bude uspeo, poješću i partituru iklavir. A ako ikada bude mogao da pripremi jednu ovakvu predstavu,onda ću pojesti - celo pozorište! Šta o njegovoj muzici mislim,neću da kažem, jer bih mogao da upotrebim i neke reči koje nisu zanovine.

Napisao:Danilo Štrbac, obrada: Yugopapir (RTV revija, jun 1972.)





Poznate ličnosti o "Isusu"



Arsen Dedić i Gabi Novak: 


Prvi put nam se desilo da nam se u pozorištu diže kosa na glavi. Tome je najviše doprinela izvanredna muzika ove rok-opere, pa onda i sve ostalo.


Milena Dravić:


Mada je predstava bila podređena televizijskom prenosu, veoma mi se svidela. Oduševili su me Branko Milićević kao Pilat i Zlatko Pejaković kao Isus.


Anton Marti: 


Predstava je bila toliko dobra da ne mogu da prežalim što je ja nisam režirao. Dok sam sedeo u gledalištu, bilo mi je žao da aplaudiram plašeći se da time ne poremetim divni muzički kontinuitet ove opere.


Dragan Nikolić:


Pravo da vam kažem, iako sam bio u "Ateljeu", nisam video celu predstavu. To zadovoljstvo ostavio sam za jesen, jer će tek tada doći do izražaja prava koncepcija "Isusa Hristosa". Od onog što sam večeras video, najviše mi se svideo Branko Milićević. Mislim da je najbolji u celoj predstavi.





Žika Živulović Serafim: I Isusa su sredili!



U petak, u 20.30 časova, gledao samprenos prvog izvođenja rok-opere "Isus Hristos Superstar",iz "Ateljea 212", i s mnogo radoznalosti očekivao šta ćekroz moderno muzičko rokanje da učine s tom super starom temom.

Mogu reći da sam se odličnozabavljao.

Isusa su gurnuli u masu sveta, koji muje pružao ruke, pa sam u početku mislio da imam posla s nekim odkandidata za američkog predsednika, koji se na predizbornimzborovima rukuje sa svojim biračima.

Posle su tog istog Isusa podigli naruke i bacali ga u vazduh, kao nekog centarfora, koji je naodlučujućoj prvenstvenoj utakmici dao pobedonosni gol!

Zatim su žene, s golim nogama,navalile na njega i toliko ga izmilovale, da se Miki komšiji glatkoodronio spontani usklik:

"Da znaš, burazeru, da mi je prvi putžao što nisam Isus Hristos!"

Onda se malo njištalo i vrištalo, kaou svim avangardnim komadima, pa se pojavila Magdalena, u dugačkojbalskoj haljini i s mikrofonom u rukama.

Moj sin, koji pripadageneraciji koja ne uči veronauku, postavio mi je nezgodno pitanje:

"Ćale, je l’ ova Magdalena bila Isusova ženska?" 

Davnosam učio taj predmet, pa sam zaboravio, ali sam se i sam zbunio štose tiče tog odnosa. Hristos, umoran od obožavalaca, izveo je jedan laki striptiz u gornjem delu tela, Magdalena se naslonila na njegovegole grudi i pevala mu je neke nežne pesme.

Ne sećam se da nam je popa u gimnazijiišta o tome govorio. Sigurno je imao direktive da bude diskretan.

Najinteresantniji deo sižea operesigurno je bio onaj momenat kada su Isusa proglasili opasnimrevolucionarom, koji "diže taj beslovesni narod", i još težimzaverenikom.

Tada je Kajafa, upotrebljavajući sindikalni rečnik,povikao gnevno:

"Potrebno je trajno rešenje tog problema!"

Očigledno je da se sumnja baca na socijaliste da su krivi za smrtIsusovu. Međutim, stvar je jasna 
kad se zna da je operu pisao - kapitalista.

Nije jedino jasnokako je to promakloMiri Trailović. Ona bar ume da pazi na tepolitičke dvosmislenosti.

Najjaču dramsku scenu pokvario jekomšija Mika. Kada je Juda, u jednom nadahnutom kreščendu,otpevao: "Neću prokleti novac!", moj sused jedoviknuo: "Razumem ga, sigurno su mu ponudili dinare da izdaHrista!"

Na mene su najupečatljiviji utisakostavili: Zlatko Golubović, koji je igrao Judu i koji je, valjda,shodno svojoj ulozi, nekoliko puta izdao svoje pevačke kvalitete,Tihomir Petrović, kao Kajafa, koji je u svojoj bas-bariton partijimogao da ode i u veće dubine da ga nisu onako duboko smestili napozornici, i filmski reditelj,Dušan Makavejev, kao gledalac, kogasu intervjuisali u pauzi, i koji je izjavio:

"Još nemam šta dakažem, jer sam ovog trenutka doleteo avionom iz Minhena, a bio sam uParizu, gde se u pet bioskopa daje premijera mog poslednjeg filma!" 

Ostao je dužan da nam saopšti da li je istovremeno bio na svih petmesta njegove premijere, ili se povremeno pojavljivao, u svakombioskopu pomalo, a najviše na kraju.

Izdržao sam prvi deo ali, na žalost,nisam gledao dalje.

Ta mlađa generacija u mojoj kući, i ne pitajućime, okrenula je dugme na prvi program. Počinjao je"Simeronstrip".




Na moj upitni pogled šta se to radi, dobio sam bezazlenodgovor:

"Ćale, nećeš valjda tog Isusa da pretpostaviškaubojima?!"

Uskoro su zapraštali revolveri, pa jepočelo novo rokanje.

Napisao: Žika Živulović, obrada: Yugopapir (RTV revija, jun 1972.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate





[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp